Monthly Archives: January 2015

Na koje se Hrvatice Srbi lože?

U jednom je srpskom tabloidu osvanuo tekst o \” fatalnim Hrvaticama\” na koje se Srbi \”lože\”. Veze između Srba i Hrvatica prekinute su devedesetih, pokazuju naučna istraživanja čitanog tabloida, \”ali su poslednjih godina ponovo aktualne.\”

I dok hrvatski i srpski mužjaci uporno ne posustaju u širenju mržnje između dva nekad bratska naroda postoje Hrvatice, jedna od njih nažalost posmrtno, koje pomažu da zla krv padne u zaborav.

Svaku akciju koja širi mir i dobro treba pohvaliti pa tako i loženje Srba na Hrvatice. Republika Hrvatska dobila je popis svojih amabasadorica dobre volje pa bi bilo logično da sve cure sa spiska dobiju Orden carice Milice sa lentom kralja Petra Krešimira Četvrtog. Da naš premijer ima smisla za politiku tim bi nevjerojatnim ženama odobrio državnu mirovinu u iznosu od 500 eura mjesečno. Danas graditi mir između Srba i Hrvata sigurno je napornije i odgovornije nego dobiti olimpijsku medalju šutirajući loptu za Jugoslaviju.

A sad popis. 1. Jelena Rozga, polugola na nekoliko fotki, 2. Severina, polugola, 3. \”Nešto starija\”, zato u kaputu, Nina Badrić, 4.\”Mlađa pjevačica\” Ana Bebić, 5. Nives Celzijus, dvije trećine gola na klaviru, 6. Nikolina Pišek trudna, 7. Ena Begović, pokojna, 8. Nina Morić gotovo gola, 9. Antonija Mišura, sportski grudnjak, sportske gaćice, 10. Vedrana Rudan, potpuno obučena i još dioptrijske naočale na nosu?????????!!!!!!!!

Naravno da sam ponosna što sam se našla na ovom spisku. Ali…Trenutno u kući imam jezivih problema. Jedan od komentatora je napisao da sam \”silikonka\”. Muž mi je popizdio. On ih uredno otplaćuje, 36 rata, American, bez kamata, dobila sam ih za 65. rođendan. Postavio mi je dva pitanja, da li Srbin zna da imam silikone na temelju neposrednog očevida, to jest uvida ili je to ipak samo trač koji se o meni zlobno Srbijom širi zato jer se na mene Srbi lože?

Šutim i ćutim ko zalivena. Analitičari su među Hrvaticama fatalisticama otkrili čak pet Srpkinja, nisam među njima, a neću vam reći ni koje jesu. Ne želim da žene imaju problema. Ako za koji dan ipak negdje Tamo Daleko osvane podatak da mi je otac Srbin, majka Šiptarica, unuk Crnogorac, nona Talijanka i djed Slovenac sve ću demantirati.

O meni

Bacila sam oko na statistiku svoje stranice. Do danas je na nju skočeno preko osam milijuna i šesto tisuća puta. Javljaju mi se ljudi iz 202 zemlje a tako malo mojih čitača zna bilo što o meni. Blog pišem samo za moju dušu. Naravno da mi je drago kad uznemirim i vašu. Čitam komentare kad ih nije previše.\”Četnici\” i \”ustaše\” me uvijek rastuže ali znam da se protiv gluposti ljudske ne može ni sjekirom, o tipkovnici da ne govorim. Neki od vas misle da sam bogata pa mi se zato ne smije vjerovati. Istina je, ne držim glavu u kontejneru, zato i vidim bolje od onih koji je drže.
Read More »

Oluja u Jabuci

Da čovjek ne povjeruje. Danas će u Njujorku pasti veeeelikiiiii snijeg. Vlakovi će stati. Avioni neće letjeti. Škole će biti zatvorene. Noćas će na njujorškim ulicama smjeti biti samo vatrogasna kola i ona hitne pomoći. Ni pod zemljom neće biti življe.
Read More »

Bravo, Ploče!

Država je u Pločama, gradić u Dalmaciji za neznalice, odlučila izgraditi termoelektranu na ugljen. Živimo u zemlji u kojoj je moguće organizirati referendum i poručiti državi da li se slažemo sa nekom od njenih bolesnih ideja. \”Država\” u Hrvatskoj su interesne grupe kojima je jedino sveto lova što će je kod izgradnje \”kapitalnih objekata\” strpati u džep.

Mene je referendum u Pločama jako zanimao. Zaljubljenica sam u Dalmaciju, Pelješac posebno, do njega uvijek dolazim kroz Ploče. Svi oko mene kladili su se da na referendum neće izaći dovoljan broj građana. Zašto bi preko pedeset posto upisanih glasača izašlo iz kuće, nedjelja je, kad mogu buljiti u teve ekran ili, u Dalmaciji je to još bolja ideja, sjediti ispred kafića i gledati kako se more ljeska. Neka naivne budale koje još uvijek vjeruju u sistem ubacuju listiće u kutije.

Nije to bez logike. Ma što referendumom Pločani i Pločanke odlučili to državu ne obavezuje jer država, kad su kapitalni objekti u igri, smije i može zanemariti glas naroda. Pa ipak…Ovo su čupava vremena. Vidimo da ni Grčka nije ono što je nekad bila. Ako bijedna Grčka može odjebati veliku Evropu možda i tamo neki sirotani iz Ploča popizde ako ih se bez obzira na rezultate referenduma krene tucati u glavu. Zato sam nekako optimistična. Pločani i Pločanke učinili su neviđeno. Nisu izašli na referendum da bi odlučivali o pizdarijama koje se inače razvlače po hrvatskim referendumima. Glasali su za pravu stvar: nećemo termeelektranu na ugljen u našu butigu.

Nije da ja volim samo Dalmaciju. Hrvatska je prekrasna zemlja a to što je komadaju divlje zvijeri mi možda jesmo krivi a možda i nismo. Nije lako boriti se protiv sprege krupnog kapitala i razbojnika političara. To se najbolje vidi u Istri. Za nju smo se mi neki godinama borili još za vrijeme Jugoslavije. Protiv Termoelektrane Plomin II organizirali smo okrugle stolove, prosvjede, Radio Rijeka je utorkom imala emisiju o ekologiji. U nju smo pozivali odgovorne socijalističke njuške i napajali im se krvi. Uzalud ali smo se borili.

Trenutno je u planu izgradnja Plomina III. Istrijani bi mogli organizirati referendum. Možda su ga i organizirali? Nebitno. Znam ja Istrijane. U njihovoj Istri Miloj uvijek se dere nekoliko istih entuzijasta dok većina odmahuje rukom i opušteno odlazi na kemoterapiju. Istrijani pojma nemaju koliko ih je do danas zbog termoelektrane umrlo od raka, ne postavljaju pitanje zašto baš u svakoj istarskoj kući netko boluje od raka, ne uznemirava ih ni to što im već godinama o glavi radi ista grupa zločinaca sa istim šerifom na čelu.

Nikad Istrijani nisu izašli na cestu i postavili pitanje kako je moguće da Istrom Lijepom godinama vlada čovjek koji je prije nego što je demokracija poharala naše prostore bio gologuzi Nitko i Ništa. Dapače. Ljube svom veleposjedniku noge i normalno im je da se bez njegova blagoslova ni Brijuni neće prodati prvom mafijašu koji će s njim sklopiti ugovor o posredovanju. Da su mu mama i tata ostavili Istru bio bi manje bahat.

Ali, to su Istrijani. Takvi smo i mi Primorci. Može nam ga staviti svatko tko naleti. Ne treba mu biti ni previše tvrd. Mi, mekane dušice istarske i primorske, rastegnut ćemo naše guzice da bismo mu olakšale posao.

Zato, drage Pločanke, dragi Pločani, moje duboko poštovanje. Vi ste dobili bitku. Dobit ćete i rat. Istrijani sa Plominom II i III i mi Primorci sa Koksarom izgubili smo sve bitke, izgubit ćemo i rat. Doduše, dobili smo i dobivat ćemo rak. Nije to mala stvar, otići zauvijek iz ovakve zemlje.

Zapalite svijeće kud se horda razbojnika kreće

Udruga Franak poziva žrtve \”hrvatskih\” banaka da u znak prosvjeda u ime svih ubijenih, bolesnih, gladnih i porobljenih pred zgradama svojih zlotvora pale svijeće.

Nismo li u Hrvatskoj taj cirkus sa svijećama već vidjeli? Palili smo svijeće za Marka i Janka, za Vukovar, za… Pa? I? Što može zapaliti jedna svijeća ispred jedne banke? A još kad kiša pljusne?

Sranje sa svijećama nismo nadrasli jer smo sranje od naroda. Bankama ne pada na pamet da pali svijeće na grobovima onih koji su se ubili zbog njihovih kredita, pred domovima na smrt bolesnih, pred stanovima na bubnju.

Mladi ljudi umiru poput muha, razvode se, završavaju u ludnicama, dovode roditelje, bake i djedove na prosjački štap. Prodaju se rodne kuće da bi se otplatile rate kredita za rupu od četrdeset kvadrata koju za života, ako si u trideset i petoj, ne možeš otplatiti.

Koji kurac čekamo? Gadovi nas perfidno, uz pomoć prodanih medija, dijele na \”švicarce\” koji su \”bogati i imaju posao, da ga nemaju ne bi mogli dobiti kredit\”. Na \”euraše\” o \”kojima nitko ne brine\”. Na \”sirotinju\” \”koja nema posla ni kruha, o stanu da se ne govori.\”

Portali su puni otrovnih rečenica bijesnih \”analitičara\” koji, gle čuda, problematiku sa švicarcima bolje razumiju nego gluhonijemi guverner Vujčić. \”Trebalo je čitati ugovor\”, \”kredite su dobivali punoljetni ljudi\”, \”ako su bili punoljetni i ako su znali čitati tko im je kriv.\” Bla, bla, bla, bla.

Legenda hrvatskog poštenog novinarstva, uvaženi Merlić, u svoju emisiju poziva gospodina Bakića, tko je Bakić, koji s pozicije \”analitičara, blogera i investitora\” sve švicarce naziva \”bahatima\”. Gospodin je, za razliku od glupana švicaraca, \”podstanar\” a višak sredstava \”ulaže\”. Blalalala. Mudri Merlić mudro kima glavom a predstavnici Udruge Franak, samozatajnoj, pristojnoj gospođi Kwiatkowski ne da da dođe do riječi. Slučajno?

Sezona lova koju su na švicarce otvorile privatne televizije, portali i tiskani mediji dobro je organizirana. Nikakvo čudo. Banke su oglašivači, banke su vlasnici života i smrti hrvatskih građana. Političari i Narodna banka Hrvatske samo su njihov servis.

Da to nije tako mi bismo najzad doznali da li su se \”hrvatske banke\” zaista zaduživale u francima? Koliko su se zadužile? Koje godine su se zadužile? U koliko su se sati zadužile? U koliko su se minuta zadužile? U koliko su se sekundi zadužile?

Eto, na to jednostavno pitanje građani ove zemlje ne mogu dobiti odgovor zato jer su građani Hrvatske robovi nehrvatskih banaka. Svi oni koji ne pristaju na smrtonosnu manipulaciju koja je već ubila na desetke sirotana i sirotica neka izvole zapaliti svijeće ispred zgrada svojih dželata. Neš ti revolucije.

Kad će netko u ovoj zemlji reći da je veleizdaja ono što Hrvatska narodna banka nije učinila kad je morala. Oni koji u ratu izdaju svoj narod dobiju metak u čelo. Hrvatska nije u ratu. U tome i jest problem. S jedne strane krvnici s druge strane stotine tisuća žrtava. Švicarci, eurci, ovršeni, deložirani, gladni, bolesni, nezaposleni, umirovljenici, beskućnici… A zemljom vlada mir?

Mi moramo krenuti u rat na život i smrt ako nam je do života. Svijeće ćemo paliti kad budemo mrtve brojili.

Kemal

Ne, ne mogu a da se s nostalgijom ne sjetim vremena u kome sam živjela i zemlje u kojoj sam živjela. U moje vrijeme sa mnom su bili mladi Arsen Dedić, Oliver Dragojević, Bora Čorba i Kemal Monteno.
Read More »

Otvoreno Pismo kardinalu Bozaniću*

Vaša Svetosti i Vaša Presvetosti,

ko Boga dragoga Vas molim, odgovorite mi na nekoliko pitanja. Vi ste poglavar Katoličke crkve u Hrvata i Hrvatica. Sto i pet posto Hrvata i Hrvatica pripada Katoličkoj crkvi. Njih 300 000 tisuća umire od gladi, bolesti, stresa, užasa jer su dignuli kredit u šivcarcima. Ne znate o čemu govorim, Sveti Oče svih Hrvata?
Read More »

Otvoreno pismo Borisu Vujčiću guverneru Narodne banke Hrvatske*

Bok, štakore!

Gdje se skrivaš? Tko ti je dao pravo da negdje u kutu navlačić kožicu malome preko glave dok stotine tisuća građana i građanki čeka da im daš samo jedan odgovor: koji kurac trenutno radiš? Pregruba sam prema tebi? Ipak si ti fin, obrazovan gospodin na vrlo odgovornom mjestu.
Read More »

Otvoreno pismo predsjednici Republike Hrvatske Kolindi Grabar-Kitarović *

Boh, Koli!

Pišen ti po domaći aš si naša i zato ča nisi čakafski pozabila za sen tega ča si već po svete nego doma. Ne pišen po grobniški aš nisam Gromišćica ma ćeš sejno razumet. Lepa moja i naša hrvacka i srpska i od seh drugeh manjin Koli. Ja mislin da si ponemela kad si videla ča nan se dogaja. Mi švicarci smo va kurce s kega nas morda moreš ti zvuć.
Read More »

Otvoreno pismo šefu Vlade Zoranu Milanoviću*

Bok, Zoki,

imam stambeni kredit u švicarcima. Preko noći rata mi je skočila za 500 kuna. Čula sam sinoć da si rekao kako ja i moji možemo mirno spavati. \”Provedite se večeras, Vlada će vas spasiti.\” Ili tako nekako.
Read More »