Prestala sam se paliti na politiku. Političare držim manipulatorima i kriminalcima. Da to nisu bavili bi se nekim normalnim poslom. Primjerice, vozili bi gradski autobus ali tako da ne koče prenaglo. Uzalud mi trud. Ne gledam političke emisije, ne glasam, izbjegavam ljude koji su članovi kojekakvih partija ali povremeno skočim na net.
Zato sam jučer na svom ekranu ugledala tri esdepeovca, čak im i imena znam, Mrsić, Maras, Bernardić, koji su očito u nekakvoj kampanji. Dečki su sjedili za stolom i pokušavali okupljenim ljudima prodati muda za bubrege. Pokušavali. Nisu uspjeli jer ih je u tome spriječila Akcija. Da me ubijete ne znam kako se ljudi zovu ali sam na glas rekla, aleluja, jebote! Ipak se kreće!
Klinci, nisam im vidjela lica, pretpostavljam da su bili klinci, onoj su trojici postavljali konkretna pitanja: da li netko od vaših radi za 1600 kuna mjesečno, čime se vi uopće bavite, morate nam odgovoriti jer smo vas mi izabrali… Pitali su ih sve ono što bi ih pitao netko tko se ne može pomiriti sa činjenicom da živi u usranoj zemlji i da će tako ostati sve dok se neka Akcija ne prihvati akcije. Jebeš pitanja.
Naravno da su me dečki i cure razgalili, konačno je nekome dopizdilo. Kako bi mi dan bio lijep da mi pogled nije pao na Bernardića, mladu, visoku, lijepu, dobro obučenu, vitku uzdanicu SDP-a. Dok su u dvorani ljudska bića, građani Republike Hrvatske, osobe koje ga plaćaju, dečki i cure bez čije love on ne bi sebi mogao kupiti gaće, dok su ti mladi, očajni ljudi uzalud pokušavali dobiti odgovore na kratka i jasna pitanja onaj je Bernardić drkao po mobitelu.
Buljio je u ekran, slao poruke, primao poruke… I baš mu nitko u onoj dvorani nije rekao: \”Slušaj, koji to kurac radiš? Ne znaš da je zabranjeno drkanje na radnom mjestu?\” A možda je i bolje tako. Bernardić ne bi razumio pitanje jer njegov posao jest drkanje.
Što je naš posao? Mi građani moramo pobožno skupljati spermu hrvatskih političara, gledati u nju očarano i gutati je bjesomučno dok nas ne udavi.
foto: davida3
Gradanska akcija!? Konacno!!!
Političari, nezasite krvopije nikad im dosta. Lepo ste i slikovito na kraju definisali njihovu ulogu u našem životu. Gledam Josipovića u Nikolića na dočeku prvopomenutog, kako su važni i nadmeni. Ne moraju ni da progovore, vidi se. Tako sam gledala Dačića i Nikolića skoro na Jelačica placu, kad su slavili sa Josipovićem, ulazak Hrvata u EU. Smejali se, Dačiću lice da ne prepoznaš, stoji pored Tačija, tu mu je i mesto. Trgovac srpskim iluzijama pored trgovca srpskim organima. Ostao mi taj smeh u sećanju, ne znam zašto. Slično kao i ovo. U glavi i ustima mi ista gorčina. S jednom razlikom što je EU prepoznala u Hrvatskoj jednu civilizacijsku i zakonom uredjenu zemlju u kojoj sve besprekorno funkcioniše. Stvarno mi nije jasno kako su vas i na koji način gledali, šta je to dobro i korisno što su u vama prepoznali, to je možda jedini recept i savet koji Josipović treba dati Nikoliću .Mi tamo nećemo nikad,na ovaj način, verovatno, proći će godine i godine, nalazimo se u lošoj beskonačnosti, i bićemo tamo dok se naša politika ne oslobodi šamanizma, đilkoškog inata i basnoslovnog lopovluka koji sve to prati. Vučić nešto pokušava, al slabo je to, traljavo, pacerski. Vi, i samo vi nam trebati dati savet kako se što efikasnije i brže rešiti nepotrebno tereta, naravno sprovedeno po zakonu.Sada je prilika.
uffff…
Neko jednom reče da: … svaki narod ima vladu kakvu zaslužije!
Od skora Vas redovno pratim na blogu. Nekad se smejem (Muke po seksu), nikad nisam ravnodušan, a pošto živim u jednoj sličnoj usranoj zemlji početak ovog teksta kao da sam ja napisao. “Ne gledam političke emisije, ne glasam, izbjegavam ljude koji su članovi kojekakvih partija” je i moj moto. Žalosno je to što od mladih ljudi već prave nove drkadžije, ja bih rekao nove govnare.
Kao da ovo gledam svaki dan-godinama, šta mi bosanci da radimo sa dinastijom ,,bernadić,,?
kratko i jasno!jos jednom jedno veeeeeliiiiko bravo Vedrani Rudan!
bravo,bravo Vedrana.Vi ste bar u Uniji pa mozete lakse pobeci.Pozdrav iz Za