Moja domovina

Moja mama je bila gluha žena. Kad nam je dosadilo rušiti ulazna vrata stana da bismo do nje došli, napravili smo kopije njenog ključa a njoj zabranili da svoj ostavlja  u vratima. \”Nikome ne otvaraj vrata osim poštaru\”, urliknuli smo joj u lijevo uho, na njega bi povremeno nešto čula.

Onoga jutra kad je trebao doći poštar mama je naćulila lijevo uho i čula kako netko pokušava provaliti u njen stan. Uvijek se veselila poštaru pa se u papučama i pidžami odvukla do ormarića u hodniku na kome se uvijek nalazio ključ.

Mojoj je majci bio problem otključati vrata, imala je osamdeset i tri godine, slijepim očima vidjeti rupu, drhtavim rukama uvući ključ kamo treba, vrlo često nemoguća misija. Toga joj je dana uspjelo.

U njen su stan umarširala dvojica muškaraca, za sobom su zatvorila vrata. \”Gospođo\”, zaurlala su,\” potpišite ovdje, naš je \”rengen\” pokazao da imate neprijavljen televizor.\” Mama je u drhtavu ruku uzela kemijsku olovku koju joj je pružio opaki muškarac i potpisala. Izašli su. Pola sata kasnije zvonio je poštar, molio je moju majku da otvori vrata, urlao je svoje ime i prezime, uzalud. Starica se uvukla u krevet, pokrila preko glave i tresla dok mi nismo ušli, sedam sati kasnije.

Njena nam je panika bila smiješna. \”Mama, tko još plaća teve pretplatu, ti si slijepa, ne čuješ, televizor ti je koma, imaš sto godina, zašto gospodi nisi sve to rekla?\” \”Bojala sam se da će me ubiti ako ne potpišem.\” Starci znaju biti paranoični i smiješni.

\”Bojim se, bojim se, bojim se,\” moja je majka znala cviliti. \”Čega se bojiš?\” \”Zatvora.\” \”Zatvora? Stara, tko će te odnijeti u zatvor, ti si jedva pokretna, slijepa i gluha, što ćeš ti u zatvoru, ovoj se zemlji ne isplati tebi plaćati stan i hranu, nije ovo tvoja Jugoslavija koja je nevine ljude vozila na Goli. Opusti se, ovo je Hrvatska.\”

Krajem siječnja 2008.  majka je dobila Poziv na temelju čl.45.st.1. Zakona o prekršajima. Republika Hrvatska i Prekršajni sud u Rijeci tražili su od moje majke da se izjasni da li \”pristaje na novčanu kaznu u iznosu od 500,00 kn ili želi da tu kaznu zamijeni radom za opće dobro na slobodi. Rad za opće dobro na slobodi u ovom predmetu trebao bi trajati 10 dana. Ukoliko kažnjeni ne pristaje na zamjenu neplaćene novčane kazne radom za opće dobro na slobodi i kaznu ne plati do dana pozivanja na ovaj Sud, ista će biti zamijenjena mjerom zatvora u trajanju od 3 (tri) dana (čl.45.st.3. Zakona o prekršajima). Ukoliko se kažnjeni po ovom pozivu ne očituje, smatrat će se da ne pristaje na rad za opće dobro na slobodi, te će neplaćena novčana kazna biti zamijenjena mjerom zatvora u trajanju od 3(tri) dana.\”

Umrli smo od smijeha. Mama je dobila moždani udar. Sve se ovo dogodilo u veljači 2008. Možda bismo priču zaboravili da moja majka ovih dana nije dobila nalog da plati teve pretplatu. Tko zna da li će je činjenica da je mrtva  spasiti od zatvora ili rada za opće dobro?


8 Comments

  1. prolaznik
  2. mrmot
  3. vedrana
  4. silvia
  5. leyenda
  6. ivy.stokes
  7. vera

Moja domovina

Moja mama je bila gluha žena. Kad nam je dosadilo rušiti ulazna vrata stana da bismo do nje došli, napravili smo kopije njenog ključa a njoj zabranili da svoj ostavlja  u vratima. \”Nikome ne otvaraj vrata osim poštaru\”, urliknuli smo joj u lijevo uho, na njega bi povremeno nešto čula.


Moja domovina

Moja mama je bila gluha žena. Kad nam je dosadilo rušiti ulazna vrata stana da bismo do nje došli, napravili smo kopije njenog ključa a njoj zabranili da svoj ostavlja  u vratima. \”Nikome ne otvaraj vrata osim poštaru\”, urliknuli smo joj u lijevo uho, na njega bi povremeno nešto čula.