Štovana gospođo Kosor!
Zovem se Vedrana Rudan, osnivačica sam Udruge švicaraca, ljudi koji su dignuli stambene kredite u švicarskim francima, zovemo se UŠ. Trenutno nas ima preko pet stotina, jačamo iz dana u dan. Neka nas netko Vaš nađe na internetu.
Zašto pišem i Vama? Znam da ne znate, pisala sam i guverneru Rohatinskom. Ako naletite na njega recite mu da nam se malo javi. Pišem Vam jer ste moćna osoba a do svoga ste stana došli mimo švicaraca pa Vam onda moram detaljno objasniti našu muku.
Mislim da Vam je drago što Vam pišemo, vođe vole kad im narod piše. Tko zna, možda jednom skupimo hrabrost i pozvonimo na Vaša vrata. Ne, ovo nije prijetnja, ovo je obećanje.
Vaša vrata? Toliko je pisano o Vašim vratima. Kako to nije fer. A naša vrata baš nitko u ovoj zemlji ne spominje. Čitala sam da su u Vašem velikom stanu u centru Zagreba živjeli neki Srbi Dropci, njima je onda dodijeljena neka rupčaga, pa su neki Dropci umrli, oni stariji, jedan se sin bacio sa nekog zagrebačkog nebodera, njegov brat živi u rupetini koju je dobio kad je istjeran iz Vaše gajbe. To je, složit ćete se sa mnom, baš jedna tužna hrvatska priča.
Samo je neki luđak nekim Dropcima mogao dati veliki stan u centru Zagreba pa tako Vas staviti u frku pregolemu. Da su u tom stanu živjeli neki normalni Hrvati tko zna kako bi glasila Vaša adresa? Znam da ste rijetko doma, predsjednica ste Vlade, ne pletilja čipke, pa ipak…
Da li Vama, Vašem sinu i Vašoj mamici ikad padnu na pamet oni Dropci? Sjetite li se da su se ona dva klinca u Vašem stanu igrala, kroz Vaše prozore gledala dok im je majka u Vašoj kuhinji kuhala.
Kakav je to osjećaj? Živjeti u stanu u kome čak tri kostura klepeću u ormarima? Ili je Vaša velika briga za Hrvatsku ipak Dropce, i mrtve i onog živog, izbrisala iz memorije?
Ovoga mi je trena nešto palo na pamet. Vi ste nekad bila radijska novinarka. Da li ste čula da i Rijeka ima svoje Dropce? Na Riječkom općinskom sudu jedna naša radijska kolegica godinama se bori za stan. Prije ovoga rata ona i suprug i kći od grada su dobili stančić a početkom rata otkaz.
Ne znam da li se sjećate kako je pred dvadeset godina bilo teško sačuvati posao na Hrvatskom radiju ako se prezivaš, primjerice Vasiljević. Dvoje riječkih Vasiljevića koji se, naravno, tako ne prezivaju, dobilo je otkaz pa su se, zajedno sa djetetom, odvaljali u Italiju trbuhom za kruhom. I tu su se zajebali jer se znalo dogoditi da se u Italiji trbuhom bore za kruh u jednom šutu od preko šest mjeseci.
A ako nisi šest mjeseci u stanu onda te grad Rijeka ima pravo iz njega izbaciti. Moj grad već dvadeset godina predano radi na tome da oni Vasiljevići koji se tako ne zovu ostanu tamo gdje im je trbuh i kruh. Ako bude sreće Rijeka će dobiti lijepih tridesetak kvadrata a Vasiljevići će možda letjeti preko ograde nekog talijanskog nebodera, a možda i neće. Nisu svi Srbi hipersenzibilni.
Kad sam već kod Vaših Drobaca, da li Vam ponekad padne na pamet jednostavno iseliti iz stana? Kupiti sebi svoj vlastiti stan, bez duhova? Da Vas zlobnici ne trpaju u isti koš sa Tuđmanom koji je, navodno, ukrao židovsku vilu ili sa Vašim krvnim neprijateljem Sanaderom koji živi u kućerini koju mu je punac kupio od mirovine?
Mora da je frustrirajuće kad vas stalno netko dovodi u vezu za velikanima hrvatske pljačke. Ako na ovu temu patite, a sigurno Vam nije lako, predlažem sljedeće: izađite iz stana u kome živite, vratite ga onom Dropcu dok je još sa ove strane neboderske ograde, a onda, preko bilo koje banke dignite kredit u švicarcima i kupite sto kvadrata u centru Zagreba. Preko noći postat ćete naša carica i predsjednica Udruge UŠ. Rata će Vam iz sata u sat biti sve viša što nikako nije dobro ali ćete svojim podanicima iz sata u sat biti bliža što je neprocjenjivo.
Znam da su Vaša primanja viša od naših, mi švicarci nemamo službena kola, zlatne kartice, besplatne frizere i pedikere, ali, kladim se, od Vaše plaće, majčine mirovine i sinovljevih honorarčića ne bi mnogo ostalo da iz avetinjskog stana uskočite u našu švicarsku priču.
Ovo je demagogija? Nikad svi ljudi nisu bili isti? Neki su gore, neki dolje, Vi stvarate Hrvatsku, mi plaćamo Hrvatsku… Pa ipak, oni koji žive u kućama koje su oteli pojma nemaju kako je živjeti u stanu koga će ti banka oteti.
Sad ćete Vi reći da niste Vi Dropcima oteli stan, Vi ste ga dobili, Dropci su dragovoljno odselili u rupetinu, nije tu bilo ni otimačine ni zločina, a onaj se klinac bacio preko ograde nebodera jer je imao tanke živce. To sam htjela reći.
Sve više ljudi u Hrvatskoj ima tanke živce. Znam da se ne družite sa ljudima iz Hrvatske, vjerujte mi na riječ. Nemojte da se bolest tankih živaca raširi Hrvatskom poput raka pa da onda shvatite da treba pobjeći iz Dropčevog stana glavom bez obzira.
To, to širenje bolesti, vidjeli ste Grčku, kaos je i u Srbiji, tamo zbog pedera, ali za svaku je revoluciji uvijek neki čudan razlog samo povod, moglo bi za Vas postati opasno. Ako dođe do toga ostat ćete bez plaće,
šofera, torbi, kartica, plaće, statusa, broševa…
Gospođo Kosor, ako se oglušite o našu molbu, toliko ćete toga izgubiti… Zato, čujte nas švicarce, izađite iz stana Dropčevih, dignite kredit u švicarcima, postanite jedna od nas pa skupa krenimo u borbu protiv onih od vas.
Gore uši, UŠ! Živjela UŠ!
Uopće nije važno što ovo pismo neće ništa promijeniti…zadovoljstvo ga je bilo pročitati.
Uvek mi je zadovoljstvo citati sta god pise sjajna Vedrana Rudan!
Pozrav iz Novog Sada.
Skidam kapu. To je odlika pravih pisaca, blogera, kolumnista, kako god – da sa svakim retkom imam osjećaj da bih ja isto tako, od riječi do riječi. Ja, doduše, imam samo kredit za auto u Švicarcima, pa me toliko ne boli, ali poanta ionako nije u tome, otprilike kao ni što pobuna zbog stojedinice nije bila radi stojedinice.
Steta sto se time nista nece promeniti, ali pismo je sjajno, preslatka je. Vedrana je tako cool! Kakav lik! Svaka cast.
Nadam se da ce gospodja Kosor procitati Vedranino pismo.I da ce posle citanja dugo imati nesanicu.
Stanje u zemlji je takvo kakvo je, vladajući su takvi kakvi su, ali ne podržavam ovakve prijetnje nikome. A i smatram da drugi nisu vrijedni da zbog njih riskiramo svoj “mirni” život i slobodu.
Iskreno, da sam na mjestu predsjednice vlade, vi biste dobili prijavu za prijetnju.
Daleko je ovo od prijetnje, a da bi bilo prijetnja Kosorica bi se trebala osjetiti ugroženom. Problem je što se narod RH osjeća ugroženo od strane Vlade – i nikom ništa.
Na divan,samo njoj znani nacin i stil,Vedrana je sve istinu rekla.Dali ce doticna dama koja mijenja broseve,koje joj narod kupuje,barem se zacrvenjeti.Nece,budite sigurni.
nadam se ce komentator- kradljivac tudjeg identiteta procitati ovaj komentar i da ce poslije citanja dugo imati nesanicu
Pismeni jeste, pametni jeste, pa što onda en osnujete udrugu građana. Skoro će izbori, ako složite glave skup, …
Nisam za prijetnje nikome. To nije način da se izrazi svoje mišljenje. Još sam manje za krađu identiteta. Postoji sofisticiraniji način izražavanja svoga mišljenja. Kada bi se sva izrečena upozorenja/prijetnje pretvorila u naše “želje” kako bi voljeli da Jaca dočeka samu sebe u budučnosti, komentar bi bio u redu. Sama poruka je vrlo jasna i apsolutno se slažem da ono što nedostaje našoj vlasti je pogled iz očiju građana. Iako teško možemo u ovom kontekstu govoriti o empatiji, kada bi ona bila smjernica našoj vladi tj. kada bi se pokušalo makar na tren obući cipele prosječnog hrvatskog građanina, odnosno kada bi članovi naše vlade imali smjernicu prvo čovjek/građanin a onda sve ostalo – osobni interes, stranački populizam, pogodovanje 200 bogatim obiteljima u Hrvatskoj (i njihovim poslovima) itd. vjerujem da bi stvari bile drugačije…Obzirom da se, kako stvari stoje, situacija neće puno promijeniti nabolje (zašto bi sada kada 20 godina nije), mislim da je slijedeći korak – svi na ulice…
vedrana je bila i ostala pravi glas hrvatskog naroda
uvijek kaže ono što misli veliki broj”hrvata i hrvatica!” kako je rekao tuđman,VELIKA VEDRANA RUDAN,uvijek rado čitana i slušana!!!!
Errata corrige – Dropac mladi nije se ubio, naime sud je dokazao da je Junior ugledavsi gospodu Jadranku u prolazu pred haustora njegovog luksuznog stana od cak 15 kvadrata osjetio gotovo animalni poriv da se zahvali Predsjenici Vlade RH sto je Vlada tako nesebicno rijesila njegov problem-bapci su na boljem svijetu, ne otplacuju kredit, nisu mu na grbaci, stan je ionako prevelik za njih toliko, brat mu je ionako isao na zivce,… U mahnitoj zelji da se zahvali nasoj Vladi i pogotovo dragoj J.K. morao se umijesati smrad Murphey i njegovi zakoni, Kvaka 22, ˝Prst sudbine˝-nazovite to kako hocete ali eto, ograda je popustila, a ostalo je uradila fizika. J.K. u soku, jer ipak Ivo (onaj pravi, ne Pukanic) je izjavio da su Srbi nase bogatstvo, a ne problem, a ja kao i Ante Tomic i dandanas zalimo sto nismo ´91. zatocili tucet Srba, pa danas bili elita umjesto da otplacujem svicarca…
Kakva LAŽ skoro da sam i povjerovao.
Ne prezivam se vasiljević niti ćović te nemam nikakve prednosti niti veze za dobijanja ikakvog posla. Sve moram sa svoje dvije ruke i deset prstiju i glavu upregnut.
Kredit uzimaju nepismene budale koje ne znaju izračunati sa kolikim posljedicama i koliko na kraju iznosi realna cjena tog kredita. Recimo samo toliko da naknade već pošteno namiruju banku. Udruga je prava UŠ evo sve me već svrbi.
Krešimire, ljudi nisu racionalni (samo vole vjerovati da jesu) i banke na to računaju.
Koliko je reklama koje naglašavaju niske kamate i ljude vabe duhovitim spotovima i simpatičnim radio reklamama? Onda kada dođeš u banku bankar onako usput spomene negativne strane, ali većinu vremena posveti svemu što ćeš dobiti. Pa se smiješi u pravim trenucima, pita koliko djece imaš, gdje ljetuješ… i za čas si potpišeš presudu.
Zato kad kažeš da su se ljudi sami uvalili u to, tehnički si u pravu. Ali teško je živjeti u sustavu koji je brutalno nehuman i podređen ciničnoj eksploataciji gotovo svakog građanina.
I onda prosječan građanin razumno može razmisliti o tome. Nije dobro meni, nije dobro mojim bližnjima, a ni susjedi nisu sretni… Sretan je mali sloj ljudi koji zarađuju mlaćenjem prazne slame ili neisplaćivanjem plaća djelatnicima…
Što me sprečava da takav kakav već jesam, iracionalan proleter koji pada na bankarski marketing, sa svojim istomišljenicima uzmem baklje u ruke i spalim ovu državu do temelja? Kome bi ona realno nedostajala?
Vedrana ja vas ne volim zbog napadnosti,isforsirane agresivnosti i tko zna zbog čega sve još. Istovremeno posramljeno priznajem da ne mogu ne složiti se sa većinom stvari koje iznosite javno. U svojoj crvljivoj hrvatskoj šutnji i nastojanju da me “visoka” politika ne primjeti,a iz straha za fizičko postojanje u ovoj državnoj žabokrečini,oduzimam si svako pravo da vas ikada više u sebi ili javno oblatim na onaj isti paušalni način kako nas to uče naši velmože. S Zasluženim poštovanjem
Relja