Daj mi priču

Kad sam bila novinarka svima nam je u redakciji bila noćna mora kako svakoga dana ubosti neku priču. Tada tema nisu bile silikonske sise gradskih ljepotica zato jer silikonskih sisa nije bilo a ni sise nisu bile top tema. Gdje naći priču koja će biti i oštra, ali tako da ne reže i topla ali tako da ne pali i istinita ali ne sasvim i kratka da ne davi i osobna da se ljudi mogu u njoj naći i općenita da se u njoj nitko moćan previše ne nađe…Nekad je biti novinar bilo stresno zanimanje, ljudi su umirali u četrdesetoj sa cigaretom u ruci i vinjakom u ustima.

Danas? Danas je sve tako jednostavno. Jedan glavni urednik jedne poznate privatne televizije, naravno da neću reći tko, rekao mi je pred godinu dana: \”Gospođo Rudan, kad radite prilog za televiziju uvijek morate imati na umu da vas gledaju kreteni.\” Ja to nisam imala na umu pa sam odmah ostala bez posla.

Gospodin nije jedini. Sve naše novine, tjednici i televizije drže nas kretenima. Rekoh \”nas\” jer više nisam novinarka, ali nisam ni čitateljica ni gledateljica. Imam visoko mišljenje o sebi.

Ipak, žao mi je što ni u novinama ni na televiziji baš ništa ne nalazim. Ne zanima me tko ima ljubavnicu ni koliko je silikona u jadne sise uvalila trenutno najtraženija teve voditeljica. Jadnica, navodno ima i leće boje neba pred oluju a sitnu guzičicu stalno pred kamerama drži golu da je ljudi, od danas do sutra, ne zaborave. Siroče ima i fakultet ali taj se njen hendikep ne spominje previše. Vidite, sve je ovo ipak do mene došlo iako ni ne čitam ni ni gledam. O sirotici su mi pričali ljudi koji u kafiću uzmu novine u ruke ili bace oko na neku turbogledanu teve emisiju.

A  meni nedostaje prava priča. Danas je kod mene bila prijateljica. Rekla mi je kako u njenoj zgradi živi jedanaest udovica. I u zgradi pokraj kuće u kojoj živi moja prijateljice samo su žene ostale žive. I u zgradi pokraj zgrade u kojoj živi moja…Kužite, pet zgrada ni jednog živog muškarca. Ona misli da je to zato jer su fasade tih zgrada načete zubom vremena a začinjena azbestom. Azbest je otrov prve kategorije, nevidljiv, lebdi, ubija na sve moguće načine.

Eto priče: gdje se sve u Rijeci nalaze azbestne zgrade, kakva im je fasada, koliko je ljudi u tim zgradama umrlo od raka, zašto su umrli samo muškarci, što žene štiti od azbesta, ako ih štiti, koje sve rakove izaziva azbest, kako ga se riješiti, tko će to platiti, da li gradonačelnik Obersnel živi u azbestnoj kući…

Ja bih s velikim zanimanjem čitala o riječkim azbestnim kućama. Silikonske sise naših teve voditeljica me uopće ne zanimaju ali poštujem nova pravila pa bivšim kolegama nudim polovično rješavanje moje frustracije. Ljudi, pišite kako azbest djeluje na silikon u sisama raskrečenih sirotica koje u nas bulje iz svih medija. I sa nekih fasada. Azbestnih?


3 Comments

  1. prolaznik
  2. Mirjana
  3. vera

Daj mi priču

Kad sam bila novinarka svima nam je u redakciji bila noćna mora kako svakoga dana ubosti neku priču. Tada tema nisu bile silikonske sise gradskih ljepotica zato jer silikonskih sisa nije bilo a ni sise nisu bile top tema. Gdje naći priču koja će biti i oštra, ali tako da ne reže i topla ali tako da ne pali i istinita ali ne sasvim i kratka da ne davi i osobna da se ljudi mogu u njoj naći i općenita da se u njoj nitko moćan previše ne nađe…Nekad je biti novinar bilo stresno zanimanje, ljudi su umirali u četrdesetoj sa cigaretom u ruci i vinjakom u ustima.


Daj mi priču

Kad sam bila novinarka svima nam je u redakciji bila noćna mora kako svakoga dana ubosti neku priču. Tada tema nisu bile silikonske sise gradskih ljepotica zato jer silikonskih sisa nije bilo a ni sise nisu bile top tema. Gdje naći priču koja će biti i oštra, ali tako da ne reže i topla ali tako da ne pali i istinita ali ne sasvim i kratka da ne davi i osobna da se ljudi mogu u njoj naći i općenita da se u njoj nitko moćan previše ne nađe…Nekad je biti novinar bilo stresno zanimanje, ljudi su umirali u četrdesetoj sa cigaretom u ruci i vinjakom u ustima.