Može li mi itko objasniti što odrasle muškarce tjera da na sebe navuku haljine pa onda čitav život posvete širenju mržnje protiv žena? Ima li išta normalno u muškarcu koji se zakune da će do smrti ostati nevin? Zabranjeno mu je čak i drkanje.
To je toliko nenormalno da se u društvo koje na to pristaje mogu uključiti samo pervertiti svih mogućih profila. O tome na što je Katolička crkva spremna šireći „mir i dobro“ snimljeni su mnogi filmovi, napisane knjige, objavljeni članci. Užasnuti gledatelji i čitatelji s gnušanjem skreću pogled sa ekrana, odbacuju knjige i plaču nad jadnim žrtvama.
Pomahnitali katolički zlotvori imaju različite afinitete. Tko bi ih sve nabrojio? Možda su nam zato hrvatske priče na perverzne teme ipak bliže. Ja nikako da zaboravim slučaj Ivora Ivaniševića, još neosuđenog silovatelja pasa, koji je u pauzi između silovanja jadnih životinja sjedio u Vijeću za ekumenizam Hrvatske biskupske konferencije. Na fotografiji pokraj njega stoji sisački biskup Košić.
Košić nam do dana današnjega nije objasnio što ga veže uz pse i pasojepca. Zato pamtim njegovu božićnu propovijed u kojoj poručuje kako „zlo pobačaja ne smije zaraziti duše naših majki i očeva“. E, moje hrvatske kuje, ni vi niste sigurne. Čuvajte se Košića i kad vam bude kost nudio.
Hrvatski katolički svećenici silovali su, pretpostavljam da siluju još uvijek, hrvatsku katoličku dječicu. Nikad nam nitko od struke koja se bavi perverzijama nije objasnio što je trulo u dečkima koji haljine nose.
Žene su im crvena krpa. Više se bave abortusom nego krunicom. Sa oltara rigaju plamen protiv grešnica, iza oltara im guze djecu, a njihovi prijatelji pse. Nitko u ovoj zemlji da bi riječ rekao protiv tih zločinaca.
Ovo je pretjerivanje, reći će hrvatski katolici. Ovo je perverzija, reći će hrvatski katolici. U meni čuči Vrag. U meni? Dragi vjernici, jesam li napisala laž? Sve o čemu pišem je gola, čista istina o kojoj vi, kukavice bijedne, šutite i žrtvujete svoju djecu i svoje žene i svoje kuje. Licemjeri jebeni. Ne, ne i ne! Ne treba ubiti glasnika!
Prelazim na najnoviju provokaciju jednog od hrvatskih katoličkih svećenika. Danas sam na nekom portalu vidjela u bijelo odjevenog šminkera dominikanca kako na Korzu, MOM KORZU, lupeta pizdarije. Neću mu spomenuti ime da drkadžija ne svrši od sreće. Taj dominikanac i studentski kapelan koji se predstavlja i kao „farmaceut“, gospodin je dva u jedan, tvrdi kako je on „otkrio“ da se u oxfordskom cjepivu nalaze „stanice iz abortirane djece“, za pfizer cjepivo „nije siguran“.
On je „otkrio“? Tko je jebeni on? Zašto je tako siguran da se u cjepivu kriju baš stanice abortirane djece? Što ako u tom cjepivu postoji užegla sperma katoličkih svećenika koji nisu mogli dugo doći do dječje ili pasje ritice? Je li ovo otkriće manje legitimno od njegovog?
Što smo Bogu skrivili? Korona, karantena, mrtvi na sve strane. U svom tom užasu nam se, umjesto bilo kakve dobre vijesti, ukazuje „farmaceut“ i poručuje nam da iza sebe ostavimo svaku nadu mi koji vjerujemo da iz ovog pakla izlaz postoji.
Bože! Zašto ne znaš što činiš?
