Monthly Archives: February 2019

\”Imamo Hrvatsku!\”

Otac je na Pagu preko ograde balkona bacio svoje četvero djece. Portali vrište. Posebno je istaknuto, otac nije sa Paga, \”došljak\” je bacio djecu. Krenula je rasprava je li Virovitica u Međimurju ili Slavoniji. Zaboravila sam gdje je Virovitica jer je Hrvatska luda zemlja u svakom svom dijelu.

Ima nas oko četiri milijuna. Manji smo od mnogih svjetskih gradova. To stravu i užas čini još jezivijima.

Sestra je strpala sestru u frizer, tamo se pokojnica smrzavala godinama. Četrnaestogodišnji dječak pokušao je zaklati majku. Otac prebio četrnaestogodišnju djevojčicu i oteo joj novčanik.

Župan, ugledni političar, godinama je prebijao suprugu, sudi mu se, on je i dalje ugledni političar. Osuđeni ratni zločinac, veleštovani hrvatski general koji je hladnokrvno ženi pucao u glavu, uspješni je biznismen, nježni suprug i otac.

Ministar obrane, djeluje poput ljutitog dječačića, od Izraela je naručio avione koji će nas braniti od…Nikad nismo čuli od koga će nas braniti stare izraelske kante koje nismo uspjeli u zlatu platiti jer su se umiješali Ameri.

Dok je patuljak dogovarao \”obranu\” vrhunski hrvatski vojni pilot naručene je avione usporedio sa pičkom islužene amsterdamske kurve. Halo? Alo? Ima li koga doma?

Djeca u osmogodišnjim školama međusobno se prebijaju, srednjoškolci ubijaju. Naša predsjednica potaknuta klanjem u školama na bujne grudi navlači ružičastu majicu, na njoj piše \”Vršnjačko nasilje prestaje ovdje!\” Prestaje gdje? Na sisama predsjednice opsjednute dijetom, perikom, garderobom i lovom na novi mandat?

Iz mračine se ovih dana izvukao vojni pop u miru, Jezerinac se zove. U miru je, ali ne miruje. U svom je dvorcu od oniksa došao do genijalnog otkrića. Žene odlaze na abortus da bi mrtva tjela svoje nerođene djece prodala industriji skupih parfema.

Alo? Alo! Alooooooo? Zašto hrvatski popovi, kad su u mirovini, jedini ne umiru od gladi, zime i boleština nego se u stotoj bave naukom?

Hrvatska ima i studentskog kapelana. U zlatu i dragom kamenju plaćamo gospodina koji je studentima otkrio kako je mlada cura izgubila menstruaciju kad je vidjela oca kako drka. Što gube djevojčice kad ih pop jebe kapelan nije rekao. Menstruaciju ne gube jer hrvatski popovi vole curice koje je još nisu dobile.

E, sad, zašto je u Hrvatskoj bacanje djece preko balkona zločin, a jebanje dječice širenje mira i dobra znaju samo oni koji su sa Vatikanom potpisali sve one ugovore.

Kad je naš premijer čuo da je otac svoju djecu bacio preko ograde balkona jako se začudio, a ministrica za mladež je odmah krenula prema Zadru puna nade da će se djeca oporaviti.

Zašto se tome nada? Čime se bavi ta ženska? Za što je plaćamo? Ona su sirota djeca jadna otkako su živa. Ovih su dana trebala zajedno sa ocem monstrumom i majkom odletjeti iz unajmljene gajbe. Kamo? Kamo lete hrvatska gola, bosa, zapuštena, gladna, očajna djeca kad ih otac ne baci preko balkona? Zna li netko odgovor na to pitanje?

Aloooooo, popovi? Dobivate milijardu kuna godišnje, ostaje li nešto za hrvatsku siročad? Zašto mislite da se glad i bijeda hrvatske djece liječi vašom spermom?

Alo, ministri? Alo, premijeru? Alo, Ženo u Ružičastom? U Hrvatskoj živi tko zna koliko tisuća gladne, nezbrinute, gole, bose i bolesne djece koju roditelji ne mogu prehraniti. U Hrvatskoj, djeca žive u Hrvatskoj, ona žive u Hrvatskoj, žive u Hrvatskoj… Djeca umiru od gladi i bolesti u Hrvatskoj! Aloooooooooooooooo!

Istovremeno dok su na Pagu letjeli siročići \”mi\” smo sa Amerima potpisali sporazum o zbrinjavanju američkog oružja, čitaj nuklearnog otpada ili nečeg sličnog. Vidovita sam. Za koju će se godinu građani ovoga nečega čuditi zašto im djeca umiru od raka, rađaju se sa tri glave i pet nogu.

Našeg vrlog ministra zdravstva užasnula je paška priča. To je onaj gospodin koji voli Pavelića. Pavelić je bio Poglavnik, u njegovoj NDH djeca su u najstrašnijim mukama umirala u jedinom dječjem koncentracijskom logoru u Evropi, pa ipak je naš ministar pohodio grob hrvatskog zlotvora. Danas isti ministar suze roni nad paškom dječicom. Aloooooooo, koga zajebavate, ministre?

U Hrvatskoj je svašta moguće. Jedino je nemoguće spaliti sve dvorce i palače u kojima stoluju naši licemjerni zlotvori u odijelima, ružičastim majicama i dizajnerskim mantijama.

\”Imamo Hrvatsku\”, rekao je Tuđman. Da, imamo Hrvatsku i neka je imamo! Pička nam materina!


89,703 total views, 46 views today

Kad liječnik ubije liječnika

Jedna sam od rijetkih osoba u Hrvatskoj koja prema našim liječnicima i medicinskim sestrama osjeća duboko poštovanje.

Čujem, a ona pobijena dječica na jugu Dalmacije, a one bezobrazne sestre koje starcima ne mijenjaju pelene pet puta dnevno, a bolnice koje majke i očeve na samrti ne žele primiti u bolnicu… A onaj odvratni ministar koji laje kako više vrijedi jedan pop nego dvadeset liječnika…

Slažem se da je lajavi gospodin nešto najstrašnije što se hrvatskom zdravstvu moglo dogoditi, ali njegovo ukazanje ne možemo gledati van konteksta. Kakva politika, takav ministar. Državom vladaju razbojnici, ministar ne može biti svetac.

A sad o liječnicima i medicinskim sestrama, tim \”zlotvorima\” o kojima slušamo svaki dan. Nema pacijenta koji danas ne ulazi u bolnicu ili ambulantu a da nije spreman svojim mobitelom snimiti svako sranje na koje naleti.

U bolničkim zahodima nema ni papira ni sapuna ni tople vode. Seronje, zaguglajte koliko Hrvatska ima \”dragovoljaca\”. Koliko ima \”gradova\” od tri stotine stanovnika, svaki hrvatski \”grad\” zapošljava bar troje smrdljivaca.

Čitate li koliko naše propalice u Evropskom parlamentu zarađuju mjesečno? Negdje sam naletjela na podatak da će jedna od Plenkovićevih ženica u Luksemburgu, što će raditi tamo, zarađivati 20.000 eura mjesečno. Koliko bi se hrvatskih ambulanti moglo opremiti za njezinu petogodišnju plaću? Zaposliti liječnika i sestara? Kupiti sapuna i toalet papira? Inkubatora za nedonoščad? Ne zanima vas ta tema? Ne osjećate potrebu da gospođi razvalite glavu? Njena je plaća volja Božja?

A hrvatski narodni bankari? U Hrvatsku narodnu banku nećete provaliti i krenuti toljagama na zlotvore koji mjesečno zarađuju vašu petogodišnju plaću. Na liječnike se pališ, stoko bezuba.

Nikad naš mali čovjek nije svojim mobitelom krenuo snimati automobile u kojima se voze \”dragovoljci\”, postavljati pitanja zašto Hrvatska ima više \”heroja\” i \”generala\” nego civila, čemu služe tupe mrcine u Hrvatskom saboru i Vladi? Imaju li te spodobe ikakve veze sa stanjem hrvatskog zdravstva i zahoda u bolnicama?

Ne, nama su tema medicinska sestra koja bez smješka sama provede noć sa trideset nepokretnih pacijenata, nas uznemiravaju liječnici na hitnoj koji se ne smiješe kad noći o ponoći navratimo izvaditi krv, brže je nego čekati u ambulanti. Nas užasavaju liste čekanja.

Smetaju nas umorni liječnici, liječnici koji ne prepoznaju sepsu, vikendom zatvoreni domovi zdravlja, stara aparatura, ogroman broj pacijenata po glavi liječnika i sestre… To nas do te mjere smeta da se ne tako davno čitava jedna čerga, nisam politički korektna, tko vas jebe, usudila provaliti na Jordanovac i tamo krenula rušiti i razbijati.

Da je u liječnicima i sestrama na Jordanovcu, njima se posebno divim, bilo samo malo samopoštovanja prebili bi ona smrdljiva čudovišta. Prebili bi svakoga koji im pijan ili trijezan jebe mater jer su mu nekoga od rodbine \”ubili\”. Oni su u b i l i?

Jebeni idioti, djecu vam u Dalmaciji ubija sistem, ne doktori. U pulsku bolnicu ne primaju ljude na umoru. Zašto je to brejking njuz u našim medijima? Bolnice nisu odlagališta leševa koji iritiraju rodbinu, bolnice bi trebale biti ustanove za one kojima se može pomoći.

Već dugo u meni kuha. Poznajem mnoge liječnike i liječnice i medicinske sestre i braću i zaista im zamjeram što tako saginju glavu i dozvoljavaju da rulja po njima sere. Dignite… Dignite glas, htjela sam napisati, a onda sam naletjela na tekst iz Liječničkih novina, broj 176, veljača 2019.

\”Suicid liječnika\”, autor doc.prim.dr.sc. Tomislav Franić, dr.med. psihijatar, KBC Split, Medicinski fakultet Sveučilišta u Splitu. Citiram. \”Liječnici prema najnovijim zapadnim istraživanjima kao profesija imaju najveću stopu suicida, veću nego vojnici izloženi izravnim borbenim djelovanjima i dvostruko veću nego opća populacija(opća populacija 1-2%, liječnici 2-4%).\”

Dr. Tomislav Franić objašnjava zašto je to tako. \”Naporan vojnički dril studiranja i specijaliziranja, složena medicinska kultura i hijerarhija koja je rijetko na razini feudalne, stalna borba za postizanje ravnoteže između rada i privatnog života ostavljaju razorne posljedice i ovisno o nizu drugih rizičnih ili zaštitnih čimbenika ta plovidba olujnim morem može završiti kojekako, uključujući i namjerno nasukavanje.\”

Tekst profesora Franića je nešto najbolje što sam ikad pročitala o liječnicima. Mnogo govori o njima, još više o hrvatskim pacijentima koji se ne pitaju zašto je suicid među hrvatskim političarima O,OOOOOO%, a koriste svaku priliku da uz pomoć retardiranih novinara vrisnu:\”Ubij, ubij liječnika!\”

Ne derite se, kreteni! Vidite, sami se ubijaju.


75,395 total views, 64 views today

Republika Štakorija

Za mene je Split, otkako sam prvi put u njega kročila, najljepši grad na svijetu. Nije da nisam putovala, vidjela sam ja mnoge svjetske gradove, pa ipak…Nima meni Splita do Splita.

Kamene uske uličice, miris mora i ribe, Riva, ručak u \”Hvaranina\”, tržnica, ribarnica… Grad u kome su živjeli Smoje, Senjanović, i meni najdraži od njih Predrag Lucić, bio je i ostat će moja velika ljubav.

I ne, ni ovaj najnoviji napadaj divljaka koje ja ne želim zvati \”Splićanima\” neće u meni ubiti ono što osjećam prema gradu koji volim. Pa ipak, kako je moguće, kako je moguće da se u Splitu koji je u međuvremenu postao grad iz snova za milijune svjetskih putnika dogodi ovakav zločin?

Nekoliko dječaka iz Srbije došlo je u moj grad igrati vaterpolo utakmicu. Nisu shvatili, nitko im nije objasnio, da ne smiju prošetati do Rive u dresu svoje ekipe jer bi im netko zbog toga mogao šipkom razvaliti glavu.

Dječacima iz Srbije to možemo \”oprostiti\” jer su mladi, što oni znaju? Bih li ja, ovako stara, da mi je to netko rekao, mogla u to povjerovati?

Bih. I rekla bih toj djeci, još u Beogradu, ne odlazite, ako odete možete ostati bez glave. I da, moramo bit fer prema građanima i građankama Splita. Ovo se moglo dogoditi u bilo kojem hrvatskom gradu. Trenutna hrvatska vlast nam sustavno poručuje, u mržnji je spas.

Pogledajmo što se dešava u Saboru. Naš premijer pripadnike jedne od parlamentarnih stranaka naziva \”miševima\”, član iste stranke njega naziva \”štakorom\”. Premijer se na to podrugljivo smiješi jer zna da mu, ovako bahatom, ovako pokvarenom, ovako ciničnom i beskrajno nekompetentnom, nitko ne može ništa.

Možemo li, hoćemo li zaboraviti scenu kad je naš premijer, okružen zaštitarima, nasrnuo na člana Sabora u namjeri da ga prebije?

On i jedan od najvećih hrvatskih kriminalaca, da ne prljam ekran imenom gospodina gradonačelnika, dogovorili su se. Premijer će gradonačelnika razbojnika čuvati od zatvora, \”štakor\” hrvatsko pravosuđe drži u džepu svog skupog odijela, gradonačelnik će mu uzvratiti uslugu kradući od stranaka i strančica štakorčiće koji će premijeru i njegovoj stranci omogućiti da oglodaju Hrvatsku do kosti.

Nikad Hrvatskom nije vladala ovako gadna ekipa. Neka nas bude i strah i sram. Možda ipak, neka nas bude strah. Mi koji smo potomci onih koji su stoljećima živjeli na ovim prostorima ne možemo učiniti ništa, a većina od nas nije kriva ni za što.

Oni imaju pravosuđe, vojsku, policiju, medije. Oni nam na sve moguće načine prodaju tezu kako su nam jedini pravi neprijatelji \”četnici\”. I onda kad \”četnici\” imaju dvadesetak godina, i onda kad igraju vaterpolo i onda kad otvorena srca, zaljubljeni u sport, dolaze u najljepši hrvatski grad.

Kad se dogodi tragedija, kad neki od \”huligana\” popuši priču zato jer je neobrazovan, glup ili samo zao, usto siguran da mu zločin neće doći na naplatu, onda se i štakori i štakorica krenu glasno zgražati nad počinjenim zločinom.

Kao da su zločinci oni koji u rukama drže čeličnu šipku, a ne gospođa koja na Pantovčaku razgledava periku ili Štakor koji se ovih dana upustio u rješavanje izbora u Venezueli. On i Venezuela?! Američka, gadna, muha podrepuša nešto misli o svjetskoj politici. Misli? Čime?

Zato, ne osuđujmo dečke koji su krenuli pobiti \”četnike\”. Nemaju oni ništa s tim. Slušaju glas svojih i naših gospodara.

Predsjednica, perika i ja

Često me dobronamjerni ljudi koji vole moje pisanje zovu u goste. Pozivi mi stižu iz Hrvatske i Regiona. Ljudi žele da pred publikom čitam ulomke iz svojih knjiga, razgovaram sa svojim čitateljima, da skratim, žele se družiti sa mnom.

Uvijek prihvatim i najčešće bivam odbijena jer sam \”skupa\”. Ja? Skupa? Ne mogu vjerovati. Koliki su moji troškovi prije nastupa? Koliki napor ulažem u svako ukazanje?

Do cilja putujem najmanje dva dana. Na putu ostajem tri. To uključuje vožnju autom ili avionom. Kad nekamo stignem, uvijek u pratnji osobnog šofera koji mi je i ljubavnik, \”muž\” mi baš ne zvuči glamurozno, on i ja moramo nešto pojesti. To košta jer smo u godinama, hotovi dogovi ne dolaze u obzir. O stresu neću.

Da, kad sam već kod šofera, to što spavamo skupa čitavu priču pojeftinjuje. Pa ipak, kad kažem da za nastup u Hrvatskoj tražim 1000 eura, a za nastup van ovoga sranja 1500 eura plus troškove, porez uvijek platim, s druge strane nastane muk. Ili, još gore, krene kuknjava. \”Mi smo siromašni, nema love za kulturu…\”

Razumijem, jako dobro znam gdje živimo. Moja visoko obrazovana djeca, oboje rade mjesec dana za deset tisuća kuna. Ne, nisam pogriješila, svako od njih mjesec dana crnči za pet tisuća kuna. Pitam ja vas, dragi moji nesuđeni domaćini, zašto za mene koja vrijedim nemate love, a sve one gadove u zlatu plaćate?

Da pojasnim. Kad se u vašem gradu, govorim o Hrvatskoj, slavi neki Sveti Marko, Sveti Janko, Sveti Vlaho, Sveti Vid ili neki pedeseti jebeni svetac, za govnare iz Sabora i Vlade lovu nađete. Gadovi opušteno žderu i piju na moj i vaš račun i nikome ne pada na pamet da su preskupi.

Njihovi putni troškovi, njihovi šoferi, kurve koje im puše nakon što nekog lokalnog sveca zaliju rujnim vinom pa krenu u sobu u kojoj ih čeka pučačica bujne kose… Dodajte kokain. To ne košta? To je badave?

Jučer sam pročitala da je naša predsjednica \”promijenila frizuru\”? Jebote! Naša predsjednica nosi periku. Periku, slijepci! Imate li pojma koliko košta godišnje održavanje predsjedničine perike? I to vama nije skupo?

Čujte, svi ovi gadovi i sve gadure će za koju godinu, možda i mjesec, biti samo dobro potkožene političke lešine, moje knjige i moji tekstovi živjet će dovijeka.

Ja skupa? JA?