Monthly Archives: February 2017

\”Ljubav na posljednji pogled\” prevedena u SAD-u

Američki izdavač Dalkey Archive Press, koji je 2004. godine izdao Vedraninu knjigu \”Uho grlo nož\” (\”Night\”), jučer je izdao i \”Ljubav na posljednji pogled\” u prijevodu nagrađivane prevoditeljice Ellen Elias-Bursać.

Dalkey knjigu opisuje kao žestoki roman o bračnom zlostavljanju, napisan za supruge, djevojke, majke i sve žene koje su doživjele traumu u svojim vezama:

Rudan writes with conviction and strength, drawing upon her own personal experiences to create a book with powerful insight. Like Rudan’s previous fiction, Love at Last Sight moves with a strident feminist voice, and will undoubtedly leave its mark upon any reader sympathetic to Rudan’s story.

M. Bartley Seigel recenzirao je knjigu za online časopis za međunarodnu literaturu \”Words Without Borders\”, komentirajući da ima osobnu listu pravila upitne vrijednosti pa smatra da, kao što se čovjek nikad ne bi smio napušiti s Izraelcem, od Hrvata ne bi trebao očekivati nadu. \”Što čitatelj može očekivati od knjige o radosnoj temi bračnog zlostavljanja\”, pita se Seigel, dodajući da je knjiga brutalna, predivno napisana i prevedena, s dubokim uvidima.

\”Love at Last Sight\” možete kupiti preko Amazona.

4,188 total views, 1 views today

Republika Rijeka

Da mi je netko devedesete rekao da ću živjeti u zemlji u kojoj ću 2017. morati \”braniti\” uglednu riječku profesoricu Snježanu Prijić-Samaržiju koja će biti izabrana za rektoricu Sveučilišta u Rijeci, od napaljene hrvojadi, rekla bih mu da je lud. Svi mi koji živimo u Gradu Koji Teče znamo profesoricu. Nabrajati njene ljudske i stručne kvalitete da bih je \”obranila\” od anonimnih divljaka koji se glasaju na jednom od smrdljivih naci-portala čini mi se besmislenim. Read More »

33,300 total views, 2 views today

Mali \”ustaša\” i velika šutnja

Zašto je u posljednje vrijeme u Hrvatskoj baš kultura vruća tema? Za kulturu se iz budžeta izdvaja 0,0000 i još nešto nula. O njoj se šutjelo sve dok joj čelo nije zdrobio \”ustaša\”. Mi Hrvati se, kad naletimo na \”ustašu\”, ponašamo ko šećeraš u slastičarnici. Krenemo sliniti, pa onda jesti sranja. Read More »

12,542 total views, no views today

Jesam li stilska ikona?

Ne bih ja znala što to je \”stilska ikona\” da ne čitam portale. Stilske ikone su žene koje imaju četrdeset kila na metar osamdeset, kad svojoj prirodnoj visini dodaju štikle od dvadeset centimetara, i muškarci, oni ne moraju biti mršavi, koji oko vrata nose maramu, a na marami piše Ralph Lauren. Read More »

12,567 total views, no views today

Marx u Saboru

Ne bih gledala zasjedanje Sabora da me nije u dušu pogodila sudbina gospođe Suzane Šešo. Gospođa je radila u zadarskom Intersparu. Nakon tko zna koliko sati neprekidnog robovskog rada osjetila je glad pa uzela dvije \”fete\” nečega mesnatoga. To su snimile kamere, gospođa je ostala bez posla jer je, kako je presudio sud u Zadru, \”konzumirala hranu bez odobrenja.\” Read More »

11,297 total views, no views today

Moderni dečki

Moj unuk se zove Krešo i on je sve ono što ja ne želim da bude. Ide u prvi razred. Moj sin, njegov otac, i njegova majka misle da je mali genijalac zato jer lupa po klaviru, maminom, ide na atletiku, košarku, pliva, odlazi na tečaj iz matematike, ne informatike, tu je bolji od oca. Nažalost, nije najbolji u razredu iako su moj sin i njegova žena upregnuli pola grada da to bude.
Read More »

57,117 total views, 1 views today

I meni Hrvati idu na jetru

Gledam Rumunje na cesti, jedino su oni u Evropi siromašniji od nas, i pitam se zašto ja živim u ovom sranju od zemlje. Već dvadeset i pet godina ista ekipa, jebeš predznak, gura nekoliko milijuna ljudi prema provaliji, a baš nikome ne pada na pamet da tu ekipu spali.

Premijer i potpredsjednik Sabora, jedan anemičan, drugi poluslijep, zato nisu bili u vojsci što ne znači da ne vole rat, svakoga nam dana nameću druge teme koje život znače. Ovih dana će \”otvoriti arhive\” i svatko od nas će smjeti i moći saznati što je Dolanc govorio sedamdeset i pete. I ostali dolanci. Jebote! Koji će to biti orgazam kad milijun radoznalih Hrvata krene prema \”Arhivu\” da bi čim prije nešto doznali o mračnoj prošlosti sjajne zemlje.

Istovremeno dok djeca u zagrebačkim vrtićima smiju pojesti jednu krafnu dnevnu, to im je i ručak i večera, zagrebački Neron, za razliku od svog prethodnika, ne pali svoj Rim nego ga hladi. Koliko milijuna kuna su Zagrepčani platili da bi im gradonačelnik mogao drkati dok gleda skijaše na Jelačić placu? Prebogata žena koja živi u palači, milijune je stekla prodajući antibebi pilule uz Božji blagoslov, zalaže se za izgradnju posebnih groblja za abortirane bebe.?! Ovi bolesnici na vlasti i pri vlasti žešće brinu o abortusima nego o živim ljudima. Tko će plaćati pogrebe abortusa? Kako će se zvati taj porez?

Mediji, preciznije, Novi list, pokušava se dignuti iz mrtvih prodajući nam tezu da u Riječkom KBC-u kirurzi ništa drugo ne rade nego izvlače kurac i nude ga na pušenje. Čak navode koliko se puta pušilo u jedinici vremena. Ako je poruka skretanje pažnje čitatelja na muško-ženske odnose u bolnici onda je promašena. Nema kabecea u Hrvatskoj u kome se osoblje međusobno ne jebe. Muškarci i žene rade skupa danju i noću, kreveti svuda oko njih, doma dolaze na pola sata da bi se ukazali ženi, mužu, djeci. Od \”normalnog\” života nemaju ništa. Nitko se ne zalaže za silovanja po bolnicama, ja najmanje, ali pisati o tome tako da siluješ žrtvu opet i opet tiražu ne diže, suce ne mijenja, a pacijente ne straši jer izbora nemaju. Nema u Hrvatskoj pedeset dobrih kirurga, stotine liječnika je napustilu Strašnu Našu, zato ćemo mi bijednici rađe otići pod nož silovatelju koji zna nožem nego svecu koji ne zna. A sve se zna.

Ovo što sam napisala jest odvratno, ali ovo je Hrvatska, mala zemlja za velika silovanja. Kultura je posebna priča. Hrvatska teve daje udarni termin bolesniku koji svoje drkotine čita sa blesimetra ili ih izvlači iz kurca, teško je detektirati. Uglavnom, najveći neprijatelji Hrvatske trenutno su Dežulović, Lucić, Hribar i desetak vrhunskih režisera i režiserki koji svijetu šalju poruku da nismo baš svi kreteni u ovoj zemlji idiota. Brešan, Ogresta, Matanić, Jušić, Juka…Čitav se svijet klanja našim genijalcima i genijalkama, a doma su izdajice. Mucavi, pijani Nacionalni Nacić zbog toga svršava. Gotovo sam zaboravila, pomoćnik ministra vanjskih poslova postao je čovjek koji se zakleo pred Bogom i Partijom da nikad u životu nije drkao. Čovjek je genijalac. Kad nam, ako, u posjete dođe Angela Merkel on ga neće izvući pa mlatiti po glavi boje benkovačkog rozea.

U Saboru, sad već to i oni sa posebno posebnim potrebama vide, sjede budaletine skupljene sa koca i konopca. Deru se jedni na druge, jedan jede jabuku, drugi urla, straža iznosi prvoga, pa drugoga… Ministar nam je kriminalac, tisak mu tepa \”plagijator\”, anemičnom premijeru se jebe za glas naroda. Poluslijepi potpredsjednik vlade, u slobodno vrijeme izdavač potvrde potrebitima da su psihički zdravi, ne znam koliko eura naplaćuje po komadu potvrde, iz dana u dan nam poručuje da nije sve u mladosti, ima nešto i u gelu u kosi.

Mladi, zgađeni, napuštaju brod koji tone, a mi koji nemamo izbora rigamo i boli nas kurac što će nam lijek propisati veterinar u penziji. Ipak, nisam stalno loše volje. Kad me depra strefi čitam Marunu. Njega je ovakva i ova Hrvatska ubila. Nadam se da će i mene.

21,905 total views, no views today

Tko se boji vojske još?

Jedina sam u Hrvatskoj koju frka oko uvođenja obaveznog vojnog roka, ili kako se to već zove, uopće ne uznemiruje. Ne volim ljude koji osuđuju majku našeg premijera, gospođu Plenković. Ona je svoga sina oslobodila vojske jer je bio, danas očito nije, \”anemičan.\” Read More »

13,658 total views, no views today