A di je pogrišija?

Predbožićni su dani. Vrijeme je pjevanja, oprosta i darivanja. Uzela sam grablje u ruke, krenula prema vrtu skupljati suho lišće, neka i moj nevjernički vrt dočeka Božić uredan. Moja se kuća nalazi pokraj puta koji vodi do najljepših jaslica u gradu. Zbog toga sam stalno morala odlagati grablje i razgovarati sa prolaznicima.

Ljudi stanu, kažu mi da sam vrijedna a onda krenu govoriti o Sanaderu. Svi ga žale. Jedan gospodin je rekao kako se nada da će se nesretnik vratiti u Hrvatsku jer mu smiju suditi samo za ono zbog čega traže izručenje a to je afera sa Fimom, a za Hypo-banku mu ne smiju suditi jer ga za to još nisu ni optužili, uz dobre odvjetnike sirotan će prije izaći iz zatvora nego ući…

Naši mi ljudi idu na živce, svi su doktori prava. Zašto nisu jednostavno otišli do onih jaslica i ostavili na miru mene i moje grablje? Ja nisam vjernica, ovi dani nisu moji dani, ipak sam se dobrohotno smiješila i svima govorila da imaju pravo. Neću valjda ljude slati u…, namjerno ne spominjem onaj ženski spolni organ jer bi to
bilo neprimjereno pred Božić.

Kako mogu žaliti čovjeka koji nam je oteo pitaj boga koliko milijuna? Ipak, ti su ljudi unijeli nemir u moju dušu. Čekaj malo. Ima u tome nešto. Da li je Sanader zaista najveći kriminalac u Hrvata? Opasan za Hrvatsku i čitavi svijet? Ako je tako zašto ga nisu ubili?

Đinđića su smaknuli. Što to znači, mi Hrvati smo opet, po tko zna koji put, gori od Srba? Jebeš zločinca koji čami u nekakvom zatvorčiću u minijaturnoj Austriji. Da je bar u Gvantanamu.

A naš ga tisak koji mu je do jučer pušio rasteže kao vrag grešnu dušu. Nemaju duha, ta piskarala. Da sam ja Pavić izdala bih specijalno izdanje Globusa u kome bih objavila sva ona njihova uvlačenja u premijerovu guzicu a na naslovnicu stavila Jergovića kako kleči i Sanaderu koji stoji radi već znate šta. To bi bilo fer i prema čitateljima i prema sirotom uzniku. Tiraž bi im se popeo do neba.

Da, na strani sam onih ljudi koji su prolazili pokraj mene i otišli gledati one jaslice. Bože, kako su krasne! Svi su tamo, i magarac, i kraljevi, i zipka, i Mama i Isus, mnogo slame, stotine ovčica, još više šarenih lampica…

Kad padne noć, moja ulica, zove se Partizanski put, postaje Ulica Bebe Isusa. Čak ni moji najstariji susjedi, učesnici Enobea, ne osjećaju se nimalo partizanski kad ugledaju magarčića i svu onu krasotu. I ti partizani žale Sanadera.

Njihova je teza da je najebao, to \”najebao\” je njihov izraz, samo zato jer je bio bez šarma. A pokojni drug Tito ubijao je ljude na onom otoku, starčići su zaboravili na kojem, ubijao je Hrvate čak u Austriji, imao je više vila nego Sanader, i nekoliko otoka, polugola Sophia Loren mu je kuhala paštašutu, Amerikanci ga ni jednom nisu pokušali ubiti. A kad je umro čitava se Jugoslavija utapala u suzama. Splićani su na onoj nogometnoj utakmici ridali i pjevali Druže Tito mi ti se kunemo iako drug Tito nije bio Splićanin, a Sanadera koji jest Splićanin danas pljuju kao da je, oprosti mi, bože, Draža Mihajlović.

Gdje je tu logika? Sitnog lopova razapinje se na križ a pravom se zlotvoru klanjaju i slave mu rođendan. Po meni, Sanader baš ni u čemu nije pogriješio. Čitavu je Hrvatsku, Split posebno, uručio Amerikancima, Hrvatska je danas američki bordel a oni su mu licemjeri ipak oduzeli vizu i katedru. To mu je hvala. A i love ima mnogo manje nego jedan uvaženi hrvatski odvjetnik kome fotografije izlaze na sedam stranica iako je to odvjetničkim kodeksom zabranjeno. Gospodin će, navodno, postati naš novi premijer.

Grabljama mašem u blizini onog magarčića, Majke i Djeteta zato mi pada na pamet kako hrvatski svećenici ovih dana šute kao, to mi je rekao jedan od prolaznika vjernika, \”pizde\”. A Sanader je sto posto njihov. Bio je kod pape, brat mu je svećenik, sestra časna sestra, alo, Kaptol, javi se! Zašto nisi milosti pun? Popovi ne moraju plaćati porez, dobivaju penziju…

Jedna mi je gospođa na putu prema jaslicama rekla: \”Ja sam od ovih popova dolje kupila veliku Majku Božju, kad sam došla doma vidjela sam da joj nedostaje lijevo uho, nisu mi je zamijenili jer nisam mogla dokazati da joj ja osobno nisam otkinula uho. Zašto bih ja Majki Božjoj uho otkinula? A dok su na Trsatu Majke Božje prodavali cigani sve su one imale uši\”.

Gledala me ljutito. \”Možete zalijepiti uho\”, rekla sam. \”Ne radi se o uhu, radi se o principu. Tako se ponašaju i prema Sanaderu. Razbili su ga. Ako najveći hrvatski katolik pati onda je najmanje što Bozanić može učiniti to da sjedne u svoj rolsrojs i krene prema Austriji. Morao bi ući u ćeliju nesretnika, pružiti mu uho neka mu gospodin Sanader nešto šapne da čuvari ne čuju. Tako je učinio papa Vojtila kad je ušao u ćeliju onoga Turčina koji ga je pokušao ubiti…\”

\”Smirite se\”, rekla sam, \”gospodin Sanader nije htio ubiti Bozanića, zaista nema nikakve potrebe da gospodin Bozanić po ovoj hladnoći ode u Austriju. Uostalom, vremena su čudna, mogli bi Austrijanci i njega uhititi\”.

Baka je otišla a ja sam ostavila grablje u vrtu i krenula u kuću. Zašto se Crkva ne oglašava? Ako je Sanader nevin neka to jasno i glasno kažu, oni znaju, imaju direktnu vezu sa Bogom, ako je kriv neka odu u Austriju i tamo mu naplate oprost.

Naši pastiri morali bi u ove svete dane imati milosti a ne ovako bešćutno od sebe odbaciti svoju, do jučer,
najdražu ovcu. U demokratskoj zemlji svatko je janje dok mu se ne dokaže da je vuk.

Tekst je objavljen u Nacionalu, 14.12.2010.


46 Comments

  1. Beograđanka
  2. Čika Mića
  3. Čika Mića
  4. Borko
  5. Slaven Hrvatin
  6. Beograđanka
  7. Novak
  8. hogarstrasni
  9. Srdjan
  10. Biljana Koprivica
  11. Vojvodinac
  12. Čika Mića
  13. Čika Mića
  14. Čika Mića
  15. Beograđanka
  16. prika ovets
  17. Čika Mića
  18. Čika Mića
  19. Čika Mića
  20. Beograđanka
  21. Beograđanka
  22. Čika Mića
  23. Čika Mića
  24. Beograđanka
  25. Čika Mića
  26. Čika Mića
  27. Čika Mića
  28. Čika Mića
  29. Beograđanka
  30. Beograđanka
  31. čika Mića
  32. čika Mića
  33. Beogradjanka
  34. čika Mića
  35. Beogradjanka
  36. čika Mića
  37. Vojislav Koštunica
  38. čika Mića
  39. Beograđanka
  40. čika Mića
  41. čika Mića
  42. čika Mića

A di je pogrišija?

Predbožićni su dani. Vrijeme je pjevanja, oprosta i darivanja. Uzela sam grablje u ruke, krenula prema vrtu skupljati suho lišće, neka i moj nevjernički vrt dočeka Božić uredan. Moja se kuća nalazi pokraj puta koji vodi do najljepših jaslica u gradu. Zbog toga sam stalno morala odlagati grablje i razgovarati sa prolaznicima.


A di je pogrišija?

Predbožićni su dani. Vrijeme je pjevanja, oprosta i darivanja. Uzela sam grablje u ruke, krenula prema vrtu skupljati suho lišće, neka i moj nevjernički vrt dočeka Božić uredan. Moja se kuća nalazi pokraj puta koji vodi do najljepših jaslica u gradu. Zbog toga sam stalno morala odlagati grablje i razgovarati sa prolaznicima.