Monthly Archives: March 2019

NDH 2019

Javio se i Tomislav Karamarko zgrožen porukom koju nam je poslala Katolička crkva koruška. Ta Crkva mrzi sve što je hrvatsko. Jasno je to i Karamarku i svim časnim hrvatskim ustašama, kako onima sa ušatim U na zastavi i glavi, tako i našim biskupima u raskošnim mantijama.

Na Bleiburgu hrvatski biskupi, u ime samilosti prema \”nevinima\”, više neće blagoslivljati nakaze koje zazivaju hrvatsku odvratnu prošlost. Austriji je dopizdilo gledati cro naciće kako se deru, mašu zastavama i iskreno žale za zločincima koji su u njihovoj NDH klali sve što nije bilo \”čisto\”.

Za vrijeme NDH nisu bili čisti ni Židovi ni Cigani, ni Srbi ni krivomisleći Hrvati. Ne smijemo zaboraviti da se i djecu moralo klati da se zatre sjeme sila nečistih.

Tko je stradao na Bleiburgu i kakav je bio omjer \”nevinih\” i \”krivih\” morali bi znati povjesničari. Našoj djeci i našim unucima trebalo bi biti kristalno jasno tko su bile ustaše, tko su bili Pavelić i Stepinac.

Ovi koji danas drže Hrvatsku u svom hrvatskom džepu godinama vladaju ali se nimalo ne trude otkriti, onima koji ne znaju, kakva je država bila NDH. S pravom skrivaju istinu i oni i Crkva u Hrvata. Boje se da mlađi svijet ne progleda.

\”Jebote\”, rekli bi klinci i klinceze koji još nisu pobjegli u Irsku, ono što su u NDH bili Cigani, Židovi, Srbi i krivomisleći Hrvati, to smo u Hrvatskoj danas mi Hrvati. Deru nam kožu, more nas glađu, ne daju nam posao, ubijaju nas sudovima, ovrhama, ne možemo se školovati, ne možemo se liječiti. Židovi, Cigani, Srbi i krivomisleći Hrvati bolje su od nas prošli. Klanje kamom manje boli od hrvatskih stambenih kredita.

Današnja Hrvatska je NDH 2019. Zato mi nije jasno što Karamarka i kompaniju smeta. Austrija ne želi, čak ni blagoslovljen, fašizam u svoju butigu. Tko brani Karamarku i ostalima da poslušaju Đapića i organiziraju naci pir u Zagrebu?

U centru Zagreba ni jednom divljaku sa ušatim U na glavi i u glavi neće dlaka s glave pasti. Hrvatski biskupi će na Trgu bana Jelačića blagosloviti svakog ustašu koji im priđe. Za Dom spremni moći će urlati svi u kojima \”čisto\” hrvatsko srce bije. Tomson će vitlati mačem i ruliti o Gradiški Staroj.

Ne, nije mi jasno zašto veliki broj naših hrvatskih političara i svi hrvatski biskupi i svećenici toliko žale za NDH. Ma, imate je, gospodo. Jedini je problem što svoju ljubav prema zatiranju svega što je drugačije, svega što je \”nečisto\”, više ne smijete izvoziti.

Opustite se. Još u Hrvatskoj ima onih koji nisu pobjegli. Nečisti smo, gade nam se i ustaše političari i ustaše kardinali i sve druge ustaše, nemojte biti usraše, pobijte nas po kratkom postupku. Spasite nas, nacići. Pun nam je kurac \”čistog\” hrvatskog hrvatstva.

Pa ipak, koji je užitak gledati vas kako se bespomoćno batrgate kad na vas nasrne svjetska velesila Koruška.

Usrale se ustaše nasred zemlje Hrvatske.


20,879 total views, 62 views today

Glupa kokoš Divjak

Žene se u Hrvatskoj zlostavljaju čitave godine, mlati ih se, siluje, ubija, ponižava na milijun načina. Osmi mart je ipak dan kada se građanke Hrvatske tuca na posebno maštovit način.

Ne pada mi na pamet citirati Premijera koji je nešto frfljao na temu žena u Hrvatskoj, gospođu Predsjednicu još manje. Oni su danas bili jednako tupi kao i u ostale dane.

Hrvatskim političarima i političarkama pamet nikad nije bila jača strana, da jest možda bi nam bilo bolje, ali mene njihova zastrašujuća glupost uvijek ispočetka iznenadi.

Danas se, tko zna čime izazvana, oglasila ministrica Divjak kojoj u opisu poslova i radnih zadataka piše da bi trebala brinuti o školstvu. Sudeći po stanju u kakvom se naše školstvo nalazi ministrica o njemu ne brine jer je očito baš za to plaćena.

Drugo joj ne mogu oprostiti. Jutros je čitala poruke koje joj stižu od Marka, Janka, Tome i Franje. Citirala je svoje \”zlostavljače\”, mediji su snimili ministricu kako užasnuta, tužna, pretužna i zgrožena pati dok u kamere izgovara da ju je Marko nazvao \”glupom kokoši\”, ostali su joj napisali nešto drugo.

Izmrcvarena Divjak misli da je baš Osmi mart pravi dan kad treba objaviti uvrede koje stižu na njezin mail i svakako naglasiti da ni jedna žena to nije zaslužila i da se to ubuduće više ne bi smjelo događati.

Da sam vjernica, zavapila bih:\”U ime Oca i Sina i Duha Svetoga!\” Ministrica, dobro i predobro plaćeno nešto bez spola, nešto što ima status, moć, lovu, ogromna službena kola, šofere, tjelohranitelje, dnevnice i tisuću drugih beneficija usuđuje se sebe na Dan žena proglasiti Žrtvom. Zato jer joj je netko napisao da je \”glupa kokoš\”. Moraš zaista biti narcisoidan k\’o glupi kurac da bi ti tako nešto moglo pasti na pamet.

Ne razumijem i nikad neću razumjeti zašto naši političari nemaju savjetnike za medije. Stalno na ekranima gledamo njihove kretenske njuške iz kojih izbacuju pizdarije.

Jebote! Netko je gospođi napisao da je glupa kokoš. U čemu je problem? Ima li uopće problema? Ima. Mislim da bi svaka kokoš koja drži do sebe popizdila kad bi joj netko rekao da je Marko ili Janko uspoređuju sa onom Divjak.

\”Ja Divjak\”, rekla bi kokoš. \”I to na Osmi mart? Nadam se da će uskoro u Hrvatskoj zauvijek prestati ovo grubo vrijeđanje i zlostavljanje nas kokošiju.

Ako se to nastavi pozvat ćemo Jutarnji list, Net.hr, Večernji, HRT, Glas koncila, Šprajca i Bujanca i reći im: \’Javite onoj Divjak da nas više ne spominje. Nismo slične. Mi nesemo jaja, ona sere.\’ \”

11,355 total views, 58 views today

Otvoreno pismo riječkim roditeljima djece koja jedu crve

Drage mame, dragi tate!

Imam unuče koje volim najviše na svijetu. Siroto moje u školi za ručak dobiva crve. Na stol mu je crve isporučilo hadezeovsko smeće koje je pobijedilo na natječaju. HDZ već desetljećima pobjeđuje u Hrvatskoj, kad ga sa trona zbaci SDP vidimo da se radi o istom sranju samo drugom pakovanju.

Ne, ne čudim se hrvatskim političarima, čudim se nama žrtvama. Zašto sjedimo doma pognute glave i šutimo čak i kad nam djecu hrane crvima?

Dragi tate, drage mame, mnoge od vas znam, prijatelji ste oca i majke moje najveće ljubavi. Krasni ste ljudi, zaljubljeni u svoju dječicu, radite poput robova da biste im osigurali dobar život, koliko je to moguće u ovoj septičkoj jami.

Sto sam vas puta čula kako mališanima zabranjujete jesti slatkiše, piti gazirana pića, na poseban im način pripremate povrće da bi ga lakše progutali, tražite okolo ljude koji uzgajaju domaće kokoši, pečete im kolače od posebnog brašna u koje bacate domaća jaja. Strepite nad zdravljem svoje dječice jer su ona vaša jedina radost. I moje je unuče meni.

A onda tu djecu pošaljete u školu pa siročići za ručak dobiju crve. Ne znam kako vi, ja mislim da je ovo što nam se dešava sad već prešlo svaku granicu. Nikad u povijesti Hrvatska nije imala ovako bešćutnu, ovako prostačku, ovako ciničnu, ovako odvratnu vlast. NIKAD.

Premijer i ekipa su skupina gadova kojima ništa nije sveto. Vidimo to, moramo li zaista preko svega prijeći? Ja sam samo nona. Nemoćna sam. Ne mogu svome unuku zabraniti odlazak u školu u kojoj dobiva crve za ručak.

Vi, drage mame i dragi tate, vi to možete. Morate prisiliti državu da prestane trovati vašu djecu iako njihove inspekcije tvrde da crvi nisu loši za zdravlje. Licemjerna gamad. Dok se naša djeca hrane crvima, njihova idu u privatne škole u kojima im se ne servira drek za ručak.

Kako bi bilo, a moglo bi biti, da svojoj djeci zabranite odlazak u škole sve dok od vaše djece ne odjebe firma koja im za objed isporučuje crve? Kako bi bilo da pokušate?

Možda će na mjesto hadezeovske trovačke ekipe doći druga hadezeovska ekipa za hranjenje malih Riječana i Riječanki, ne možda nego sigurno, ali… Gadovima treba pokazati zube i poslati poruku, NAŠU DJECU NEĆETE PONIŽAVATI.

Pozdravlja vas Vedrana Rudan, očajna nona koja još nije izgubila svaku nadu.

7,484 total views, 37 views today

Krešo jede crve

Moj sin ima četrdeset godina, njegov sin Krešo deset. Sin zarađuje 500 eura mjesečno, prekovremene mu ne plaćaju, ima fakultet, dva vikenda mjesečno ide na timbilding. Timbilding je kad firma koja je jedan tim čitav vikend bilda, prevedeno na hrvatski, radi zakurac.

Žena moga sina i majka unuka Kreše ima dva fakulteta. Ne može naći posao jer je \”prekvalificirana\”. Do sad se javila na nekoliko stotina natječaja, bila je i na intervjuima, svaki put naglasi da neće tražiti novi posao, da jebeš to što je prekvalificirana, daj što daš, moraju platiti stanarinu i režije i Krešo košta za popizdit.

U privatnoj firmi ne može dobiti posao jer ima one fakultete, a gazda se boji i da će roditi, neće, nešto je podvezala, potvrdu da ne može roditi nosi u džepu i kad ide u zahod, uzalud. Radila je i kao konobarica i kao dostavljačica pica, bila je i za šankom, nikad nije dobila plaću.

Šuti moj sin, šuti njegova žena. Moj Krešo je jedne srijede došao doma i ispričao da je pop Tomislavu govorio o Isusu i štalici i kravici, a onda mu je svoga pišu uvalio u riticu pa je Tomislavu tekla krv. Sin nije dignuo frku. Ni njegova žena. Tomislavu su roditelji obrisali krvavu guzičicu, a moji su Kreši rekli da ne smije nikad sa velečasnim ostati sam u sobi.

Krešo mi je rekao da ne želi da mu Isus uđe u riticu. \”Nona, Isus je jako debel, ja se bojim.\” \”Dok imaš nonu nemaš se čega bojati.\”

Nazvala sam velečasnoga. Rekla sam mu da sam na onom raskrižju vidjela Isusa na križju i da loše izgleda, ja bih crkvi donirala pet tisuća eura. Složio se da je Isus na onom križu anemičan za popizdit i neka odmah dođem.

Primio me u sobičku, vjerojatno u onom u kome jebe djecu. \”Plemenito od vas, gospođo, danas u Hrvatskoj nema pravih katolika.\” Ponudio mi je da sjednem na stol za masažu. Odbila sam i rekla:\”Slušaj, pizda ti materina, moj se unuk zove Rudan, Krešimir Rudan, ako pokušaš, ako samo pokušaš njemu uvaliti kurac u guzicu, odrezat ću ti ga i strpati u usta. Kužiš, stari moj?\” \”Kužim\”, promucao je.

Želim reći, mi stari osjećamo potrebu da zlostavljaču jebemo mater i oca zato jer ne svršavamo na internetu. Naša djeca, i kad su njihova djeca direktno ugrožena, urlaju samo na mreži.

Jučer je Krešo u školi otkrio crve u tanjuru. Sin posebno plaća Krešine obroke. Očevi i majke malih Riječana i Riječanki su na nogama, oprostite, na netu. Neće moja djeca jesti crve, kako to, crvi u tanjuru, dječici je ugroženo zdravlje. Neki su tako popizdili da će već sutra direktorici škole reći:\”Ljudi moji, je li to moguće?\”

Srećom, u međuvremenu je otkriveno da su crvi kojima se hrane riječki đaci ekološkog porijekla, oni su ličinke hranjivih moljaca, termički su obrađeni, nisu opasni po zdravlje, djeca ih ipak ne vole jesti. Današnja su djeca razmažena i gadljiva i samo bi igrala igrice umjesto da gledaju dokumentarce o životu u Africi. Tamo su već svi crvi pojedeni, a vidi nas.

Hrvate baš ništa ne može iznenaditi. Bacanje djece preko balkona, jebanje djece u ime Isusa i Marije, hranjenje crvima, nemogućnost dobivanja posla, ako nisi član Partije…

Bauljaju tako Hrvati i Hrvatice već trideset godina kroz gustu maglu, sve sigurniji kako je u internetu spas. Jebeš podatak da u Hrvatskoj svake godine ima sve više milijunaša, da od plaće mogu živjeti samo političari, popovi i \”dragovoljci\”, da u domovima trunu gladni i bolesni starci, da posao možeš dobiti samo ako si \”naš\” , a najveći neprijatelji su nam Srbi.

Posebno jebeš kuku i motiku i koktele i revolucije i kamenje i prsluke žute. Mame i tate imaju internet, dječica crve za ručak , popov metak u šupak u petak, a tane u ostale dane.

Bog nas gleda, svršava i mrmlja: \”Ako ovi kreteni nisu zaslužili carstvo nebesko, ne znam tko je.\”

19,855 total views, 40 views today