Svaka treća žena bolesna od raka dojke ostane bez muža. Psihijatri, psiholozi, sve žene i onkolozi to drže prestrašnim. U trenucima kad ženi treba najviše pažnje, ljubavi i podrške, muškarac njenog života izlazi iz njihova doma jer je našao drugu koja trenutno ima obje sise.
Prokleti muškarci, bezdušne zvijeri koje samo gledaju kako ga uvaliti u rupu vlasnice koja nema opakih zdravstvenih problema? Gadovi? Smradovi? Smeće? Govna?
Zašto nas ti dečki koji odlaze kad nam je najteže toliko uznemiruju? Zato jer mi žene od muževa očekujemo poštovanje, ljubav, razumijevanje, podršku, sućut.
Jesmo li u pravu, mi žene, supruge, ljubavnice, intimne prijateljice, najdraže fufice, slatke kurvice, mamice, majčice, kokice, pipice, fifice, pičkice, drocice, droljice…Svakako nas od milja zovu naši jedini muškarci.
Nismo mi u pravu, mi supruge, mi majke njihove djece, mi službenice, mi radnice, mi novinarke, mi doktorice, mi kuharice, mi spremačice, mi njegovateljice njegove mame i njegovoga tate, mi njihove tješiteljice kad ih ostavi njegova kurvica, fufica, droljica…Kako se već sve ne zovu one kojima ga oni stavljaju onih dana kada ih doma boli glava.
Same smo krive, mi glupače. Da li se ikad čulo da svaka treća supruga ostavi muža kome je rak pojeo prostatu, debelo crijevo ili načeo pluća? Eto vidite. Oni odlaze jer mi ostajemo.
Ne kužite? Većina žena, ne svaka treća, ogromna većina žena diljem svijeta sebe drže vrijednima samo ako uz njih stupaju muškarci. Ma kakvi bili. Bez kurca? Bez kurca. Bez želuca? Bez želuca. Nama je sve dobro. Mi smo na ovome svijetu da bismo pazile i mazile naše dvonožne kućne ljubimce.
Pogledajte teve, čitajte novine. Ne smijemo biti ružne, raščupane, umorne, naborane. I nikad, nikad, nikad i nikad, stare. U šezdeset i petoj moramo lepršati po kući, uvijek veselo, veselo, nikad spominjati tlak, bolove u križima, nesanicu, umor.
Ako se njemu u sedamdesetoj kojim čudom digne, naš je zadatak odšepati u prvu apoteku. Tamo ćemo, dan prije, moramo biti vidovite, kupiti neko sredstvo za podmazivanje. Idućeg ćemo poslijepodneva, ako Hrvatska ne bude igrala protiv nekoga nešto i ako on ne dobije infarkt, raširiti bolne noge i odglumiti sreću jednaku onoj koju doživimo kad na kućnom pragu ugledamo poštara s velikom torbom, u njoj naša penzija.
Nije li to licemjerno i krajnje nefer prema našim dečkima? Zašto glumimo? Naši muškarci nisu centar naših života. Što hoćemo, mi žene? Da princ ostane uz ropkinju bez cice?
Jesmo li same odgovorne za očaj koji nas hvata kad pomislimo da bismo mogle ostati bez Njega? Ili je i društvo krivo? Društvo? Tko nam brani da sebe vidimo kao Ljudsko Biće a ne kao članicu čopora koja mora igrati po pravilima ma kako ona surova bila?
Ne kažem da sve žene mogu i smiju slobodno hodati svijetom i govoriti istinu muškarcima svojih života. Neke od nas ipak mogu. Suočimo se s istinom hladne glave i hladna srca, dok smo još zdrave i neranjive, priznajmo, naši nas mužjaci ne zanimaju.
A kad nam odrežu sisu, ako smo ona svaka treća, udahnimo duboko, pa izdahnimo, pa prošetajmo uz more, autocestu, potok ili rijeku i kažimo sebi, drž\’ se, stara, tko ga jebe.
Rak je izlječiv ako si svaka treća.
To je to! Hvala na ovako točnom “dijagnosticiranju” našeg položaja tj pozicija s kojih razmišljamo o sebi i našoj ulozi i ostalim ulogama kojima same sebe definiramo! Uvijek me nasmijete, iskreno se radujem svakom vašem tekstu!
Bravo! Sretan Osmi mart.
Mirjana
Sretan Osmi Mart svim zenama svijeta!
Sretan 8 mart Vedrani i svim ženama.
Ljubim vas.
Jedna treća Vedrana
Sretan Vam Dan žena, ali iskreno i s nadom da će biti što manje macho muževa koji odlaze u najtežim tenucima…
Čini mi se da pripadamo istoj, maloj skupini ljudi kojima je dosta nametnutih pravila ponašanja i onih koji to jesu i onih koji to nisu.
Drago mi je da Vas opet mogu čitati. Lijep pozdrav Vama i svim ženama svijeta, Željko.
Zastrašujući je podatak da je svaki treći suprug/partner napustio suputnicu onda kad ga najviše treba(la). Znači njih oko 800 pokaže svoje drugo lice u najosjetljivijem trenutku. Tješi me što njih 1.600 pokaže istinsku muškost i ostane uz odabranicu… Vama osobno kao i svim onima koje se još nisu izborile za ravnopravnost iskreno čestitam Dan Žena (kad budemo svi jednaki onda će i dan žena biti suvišan)
Sretan Vam dan žena!! Surovo, istinito i sasvim točno.. mi žene
Bravo Vedrana,pozdrav,prava si!
Vedrana, jako mi je drago ponovno Vas čitati. Sad kad ste u “mirovini”,
ne mirujte!
Kada bi muskarci procitali “Dresirani muskarac” od Esther Vilar (Biblioteka ITD, Znanje, Zagreb 1976.), shvatili bi koliko ste superiornije od nas.
Kad bi zene procitale tu istu knjigu, shvatile bi koliko je malo vjestina potrebno da nas sve stave na uzicu, tanku, svilenu, i da nas tako vode po svijetu i kroz zivot.
istoga dana kad sam procitala da cete se javljati svojim blogom postavila sam Vas na short cut na mom desctop-u, a danas Vas otkrijem i u Nacional-u. Sretan Vam svaki dan u zivotu i Vasoj porodici.
Vedrana, ti si gigant, svaka čast, na ovom i na ostalim tekstovima, nemaš dlake na jeziku, takva i ostani. veliki pozdrav iz Sarajeva!
odličan članak…pogotovo ta nabrajanja…šta se prodajemo na vani…njegovateljice njegovih, doktorice….a zapravo.. uz to ide..fifica, droljica..i svaka ta titula zapravo pati od ove prve..ma žene su žene i nama im pomoći dok ne postanu vještice…e onda te boli uvo i dali imaš pravo, ekonomiju, …a sve to radite žene zbog njega…priznajmo vještice smo…i ako ne ide ne ide…zašto moramo toliko bdjeti nad opstankom ljudske vrste pošto poto…pa nismo Bogovi,pa život ide dalje i bez nas i bez potomaka, čopora…ko vjeruje u Boga to zna…a kada si vještica….ubijaju se oko tebe..
kakav dan žena…tko su to žene…šta je to žena…Hodaju pognute glave po cesti kako im stari prdonje nebi dobacivali seksističke primjedbe…pred susjedima, zato jer stalno misle da moraju biti više od same pice, moraju biti ukras oko nje…umjesto da tom jarcu kažu ..šta je…matora drtino oš da ti ga pop…na kraju krajeva on traži a ti sa njim razgovaraš na njemu razumljiv način..Cure i žene….pognute glave koje vuku kecere i klate se ko balvani da bi bile poštovanije od ostalih. Ne vrijedite ništa i to je činjenica.Kopirate nepostojeću i krivu formulu, niste im potrebne dok niste samo…ali samo svoje, a ko njih dira…pa uostalo možda nam i više nije suđena ta reprodukcija…pa nek plaču…recite im to je kraj i ti si ga tražio…a ja sam samo tebe slušala…nije njima bitna sisa ili dvije…njima ste cure dosadne ako ste zamjenive. I nemojte padati na reklame koje vas unificiraju…to nitko ne želi…budite gabori, luđakinje, idijotkinje, frigidne,zločeste sa 5 ili 1 sisom…ali nikako zamjenjive