Prečasni!
Jučer pročitah kako je Vaša Svetost svu svoju svetost i časnost i nevinost uključila u bespoštednu borbu protiv \”ella One\” pilule za dan poslije. Nije Vam prvi put, Presvijetli, da se katoličkim tijelom i katoličkom dušom borite za dobrobit hrvatskih žena. Cijenim Vašu strast posebno stoga jer znam koliko teško, koliko naporno mora biti jednom dijevcu proučavati žensko međunožje u koga po službenoj dužnosti nikad ne bi smio zaviriti. Read More
Ženama nije lako. Kad u jajima njihovog partnera plutaju polucrknuti spermiji vlasnik jaja baš ništa ne pije da bi spermiji mogli mahati repovima. Naprotiv, njihova partnerica sa kojom je sve okej mora gutati ogromne količine hormona. Ako crkotine uporno inzistiraju na počivanju u miru žena se proglasi jalovom a vlasnik trulih jaja krene u lov na novu siročicu. Read More
Kad god se obilježavaju veliki dani hrvatske povijesti meni se okreće želudac. Ne mogu više gledati kosti \”mojih\” ili \”njihovih\” predaka. Jednom godišnje mediji mi u oči tresnu fotke izbezumljene djece koja su nestala u Jasenovcu. Preživjeli se još sjećaju kako su gledali ubijanje majke, brata, sestre. Noću, u devedesetoj, urlaju od užasa. A prošlo je milijun godina.
Za koji dan gledat ćemo i slušati žrtve koje su preživjele Bleiburg. Opet plač, strava, politički analitičari, usporedbe. Koja je hrpa kostiju veća? Ona u Bleiburgu ili ona u Jasenovcu? A koja hrpa o \”Hrvatima\” ljepše poruke šalje? U Jasenovcu smo \”mi\” bili koljači. U Bleiburgu su zločinci bili \”oni\”. Jesmo li jedan jedan? Kosti, kosti, kosti, kosti…
Ruku na srce, koga zaista briga za te kosti osim potomaka ubijenih? U ljudskoj je prirodi da ubija, kolje, pali, razara. Da li bismo \”mi\” u Domovinskom ratu bili bolji ljudi da smo četrdeset godina tri puta dnevno gledali dokumentarac o Jasenovcu? Strastveno bismo voljeli Srbe, Cigane, Židove i potomke krivomislećih Hrvata?
Da li bi \”oni\” bili milostiviji da su, dok smo bili \”braća\”, skupa s nama gledali isti film? Da li smo krenuli u rat pedeset godina poslije Rata svih ratova jer \”nas\” bole blajburške rane a \”njih\” jasenovačke? Ja u to ne vjerujem. Ljudi, obični ljudi, zovu nas i \”mali ljudi\”, mi nismo opsjednuti poviješću osim kad to moramo biti.
Dok je Tito bio gazda hodočastili smo u Jasenovac. Danas, glumeći tugu, žalimo one koji su poginuli na Bleiburgu. Ni jedna od te dvije nesreće nas ne gađa u srce, zašto i bi? Mi smo samo bića koja glume suosjećanje sa žrtvama u skladu sa trenutačnom politikom. U posljednjih dvadeset i pet godina, otkako imamo Hrvatsku, kako je znao reći partizan i Titov general i najveći Hrvat među Hrvatima Tuđman, prihvatljivije je žaliti za pobijenim \”Hrvatima\” nego za \”njima\”, Ciganima i Židovima. Kakvo vrijeme takve suze.
Čovjek je u svojoj suštini fašist, ubojica, mrzitelj drugog i drugačijeg. Zašto bježimo od toga? Političari, ljudi poput nas samo tisuću puta bolje plaćeni, koračajući polako prema velikom kamenju nabijaju nam osjećaj krivice. Moji su roditelji, naši su preci pred sedamdeset godina klali. Treba li nas na to podsjećati? Zašto? Mi smo klali pred dvadeset i pet godina a klat ćemo opet ako bude zdravlja. Stalno na tom svijetu samo klanje jest.
Razorila bih sve spomenike. Neka kosti počivaju u miru i srcu onih kojima nešto znače. Tuga po zadatku je uvijek ruganje pokojnicima. Nije u kostima spas kako nam to poručuju i najnovije vođe. Mene muče krediti, besparica, boleštine, nezaposlena djeca, kapitalizam koji sve moje najdraže drži za grlo, mračna budućnost obojana crnom prošlošću.
Htjela bih živjeti u zemlji bez spomenika. Da jednom godišnje ne moramo lažne suze liti pred ekranima ili kamenjem lakše bismo liječili rane poslije posljednjeg rata, opuštenije bismo se pripremali za idući.
Nekima od mojih čitatelja moje psovanje ide žestoko na kurac. Poštujem njihov stav. Evo nekoliko rečenica u moju \”obranu\”. Moj blog nije sponzoriran, on je samo moj. Svi koji misle da sam tajna kolumnistica Glasa koncila jako su se zajebali. Želim reći, kad nešto ili nekoga pošaljem u kurac nisam u sukobu interesa nego u sukobu sa svijetom i samom sobom.
Read More
Kupili smo Peugeot 3008, naravno polovni, zato jer sam negdje pročitala da je ne tako davno bio auto godine. Poluautomatski mijenjač. Kud ćeš veće sreće. Nema prve, nema treće, sve sam radi. Udoban, opremljen, tamna stakla slična onima na Audiju u kome se voze naše lopine. I sve bi bilo i divno i krasno da nam jednoga dana nije posustao \”pokretač mijenjača\”. Pojma nemam što je to, spomenuli su nam ga u Peugeot servisu u Rijeci.
Read More
Da nema nogometa u Hrvatskoj bi vlasnici medija sebi pucali u glavu. Ne smiju ni pisati ni govoriti koliko ljudi u Hrvatskoj robija za Todorića i ostale todoriće. Gladne žene ostavljaju kod kuće gladnu djecu da bi se za tri tisuće kuna mjesečno, ako im bog da zdravlje, ubijale od jutra do sutra. Vrtića za njihovu djecu nema. Ne mogu kupiti odjeću ni sebi ni djeci. Ako se neka od njih usudi reći da joj Todorić ne plaća prekovremene dobije otkaz. Kome je to tema?
Dvijesto tisuća švicaraca svakoga dana svoga života razmišlja da li bi se ubilo danas ili će to ipak učiniti sutra. Rata koja je na startu bila dvije tisuće kuna danas je pet, glavnica je prije osam godina bila četrdeset tisuća eura danas je četrdeset i pet. U međuvremenu su stanari tridesetmetarske rupe izgubili posao, zdravlje, razum, nadu. Banke divljaju bez ikakve kontrole. Kome je to tema?
Građani Rijeke, očajnici koji grijanje stana od dvadeset i pet kvadrata plaćaju 150 eura mjesečno, penzija im je 250 eura, pokušali su ući u gradsku vijećnicu i tražiti milost od gradonačelnika Obersnela. Naravno da su im ogromna, čvrsta, drvena vrata zatvorena pred nosom. Oni nemaju pravo prisustvovati sjednici Gradskog vijeća, nisu njegovi članovi. Oni imaju samo pravo plaćati struju i zbog toga krepati od gladi u ledenim stanovima. Riječki robovi godinama urlaju o užasu kroz koga prolaze. Kome je to tema?
Opačić, ministrica za sirotinju, putuje u Dubrovnik u pratnji četvorice pijanih tjelohranitelja koji ubijaju boga u svakome tko se približi njihovom šanku. Što je ženska radila u Dubrovniku? Koliko plaćamo pijane divljake? Kome je to tema?
Hrvatski umirovljenici dane i noći, oni pokretni, provode sa glavom u kontejnerima. Bolesni trunu u svojim čatrljama, bez struje, vode, grijanja. Ako ne plate teve pretplatu bit će tako ovršeni da im ni koža na sirotim kostima neće ostati. Istovremeno onaj tko ih ovršava ne zna što će sa milijardama, diže kredit u visini od 15.000.000 kuna da bi Bandića izvukao iz zatvora. Bandić izlazi iz zatvora, pa se u njega vraća, pa opet izlazi. Po kom principu funkcioniraju našu sudovi? Koliko koštaju naši suci? Kome je to tema?
Predsjednica Grabar-Kitarović strastveno se zalaže za uvođenje vojne obveze. Po njoj, mladi bi nakon završenog školovanja svakako trebali otići u vojsku na tri mjeseca a tek onda napustiti Hrvatsku u kojoj za njih kruha nema.?! Monstruozna izjava iz njenih je lijepih usta izašla a da gospođa nije trepnula. Našoj bi predsjednici trebalo postaviti skrbnika, žena ne zna što govori. Ili zna što govori? Kome je to tema?
Građani Hrvatske gladuju, građani Hrvatske su bolesni, građani Hrvatske imaju pravo samo na robovsko crnčenje. Ne mogu školovati djecu. Ne mogu vraćati kredite. Nemaju pravo nad krov nad glavom. Žive u hororu a pravo na život dostojan čovjeka nikad neće steći. Kome je to tema?
A onda se u nekom od hrvatskih gradova dogodi nogometna utakmica. Bijednici koji nemaju ni za šta nekako su se dokopali karte pa sa tribina urlaju poput bijesnih životinja:\”Za dom spremni!\” Jes! To! Ustaše! Divljaci! Balkanski divljaci! Širitelji mržnje! Zagovaratelji mrske NDH! Rasisti! Fašisti! Evo teme! Koja TEMA, jebote!
Novinari svih profila, oni koji prate kuharstvo, oni koji sve znaju o spolnom životu Severine, politički komentatori, kolumnisti, športski analitičari, svi su na istoj strani. Divljake sa tribina treba ukloniti, ustašama začepiti labrnje, pokazati svijetu da Hrvatska može, da Hrvatska hoće, da Hrvatska želi, najzad, postati civilizirana zemlja.
Nažalost, nekakva UEFA gluha je prema vapajima civiliziranih Hrvata poput Mamića i Šukera koji obećavaju kako će baš oni srediti problem. Platite, rasisti, odgovara UEFA, pa ćemo onda govoriti. Koja TEMA, jebote! Tko je kriv? Zašto NDH nitko ne može izbiti iz Hrvata? Ma koja, ma koja, ma koja TEMA, jebote!
Građanin može biti civiliziran kad živi poput čovjeka. Građani Hrvatske žive životom pasa lutalica. Tko ima pravo od njih tražiti da prestanu tuliti sa tribina i bacati baklje na milijardere koji trče za komadom kože? Građanima Hrvatske to je jedini način da se opuste. Nije li bolje da urlaju Za dom spremni nego da krenu paliti domove svojih krvnika svih profila? U tom bi kontekstu naši mediji trebali gledati \”ustaštvo\” hrvatskih navijača od kojih bar devedeset pet posto pojma nema što je to NDH. U školi im o tome ne govore.
Davor Šuker, predsjednik Nogometnog saveza Hrvatske i član Izvršnog odbora UEFA-e za razliku od divljaka sa tribina ludih zbog gladi i beznađa zna što je bila NDH i tko je bio Pavelić. Otišao mu je na grob u Madridu i duboko se poklonio kostima njemu dragog Poglavnika. Zašto UEFA-i smetaju odrpanci koji su za dom spremni, svima je jasno da nisu ni za šta spremni jer nemaju čime pokriti guzicu, a nimalo im ne smeta Šuker koji Pavelića u srcu nosi?
Zašto bogati, moćni, uspješni Šuker smije biti ustaša a hrvatska \”rulja\” na to pravo nema?
Nas Hrvate moglo bi se usporediti sa kurvetinom koja ne zna reći ne ma kako joj mušterija bila smrdljiva. Ali to nije sve. Mi ne da ćemo svakome tko naleti raširiti hrvatske noge mi ćemo mu našu uslugu još i platiti. Ne treba ići daleko u prošlost. Pušili smo Hitleru, Musoliniju, Titu i Komunističkoj partiji, danas smo labrnju razvalili papi i Katoličkoj partiji. O gutanju američke sperme da se ne govori. Davimo se od užitka.
Naši učestali orgazmi koje doživljavamo marširajući sa imenom Merkel, Obama i Franjo na ustima i usminama ne bi nas toliko opuštali da nam povremeno novinarski komentatori ne objasne koliki je naš užitak. Tako jedno od prvih pera \”Zornjaka\”, pače urednik, svršava danas u svom \”dnevnom komentaru\”. Zašto se Pero nadrkalo? Dečko je zgrožen jer je češki predsjednik Miloš Zeman odlučio otići u Moskvu na proslavu kraja Drugog svjetskog rata.?!
\”Zornjak\” je češkoj pijanduri, oni znaju da je češki predsjednik pijandura, još kad bi nam javili što je naša predsjednica, posvetio nekoliko plahti. Sve bi se ipak moglo svesti na nekoliko rečenica. Miloš Zeman leti u Moskvu iako je na čelu države koja je članica EU i NATO-a i neće poslušati američkog ambasadora koji mu je to zabranio.
Češki predsjednik, cuger neviđeni, poručio je Ameru da ide u Moskvu jer na taj način želi pokazati zahvalnost Rusima. Da nije bilo njih Česi bi danas govorili njemački. I ne samo Česi, to sam ja htjela reći ali neću jer mi Hrvati u mnogim firmama danas govorimo njemački pa nemamo na čemu zahvaliti Rusima.
Ono Pero koje se besramno obrušilo na Pijanduru za nas Hrvate ima samo riječi hvale. \”Zagreb se čvrsto i beskompromisno pridržava osnovnih načela na kojima svijet mora biti utemeljen: poštivanje međunarodnog prava i suverenosti…\”
Jebote! Kad smo mi Hrvati zadnji put bili suvereni? Kad? Nikad. Mali smo, nebitni i genetski rektalni ulošci. Kako tko naiđe u naše krajeve tako nam ga stavi. Trenutno su to Ameri. Izabrali su nam predsjednicu. Postali smo članica NATO-a što ne znači da možemo u Ameriku bez vize. Naša ministrica vanjskih poslova, kad želi skočiti poslovno do Amerike, mora u njihovoj ambasadi u Zagrebu dati pismenu izjavu da se preko Bare ne namjerava baviti prostitucijom.
Dakle, mi ne idemo u Moskvu na proslavu Dana pobjede nad fašizmom zato jer je Putin diktator koji je anektirao Krim. Mi smo išli na proslavu Dana D zato jer Obama i njegovi prethodnici nisu u posljednjih sedamdeset godina otkako se slavi pobjeda nad fašizmom ništa anektirali. Jebeš činjenicu što otkako postoje žare i pale kako im se digne i gdje im se digne.
Sretna sam. Na ovome svijetu postoji čovjek, ime mu je Zeman, Miloš Zeman, predsjednik male zemlje koji veliku Ameriku šalje u krasni kurac.
Aleluja! Kardinal Bozanić se u svojoj uskrsnoj poslanici obrušio na \”hrvatske\” banke. Prokletnici su nekoliko stotina tisuća građana pretvorili u očajnu sirotinju koja nema snage čak ni sebi vezati uže oko vrata. Nisam obožavateljica gospodina Bozanića, naprotiv, ne volim kako govori. Spor je, previše mrk, tašt, ima više haljina nego Severina, ali me svojom poslanicom oduševio.
Read More