Na rukama su mi prastare, grube vrtlarske rukavice. Čupam korov kojim je okovan moj oleander. Travurinu ću strpati u kantu a onda smeće baciti u kontejner. Danas sam platila račune sa nekoliko tjedana zakašnjenja. Pred sat sam vremena pročitala izjavu jednog od najbogatijih ljudi na svijetu, probudio sam se okupan znojem zbog neplaćenih računa a onda sam se sjetio da mogu kupiti čitav kvart.
Meni je danas na račun stiglo sedamsto četrdeset kuna. Ne mogu kupiti kvart. Nikad i neću. Sretna sam. Baš sam sretna. Presretna. U jednim sam dnevnim novinama pročitala ispovijest liječnika koji je gledao agoniju svoje nasmrt bolesne žene, majke dvanaestogodišnjeg dječaka. Medicina joj više nije mogla pomoći.
Sjetila sam se riječi poznatog britanskog glumca kome je supruga pred pet godina nastradala na skijanju. \”Očekujem je kad god čujem škripu kućnih vrata.\” Čupam travu, znam da moj muž živ leži u našem krevetu, kad ustane skuhat će mi kavu bez kofeina. Osjećat ću ga dok budemo skupa sjedili za stolom na terasi.
U svijetu iz minute u minutu raste broj milijardera. Nikad ih nije bilo više. Jednakom brzinom raste i broj siromašnih. Užasava me podatak da milijuni ljudi diljem Kugle hrle prema javnim kuhinjama da bi jednom dnevno progutali nešto toplo. Još nisam u toj fazi.
Oslobodila sam oleander od smrtonosnog zagrljaja opakog bršljana. Bijeda galopira prema meni i svima oko mene. Obuzima me očaj. Bit ćemo nemoćni i siromašni a jednom će nekome od nas škripa kućnih vrata zabiti nož u grlo. Danas…Danas kućna vrata ne škripe.
Otvaram kontejner, smrdi na pokvarenu ribu. Ubacujem u njega travurinu i bršljan, skidam stopalo sa nožice uz pomoć koje se kanta otvara, čujem kako treska poklopac. Na terasi sam. U zraku miris kave. Da, definitivno, nikad neću kupiti ovaj kvart. Muž za mene tuče bademe. Živi smo, živi smo, živi smo! Platili smo one račune!
Sutra? Skidan prljave rukavice. Ne želim misliti na sutra.
Pre bi se reklo da smo robovi, a zivot robova se zna kakav je…….
Vi ste duboko svesni zivota oko sebe.
I suosecate sa zivotom.
Nekako to i mene greje. I izaziva osmeh na licu. Hvala.
Zar nije divno biti u drustvu pravednika?
http://www.youtube.com/watch?v=PHFX5OHr6ME
Sto je sa svim onima “probudjenim trnoruzicama” kojima muz ne tuce bademe. Tuce njih.Spiskao je placu u kladionici, pa nema za platiti racune. Nema ni za hranu. “Ipak je glupacin miraz bio premalen za njegov stil zivota”,pomisli i nastavi tuci.
Tjesim se, nisam sam, jebiga i to je nesto…
.Erich Seligmann Fromm (Mart 23, 1900 – Mart 18, 1980)
“..Onaj ko nije u potpunosti otuđen, ko nije izgubio osjećaj za dostojanstvo, ko još nije „na prodaju“, ko još može da pati zbog drugih, ko još nije usvojio imanje kao način postojanja – ukratko, ličnost koja je ostala ličnost, a nije postala stvar – ne može da se u današnjem društvu ne osjeća usamljeno, nemoćno, izdvojeno, da ne sumnja u sebe i sopstvena ubjeđenja ako ne i u mentalno zdravlje, da ne pati čak i ako doživljava trenutke radosti i jasnoće kakvih nema u životu njegovih „normalnih“ savremenika. On će češće patiti od neuroze kao ishoda života zdravogčovjeka u nezdravom društvu nego od one uobičajnije neuroze bolesnog čovjeka koji nastoji da se prilagodi bolesnom društvu. U procesu daljeg analiziranja sebe, to jest izrastanja ka većoj nezavisnosti i plodotvornosti, on će izliječiti svoje neurotske simptome. U konačnoj analizi, svi oblici neuroze su indikator neuspjeha da se prevaziđu teškoće na putu ka odgovaraćujem načinu života….”
Definitivno imam slicnosti sa ovima dubljeg dzepa-zaboravljam na placanje racuna…;))
Ustvari…
definitivno REDOVITO kasnim sa placanjem-tekuci mjesec uvijek ima barem jedan prosli zaostatak…
sa time da se ZAISTA IPAK NEKAD CUUUDA DESAVAJU-kad mogu platiti SVEE…tada se osjecam kao da imam svoj vlastiti unutarnji KVART MIRA…
Unutarnju bastu spokoja;))
KVART?…
dobro,KVARAT;))
Mi,stanovnici ovih prostora,smo ustvari vrlo SKROMNI LJUDI;))
Eh Vedrana koliko god da me fascinirate mnostvom kvaliteta zahvaljujuci kojima lebdite iznad balkanske mocvare, nemogu da shvatim zasto bacate travu sa ostalim otpatcima u kontejner ; sve biljno sto vam je nepotrebno moze da se reciklira ; dovoljno je imati nekakav mali kontejner u kome se to ostavi da trune i par meseci posle imati humus izuzetnog kvaliteta koji mozete koristiti za vas vrt.
Sretan je onaj kojeg male stvari vesele. Pogotovo kad vidimo koje brige i muke imaju oni koji gomilaju…
au kakva prica a ja sm ti hteo reeci najnoviju ves sad se papo moze ozeniti jer mu koncita nije zensko -nek ti je sa srecom evropo-karaj se.
bravo