Monthly Archives: December 2010

Sretna Nova 2011. godina!

Vedrana Rudan – nastup u emisiji \”Utisak nedelje\” 26.12.2010.

Vedrana Rudan je 26.12.2010. nastupila u emisiji \”Utisak nedelje\” na televiziji B92. Taj je nastup doveo do rekordne posjećenosti stranica rudan.info pa svim novim posjetiteljima ovog sajta želim dobrodošlicu.

Za sve nas izvan Srbije tu je web izdanje cijele emisije:

Prijatelji novi, gdje ste?

Predbožićni dani u katoličkim su zemljama sezona krastavaca. Mediji su očajni. Treba širiti mir i dobro, objavljivati intervjue sa kopačima po kontejnerima i ocem koji ima jedanaestoro dječice. Svi, i mama, žive u dvadeset i šest kvadrata, imaju božićno drvce, vjeruju u Boga i još mole igračke, bilježnice, toplu odjeću i nekoga tko bi im salonitke na krovu zamijenio crijepom.
Read More »

A di je pogrišija?

Predbožićni su dani. Vrijeme je pjevanja, oprosta i darivanja. Uzela sam grablje u ruke, krenula prema vrtu skupljati suho lišće, neka i moj nevjernički vrt dočeka Božić uredan. Moja se kuća nalazi pokraj puta koji vodi do najljepših jaslica u gradu. Zbog toga sam stalno morala odlagati grablje i razgovarati sa prolaznicima.
Read More »

Mladen Bajić Is a Good Guy

U posljednje vrijeme nema hrvatskog kolumniste koji bar jednom tjedno ne opizdi Mladena Bajića po dalmatinskoj glavušini. Što mu zamjeraju? Tvrde da je čovjek za sva vremena i sve sisteme. Jednakim žarom služio je i Račanu i Sanaderu i Kosor i Milanoviću će ako  ikad Milanović dođe na \”vlast\”.
Read More »

Kennedy iz Mrduše Donje

Nema Amera koji se ne sjeća gdje je bio kad je čuo da je ubijen Kennedy. Kao da je jučer bilo a prošlo je četrdeset i sedam godina.

I ja se sjećam gdje sam bila kad je ubijen Kennedy. Išla sam u osmi razred, već sam neko vrijeme imala sise, moja prva ljubav, zvali smo ga Frenki jer je ličio na Sinatru,pokušavao mi je, u muškom zahodu, istovremeno otkopčati grudnjak i turnuti jezik u usta koja nisam znala ili htjela razvaliti.
Read More »

Kad počinje život?

Nedavno su mi umrli roditelji. Ostavili su nam kuću kojom se, najzad, neće širiti smrad pileće juhe i konjske masti protiv vena.

U kući živimo muž, naša dva sina, Mikica i ja. Stara je dva mjeseca i jede samo gušću francusku paštetu koju kupujemo u Ljubljani u Leclercq-u, najjeftinijem šoping centru u ovom dijelu Evrope. Tamo sam ocu kupila cipele za tri eura, u njima smo ga zakopali.
Read More »

Ne jebi dok zviždiš

Svaka žena zna da je silovanje najomiljeniji muški sport. Dečki u miru siluju cure i žene jer znaju da svima njima baš njihov kurac fali, u ratu ih siluju u ime domovine čiju uniformu nose. Oni tako svojim kurcem, ako pripadaju moćnoj naciji, Americi, primjerice, šire mir i dobro. Amerikanci su poznati po tome da ne jebu samo žene u zemljama u koje donose demokraciju nego i trideset posto svojih kolegica koje rijetko o tome govore jer je pristajanje na silovanje, ako si žensko i ako služiš u američkoj vojsci, zapravo častan čin. Pomažeš herojima da se opuste.
Read More »

Otvoreno pismo članovima Udruge švicaraca UŠ

Drage moje uši,

ima nas već blizu osam stotina. Iz mjeseca u mjesec razmišljamo da li ubiti baku ili majku i oca, nasljediti stan pa ući u Privrednu banku k\’o čovjek i platiti ratu. I ona uš koja će za ratu zaradi ubijajući svoje najdraže završiti će na cesti ali će bar djeci u oproštajnom pismu poručiti, svijetom vladaju svjetske banke i lokalni lopovi, pokušala sam, nije išlo.
Read More »