Monthly Archives: February 2010

Domovnica

\”Dabogda te majka rodila\” izaći će za koji dan. Jedva čekam da vam pokažem naslovnicu. Mirko Ilić je čarobnjak.

Niste čuli za Mirka Ilića? Čuli ste za Mirka Ilića? Da li vam je netko rekao da najveći živući hrvatski umjetnik čeka na domovnicu?  Želi biti građanin ove bijedne zemljice. Zašto? To samo on zna.

Mi ostali trebali bismo znati zašto mu trenutačni šefovi ovog komada Balkana ne daju domovnicu.  Što mora imati,  kakav mora biti čovjek da bi zaslužio postati građaninom Republike Hrvatske?

Ne znam službene kriterije ali me onako neslužbeno, među nama, zanima kako je do domovnice došao siroti trećerazredni glumac u trećerazrednim serijama? Zato jer dobro reklamira pivo? Zato jer izgleda onako kako mi Hrvati zamišljamo glupog Bosanca?

Bez Enesa Bešlagića Hrvatska nije mogla a bez Mirka Ilića može? Naša se premijerka uporno fura na pristojnost. Netko bi joj trebao reći da nije pristojno bešlagićima dijeliti domovnice sve dok na nju čeka Mirko Ilić.

Daj mi priču

Kad sam bila novinarka svima nam je u redakciji bila noćna mora kako svakoga dana ubosti neku priču. Tada tema nisu bile silikonske sise gradskih ljepotica zato jer silikonskih sisa nije bilo a ni sise nisu bile top tema. Gdje naći priču koja će biti i oštra, ali tako da ne reže i topla ali tako da ne pali i istinita ali ne sasvim i kratka da ne davi i osobna da se ljudi mogu u njoj naći i općenita da se u njoj nitko moćan previše ne nađe…Nekad je biti novinar bilo stresno zanimanje, ljudi su umirali u četrdesetoj sa cigaretom u ruci i vinjakom u ustima.
Read More »

Takvo je vrijeme bilo?

Umro je moj kolega Branko Jakovljević. Radili smo na Radio Rijeci. Bio je očišćen zajedno sa ostalim \”Srbima\” koji su se glasali na valovima Radio Rijeke u nedoba, tamo devedeset i prve.
Read More »

Lijepi naš Jergović

Pred nekoliko je dana u Jutarnjem osvanuo tekst u kome Jergović analizira Slučaj Šimić. Doktor Šimić  bio je ugledni evropski kardiolog koga je netko iz Zagreba pozvao da spašava bolesna srca mojih sugrađana. To je svima poznato.
Read More »

1,794 total views, 1 views today

Moja domovina

Moja mama je bila gluha žena. Kad nam je dosadilo rušiti ulazna vrata stana da bismo do nje došli, napravili smo kopije njenog ključa a njoj zabranili da svoj ostavlja  u vratima. \”Nikome ne otvaraj vrata osim poštaru\”, urliknuli smo joj u lijevo uho, na njega bi povremeno nešto čula.
Read More »

Vedrana Rudan na Facebooku

Vedrana Rudan od danas ima svoju službenu stranicu na Facebooku. Tamo ćete moći pratiti događaje, diskusije i najave tekstova i nastupa.

370 total views, no views today

Spaljena zemlja

Danas sam dobila rješenje. \”Počevši od 12.11.2009. godine osiguraniku Rudan Vedrana priznaje se pravo na starosnu mirovinu u svoti od 1644,83 KN mjesečno\”. Na neki sam način sretna. Nikad nisam sanjala da će jednom i na moja vrata zakucati poštar i uručiti mi lovu, ma kako ona mala bila. Znam da je moja majka umrla a to dočekala nije.

A s druge strane, 1644,83Kn mjesečno?! Jesam li sama kriva? Jesam. Da daleke 1991. kao novinarka Hrvatskoga radija nisam \”vrijeđala Tuđmanovu lentu\” imala bih dvadesetak godina staža više pa bi mi poštar na vrata nosio 3700 kuna koliko dobiva moja kolegica kojoj vrijeđanje Tuđmanove lente nije padalo na pamet.

Ne žalim se, neću umrijeti od gladi. Oglasila sam prodaju kuće koju je moja nona dobila kao žrtva fašističkog terora, Nijemci su joj zapalili sve što je imala pa su joj partizani dali tu kućicu. Moj susjed je na Golom bio žrtva komunističkog terora, njemu poštar svakoga mjeseca donosi preko pet tisuća kuna.

Želim reći, mene će još nekoliko godina, ako budem zdrava, na životu držati fašizam. Ja sam na neki način fašistička profiterka. Ali, bojim se, zaista se bojim za svoju djecu. Kakva će biti njihova starost? Ovi danas nisu ni fašisti ni komunisti, što će ovi ostaviti iza sebe? Kako će se zvati njihove žrtve? Bože dragi! Kako je to strašno! Poslije njih ni žrtava biti neće.

1,568 total views, 1 views today

O Mesiću i Gospiću: Kratki sadržaj bajke

Ovaj sažetak Gospićke bajke objavljen je uz svjedočanstvo braće Kalanj u Novom listu, 23.02.2002.

Davne devedeset i prve godine u dva je dana, 16. i 17. listopada sa svojih radnih mjesta, s ulica, iz kuća, stanova i skloništa odvedeno više desetina građana gradića Gospića. Smješteni su u privremeni zatvor u vojarni Perušić. Dana 18. listopada njih je dvadeset i pet odvedeno iz vojarne na lokalitet Lipova Glavica. Tamo su svi strijeljani.

Read More »

O Mesiću i Gospiću

Ovo je tekst koji je pod naslovom \”Gospićka bajka\” objavljen u Novom listu 23.02. 2002., kada sam se potpisala kao Matija Vrban-Došen.

EKSKLUZIVNO: SVJEDOČENJE BRAĆE DRAŠKA I BOJANA KALANJA IZ GOSPIĆA, ČIJI SU RODITELJI ĐORĐE I MIRJANA UBIJENI 18. LISTOPADA 1991. NAKON \”SMRTONOSNOG SASTANKA\” NA LIPOVOJ GLAVICI

Gospićka bajka

Bojan

Kad sam došao na VMA na prepoznavanje, samo znam da je bio jako ružan dan, januar, devedeset i druge. Došao sam tamo, ja i jedna tetka, prepoznao sam ga po tom kaišu… Otac je često išao u kupovinu. Baš se sjećam toga kaiša. Kupili smo ga skupa u Dermi u Gospiću, u kožarskoj radnji.
Read More »

Za pelene spremni

Noćas je policija rastjerala klince koji žele sačuvati Varšavsku. Zašto roditelji tih klinaca ne porazgovaraju sa svojom dječicom.

Protiv koga se oni dižu? Protiv Horvatinčića? Ali njega nikad neće sresti. Njega njihove barikade ne uzbuđuju. Pretvaranje drvenog trojanskog konja u sitne daščice, vidjeli smo, samo je tehnika.

Na koga klinci dižu kuku i motiku? Na klince naoružane pendrecima, pištoljima, šljemovima, suzavcem…S jedne strane goloruki klinac koji misli da misli s druge strane naoružani klinac koji je plaćen da ne misli.

Goloruki rob protiv roba u pancirki. Tko u tom ratu može pobijediti? Netko bi morao nenaoružanoj djeci reći, go home. Šanse su vam nula. Popušili ste davno. Goloruka revolucija je besmislena. Neprijatelj ne stanuje s druge strane barikade.

Postoji li bilo kakva šansa da se naoružana i goloruka djeca udruže pa da viribus unitis krenu na Neprijatelja? Kako? Kad Neprijatelj plaća naoružane klince.

Što naoružani klinci mogu kupiti za svoju plaću? Mogu popiti pivo, mogu platiti podstanarsku sobu, mogu djetetu kupiti pampersice. Nije li žalosno da naša nenaoružana djeca ne razumiju potrebe naše naoružane djece?

809 total views, 1 views today