Siroče sam. Oca mi je bog uzeo u osamdeset i devetoj, u bolnici. Tamo je bio petnaestak minuta.
Majka je imala manje sreće. Umrla je u najstrašnijim mukama u jednom od najskupljih staračkih domova u Hrvatskoj. Bila je jedva pokretna, preživjela je moždani udar. Stalno se žalila na strašne bolove. Liječnik u domu proglasio ju je depresivnom i propisao joj prozac. To smo posebno platili.
Read More
Prijatelj me u petak pitao o čemu ću pisati u ovom broju. \”O Gotovini, naravno.\” \”Stara, Gotovina će u utorak biti mrtav konj. Ne kužiš vrijeme u kojem živiš. U Big Brotheru će Tony pokraj bazena kresnuti Macu, H&M nudit će suknjice po pet kuna, u Konzumu će se čokoladni zečji bračni par prodavati uz veliki uskršnji popust, dva za jedan, a teve voditeljica Mikica će silikone broj tri zamijeniti za peticu.
Read More
Nikad ni jedno otvoreno pismo nije privuklo toliku medijsku pažnju koliko ono što ga je, trenutno najpoznatija hrvatska književnica Ivana Bodrožić Simić, uputila Betonu. Beton je podlistak beogradskih novina, u njemu pišu neki otkačeni likovi. Ivana ih voli a kako ima \”problema sa \’Srbima\’\” nada se kako će joj Betonci, ipak su oni Srbi, pomoći.
Read More
Ja sam spisateljica. Da sam kiparica ili slikarica od države bih dobila veliki atelje. Da sam kompozitorica pjesme \”Dođi k meni, drago moje, da te grle ruke moje\”, svako vrtenje na radiju u kafiću naplatila bih u zlatu jer Glazbena unija štiti svoje umitnike.
Zato sam krenula na izbornu skupštinu Hrvatskog društva pisaca, sjedište je u Basaričekovoj, to vam je na Gornjem gradu. Tamo smo trebali izabrati novog predsjednika koji će se znati izboriti za naša prava.
Read More
Drage moje uši,
sada nas je već preko tisuću. Nitko od nas pojma nema kako će skupiti lovu za iduću ratu u švicarcima. Gledam naše prosvjede, raduje me kad se ljudi valjaju hrvatskim ulicama, jedini smo u \”regiji\” koji dižemo glas.
Read More