Planeta žohara

Zašto je japanska katastrofa velika? Zato jer se nesreća epskih razmjera dogodila u razvijenoj zemlji u kojoj, kako javljaju svi svjetski mediji, žive \”organizirani\” ljudi koje \”nije obuzela panika.\”

Sjećamo li se velikih katastrofa u Africi, Indiji, na Haitiju, Indoneziji, New Orleansu… Koga danas briga koliki su milijuni crnih ili smeđih ljudi nestali zbog gladi, nestašice vode, aidsa… Ti su nam divljaci tako daleko da i ne znamo da postoje.

Haiti…Sa Haitija su nam agencije slale fotografije zvijeri koje jedne preko drugih gaze i bore se za sto grama nečega zrnatoga što će im \”humanitarac\” dobaciti sa kamiona.

Indija je za većinu nas područje kojim bauljaju svete krave a slijepa, gubava, prljava sirotinja leži na prašnjavom putu dok ne krepa.

New Orleans? Prekrasni crni grad koga je prljava voda u nekoliko sati pretvorila u ledinu prekrivenu crnim leševima. Bush je na nju samo bacio oko iz helikoptera. Saznali smo da je jedan od najljepših američkih gradova nestao sa lica zemlje jer su brane bile izgrađene od lošeg materijala. Sve se to znalo i prije potopa ali nikoga nije bilo briga.

Kad diljem svijeta od tsunamija, potresa ili strašnih boleština crknu milijuni \”neorganiziranih\”, Civilizirani na to gledaju kao na rješavanje ekološkog problema. Sirotinja nikad neće biti skupina ljudskih bića vrijedna ljubavi ili sućuti. Ona je na ovome svijetu da služi bogatima da bi bili još bogatiji. Ako je u tom poslu prekine veliki val na njeno će mjesto doći druga, do idućeg vala.

Ni Černobil, koliko god bio globalan, gospodare svijeta ničemu nije naučio. Da jest Japan bi danas drugačije izgledao. Zašto je ovo što upravo gledamo na svim televizijama nešto što nas je pogodilo u srce? Zato jer nam je razvijeni, blistavi Japan izgledao poput obećane zemlje. U njoj su živjeli uredni, radišni ljudi koji ne kasne na posao, ne guraju se u podzemnoj, dječica, otkako se rode, uče da moraju biti najbolja i samo najbolja, njihovi ministri, kad nešto zeznu, odmah daju ostavku, mnogi se i ubiju…

Tokio… Na portalima gledamo Tokio \”prije\” i Tokio \”poslije\”. Tokio \”prije\” bio je, zahvaljujući nuklearkama, grad svjetlosti koji je živio dvadeset i četiri sata dnevno. Tokio \”poslije\” su mračne zgrade i prazne ulice. Kako to?

Smak svijeta u zemlji u kojoj žive ljudi toliko drugačiji od tamnoputih divljaka? Ni u ovim teškim trenucima ne bacaju se jedni preko drugih da bi se dočepali deke. Pa ipak… Ipak do nas dopire vijest da im ni \”organiziranost\”, ni \”civiliziranost\”, ni \”samokontrola\” nisu nimalo pomogle.

Stotine tisuća Japanaca gladuje, trese se u hladnoći i živi bez struje i vode. U Tokiju nema riže. Prodavaonice hrane zjape prazne. Gdje je tu dobra organizacija? One nuklearke, izgrađene u Japanu, gore i rigaju radijaciju onako kako će to činiti nuklearka Krško izgrađena na divljem Balkanu.

Stručnjaci se još nisu dogovorili da li se to dogodilo jer je je tsunami bio \”previsok\”, potres \”prejak\” ili je ipak problem u kontroli koja nije bila onako organizirana kako se to od organiziranih Japanaca očekivalo?

Što je istina nikad nećemo saznati ali upravo nam sviće kako se svijet i prema Japanu ponaša onako kako se ponašao prema Indoneziji, Indiji ili nekoj afričkoj vukejebini zato jer je i Japan preko noći postao vukojebina.

Crveni križ otvara račune, donacije se šalju ali pitaj boga tko će novac strpati u džep, naša će vlada zaraditi lijepu lovu na pedeveu koga se ne odriče ni na pet kuna koje darujemo smrznutim Japancima, teško da će i tih pet kuna do njih stići…

Nema razlike u civiliziranosti smrti kad je posljedica više sile. Smrt ima tisuću lica ali je finale uvijek isti. Žrtva umire u patnji i pod tijelima gladne crne gomile koja se penje na drndavi kamion da bi se dokopala brašna ali i kad tiho čeka u redu na šaku radijacijom začinjene riže. Radijacija? U Evropi su prodani svi Geigerovi brojači iako k nama stiže \”potpuno bezopasni radijacijski oblak.\”

Dok Japancima još nije sinulo da im je zemlja uništena, da nitko neće kupovati ozračenu robu proizvedenu u Zemlji zalazećeg sunca NATO je krenuo na Libiju da bi od Gadafija spasio \”pobunjenike\” koje je prije toga naoružao. Iako su Ameri rekli da će se isključiti iz ove humanitarne akcije nisu održali riječ. Teško je suzdržati se kad je \”obrana civila\” u igri. Kad Civilizacija pobijedi i u ovom pravednom ratu glavni gradovi NATO država blistat će onako kako je Tokio blistao \”prije\”. Nafta čuda čini.

Želim reći, svijet se ne mijenja. Sirotinja ima sve manje, živjela u Indoneziji, Japanu, Hrvatskoj, Americi, Francuskoj ili Libiji, a bogatima nikad dosta. Oni u brane ugrađuju jeftini materijal, grade nuklearke na obali mora a pojma nemaju, ili imaju ali ih nije briga, koliko potres može biti razoran a tsunami visok, ubijaju da bi došli do nafte…

Sve je tako banalno a gospodari naših života još uvijek ne znaju da je planetarna nesreća u kojoj živi svjetska sirotinja buduća nesreća i svih svjetskih bogataša. Priroda možda jest trenutno malo zločestija prema sirotinji koja živi u vječnom mraku ali slučaj Japan pokazuje da nestaju i zemlje koje su se još jučer kupale u svjetlu.

Zašto gospodari svijeta misle da je normalno da dinosaurusi više ne stupaju našom planetom, da tsunamiji i potresi ubijaju sirotinju i da su na ovome svijetu samo bogati neuništivi?

Kako će nam se rugati žohari kad nas više ne bude.

Objavljeno u Nacionalu 22.3.2011.

23 Comments

  1. Michael Shaskevich 27.03.2011
  2. Šaš 27.03.2011
  3. Budimir Novakovic 27.03.2011
  4. millica, 28.03.2011
  5. Goran Jelić 28.03.2011
  6. spasojesoboslikar 28.03.2011
  7. Stanko Vrazovic 29.03.2011
  8. Budimir Novakovic 29.03.2011
  9. Michael Shaskevich 29.03.2011
  10. Biljana Srbljanović 29.03.2011
    • Miki Maus 29.08.2012
  11. Budimir Novakovic 29.03.2011
  12. LK 01.04.2011
  13. netko 01.04.2011
  14. duko 01.04.2011
  15. Maja Vodopivec 01.04.2011
  16. Leek 01.04.2011
  17. ANO - 01.04.2011
  18. Michael Shaskevich 02.04.2011
    • Diogen Drugi 29.08.2012
  19. duko 03.04.2011
  20. nije bitno 05.04.2011