Monthly Archives: April 2013

Daj bubreg!

Roditelji moje generacije nisu svoju deriščad doživljavali poput božanstava koja im svojom dernjavom ukazuju milost. Ne sjećam se da smo mi mlade mame, nisu ni tate , satima analizirali svaki pokret, čin ili osmijeh naše djece. Danas mlade majke I očevi vise na internetu i pokušavaju otkriti kako djecu najbezbolnije uvesti u svijet odraslih.
Read More »

Ako umrem*

Prije mjesec dana sjedila sam s njim u kavani hotela Park u Splitu. Novinar u mirovini koji nikome nije bio potreban gutao je čaj od mente a ja kavu bez kofeina. Vršnjaci u penziji. Pili smo iste lijekove. Nismo komentirali njegov odlazak iz lista za koji je pisao. Otišao je kao da ga nikad nije bilo. Bez oproštajne fešte. Njegovi vjerni čitatelji pojma nisu imali da čitaju njegov posljednji tekst. Pogodilo ga je to ali je bio sretan, baš sretan što je bez divovske borbe dobio otpremninu tešku četrdesetak tisuća kuna.
Read More »

Da sam ja dečko

Bila mi je godišnjica braka. Za muža sam pripremila njegovo omiljeno jelo, kuhanu janjeću glavu. Životinja je bila porijeklom sa Malih Srakana. Male Srakane su otočić kraj Lošinja. Majke kovrdžavih životinja tamo pasu slanu travu u nezagađenom okolišu a moj muž voli slano iako ne smije slano jer ima visok tlak. Međutim doktor mu je rekao, ako jedete sol iz jagnjeće, a možda mu je rekao janjeće, glave tlak će vam ostati normalan.
Read More »

Ima li nas?

Svima je jasno tko je ubio Irak, Libiju,Tunis, Egipat i tko trenutno jebe Siriju. \”Pobunjenici\” siti \”diktature\” kreću u boj za pravdu i narod svoj. Tenkovima, raketama, kalašnjikovima i, u posljednje vrijeme, nečim izvorno hrvatskim čemu sam zaboravila ime. Sve su te zemlje sastavljene sa crnom zemljom.
Read More »

Ubi, ubi Lucića

Kad surfaš onako bez veze naletiš na pizdarije. Jedna od žešćih je svakako ono što se trenutno u Bosni i Hercegovini dešava Predragu Luciću. Za neznalice : veliki pisac, pjesnik, novinar, borac protiv fašizma sa bilo kakvim likom, čak i onim ljudskim.Toliko godina diže glas protiv sile i nepravde da je nama koji smo mu bliski postao već na neki način dosadan.
Read More »

Zašto večeras neću doći na svoju promociju?

Razmišljala sam, napisati ovaj tekst ili ne? Nisam osoba sigurna u sebe ali često znam analizirati ljudske slabosti, popovati, napadati hrvatske radnike koji poput robova šute i svim čulima osluškuju što im gazda kaže. Nigdje prosvjeda, nigdje potrebe da bi se diglo glas. Netko nam je rekao da živimo u opakim vremenima, kriza je svjetska, teško je danas poslodavcu radniku \”dati\” plaću.
Read More »

Tim Wise: Terorizam i rasna privilegija

Američki autor Tim Wise na svom je blogu napisao tekst o napadu na Boston.

U njemu istražuje drugu, mnogima nesvjesnu stranu svih takvih priča: bijelu privilegiju. Taj pojam određuje sve prednosti koje bijelci u Sjedinjenim Državama uživaju samim time što su rođeni bijele puti. Wise na primjeru Bostona izvrsno poentira:

Bjela privilegija znači da, ako napadač bude bijelac, Sjedinjene Države neće bombardirati polje kukuruza ili gradić u planinama ili ustajalo predgrađe iz kojeg je bombaš došao, samo kako bi smirila ostale slične njemu. Ako se pokaže da je član Irske republikanske armije, nećemo bombardirati Belfast, a ako je američki katolik talijanskog porijekla – nećemo bombardirati Vatikan.

Cijeli tekst možete pročitati na blogu Tima Wisea.

\”Jebeno grozno\”

Da s vremena na vrijeme u Americi ne eksplodira neka bomba što bi danas bila globalna breaking news? Što je danas uopće news? Svjetska glad I bijeda? Koga za to briga?

Ali kad ljudi u Bostonu trče maraton pa netko od očevidaca kaže: \”Horor, a tijela su letjela zrakom.\” A onda drugi u mikrofon izgovori: \”Bilo je stravično. Krv je bila posvuda.\” Pa se javi Ben Affleck: \”Kakav besmislen I tragičan dan.\” Izjava američkog komičara Pattona Oswalta odjeknula je jače nego bostonske bombe: \”Boston. Jebeno grozno.\”
Read More »

Jebi me, Evropo!

Sutra će neki idioti izaći na birališta i odlučiti tko će nas predstavljati u Evropskom parlamentu. Što je Evropski parlament? To je skupina dobro plaćenih lezilebovića koji ni o čemu ne odlučuju. Imaju ogromne plaće, službene automobile, urede, sekretarice i potrebu, logičnu, da čim dulje ništa ne rade za veliku lovu.
Read More »

Beogradske priče

Evo mene opet među Hrvatima. Od srijede do nedjelje udisala sam samo srpski zrak. Toliko utisaka, oprostite, dojmova, idem redom.
Read More »