Kad starci crkavaju

Siroče sam. Oca mi je bog uzeo u osamdeset i devetoj, u bolnici. Tamo je bio petnaestak minuta.

Majka je imala manje sreće. Umrla je u najstrašnijim mukama u jednom od najskupljih staračkih domova u Hrvatskoj. Bila je jedva pokretna, preživjela je moždani udar. Stalno se žalila na strašne bolove. Liječnik u domu proglasio ju je depresivnom i propisao joj prozac. To smo posebno platili.

Prijepodnevno hodanje uz pomoć terapeutkinje bilo je uključeno u cijenu, dvanaest tisuća kuna mjesečno, poslijepodnevno se plaćalo dvije kune po minuti. Liječnik je njene bolove nazivao \”fantomskima\” i jako se čudio što prozac nikako da pomogne.

Slijepo sam vjerovala liječnicima. Svoju sam majku držala luđakinjom koja ne zna cijeniti to što mi zadnje pare trošimo da bi ona ležala u velikoj sobi sa televizorom, televiziju nije gledala, i ogromnim kupatilom, bila je u pelenama.

Između dva urlanja molila nas je da joj skratimo muke. Mrzili smo je. Držali smo da je nezahvalna ta nama strana starica koja ne cijeni činjenicu da živi u zgradi okruženoj parkom, ptice pjevaju a osoblje oko nje skače obučeno u ružičasto. Tri puta dnevno premazivali su je raznim mastima, koža joj je bila u savršenom stanju, za ostalo ih uopće nije bilo briga.

Stara sam i sve mi češće pada na pamet kako ću i ja skončati u nekoj, sigurno manje glamuroznoj ustanovi, u kojoj će o meni brinuti nepoznati ljudi. Vjerojatno ni jednoj inspekciji ne pada na pamet kontrolirati što se dešava starcima u raljama krvopija. Živimo u svijetu koji misli kako je mladost vječna a stare samo siromašni, zli i nepotrebni. Svaka smrt isušenih građana za državu je čist dobitak.

Ni ja, iako nimalo mlada, nisam svoju majku doživljavala kao biće koje pati nego kao stvorenje koje nas svojim afektiranim urlanjem izluđuje. Dan prije smrti mojoj su majci otkrili metastaze na kostima. Sva njena urlanja, to smo sa grozom shvatili, nisu bila posljedica \”depresije\”. Sat prije smrti ipak je dobila morfij. Smrt moje majke proganja nas iz dana u dan. Čitav život osjećat ćemo se krivima što smo je prepustili na milost hrvatskom mračnom tržištu nemoćnima i starima.

Priče oko staraca znaju biti i drugačije kad u njih uskoče, primjerice, centri za socijalnu skrb. Oni se ukažu uvijek kad starci imaju love a ostaju bez razuma. Tada \”bogate\” djedove i bake \”štite\” od \”gramzive\” dječurlije u pedesetima. \”Dječica\” sa računa svojih roditelja ne smiju dignuti ni lipe iako nemaju čime plaćati dom. Centri onemogućavaju djeci osamdesetogodišnjih biljaka da dignu novac sa njihovih računa dok ne dokažu da su njihove namjere časne.

Provjera namjera zna potrajati a dom se plaćati mora. Država ne pomaže, jer država, to su centri za socijalnu skrb. Dok oni nađu vremena da milostivo potpišu kojekakve suglasnosti prolaze dani i tjedni u kojima prastara djeca, zatečena bolešću roditelja i ubijena od brige i besparice, muku muče kako naći nekoliko tisuća kuna mjesečno. Preklinju centre, mole, prose… Uzalud. Uvijek se nađe neki susjed ili netko od rodbine koji piše centru da su sin i kći zločinci koji su mami, dok je bila pri sebi, bili najveći neprijatelji.

Zato centar mora biti oprezan. Majka koja nema veze sa životom ali jest živa, ima stan, ušteđevinu, mirovinu, zašto bi zla kći i još gori sin imali nešto od toga dok je centar u punoj snazi? Dječurlija u šezdesetoj diže nenamjenske kredite uz lihvarske kamate da bi platila preskupi dom u kome se vrlo često štakori osjećaju bolje od nepokretnih baka i djedova.

Starcima se dobro ne piše ni kad leže u nekoj od naših bolnica a imaju stan ili kuću. Na intenzivnu njegu provaljuju časne sestre i popovi koji sa njima potpuno nepoznatim i neprisebnim ljudima, uz pomoć liječnika i notara, potpisuju ugovore o doživotnom uzdržavanju.

Djeca takvih nesretnika koja najčešće žive izvan Hrvatske doznaju da su ostala bez svega kad im više ni najbolji odvjetnici ne mogu pomoći. Bešćutna smo zemlja u kojoj starci umiru gladni, prljavi i bolesni prepušteni na milost i nemilost lopovima širokoga spektra.

Nisam jedina od meni bliskih ljudi koja sam, gledajući vrištavu majku u prestrašnim bolovima, živjela u hororu. Moj prijatelj upravo muku muči kako jednom od centara socijalne skrbi dokazati da nema love i da i on i sestra imaju pravo dignuti novac sa računa svoje dementne majke. Uzalud. Netko je nekome u centru rekao da su to dvoje zločinci koji žele pokrasti polumrtvu majku pa sada oni od svoje djece kradu da bi baki platili dom.

Zašto nitko ne strpa u zatvor krvopije u crkvenim mantijama koje se šunjaju po domovima i bolnicama i otimaju od bespomoćnih staraca nekretnine? Kad ćemo doznati istinu o našim centrima? Kome da se obrati starčad kojoj senilni roditelji trunu u domu a ona im ne može platiti ni pelenu? Da li je rješenje u gušenju jastukom bespomoćnih staraca koji od života imaju ušteđevinu i djecu a zapravo nemaju ništa osim posranih pelena među tankim nogama?

Majka me mjesecima prije smrti preklinjala da je ubijem. Nažalost, u mom slučaju to je bilo nemoguće. U ustanovi gdje je ona ležala mnogo se potrošilo na kamere koje su pratile dešavanja u svakoj sobi. Ali se zato štedi na ljudima koji tamo rade. Već tri mjeseca nisu dobili plaću.

Tekst je objavljen 26.4.2011. u Nacionalu.

8 Comments

  1. ANO - says:

    Američki naučnici (pravi medicinski stručnjaci, ne podmićeni doktori) otkrili su davnih godina proslog veka da injekcije koje svi primamo po rođenju sadrže između ostalih užasnih elemenata i živu. Danas bar svi dobro znamo da je živa kancerogena. U citostaticima se nalaze naftini derivati. U Americi je takođe objavljeno da se bolesnici samo zaleče i nikada u potpunosti izleče. Na taj način Farmaceutske kompanije stiču ogroman kapital. Žao mi je, što se doktori prema ljudima (posebno onima obolelim od raka) odnose kao prema zamorčićima. Ali, ako neko čita ovaj post a treba mu lek protiv raka neka pogleda na YouTube kako to radi italijanski doktor pomoću obične sode bikarbone (ne znam da li se soda bikarbona u Hrvatskoj drugačije zove).

  2. millica says:

    Otkud, osim k’o iz mutna neba, dolazi telepatija? Dali zato sto ja odavno znam da je VR posebnija od posebnih ili je to usud-sudbina baby boomers-a sto nas majke dabogda rodise? Tek citam ovaj post u trenutcima dok mi je mozak nemocan izroditi bilo kakvu olaksavajucu misao pa sam se ukocila od straha: sto je ovo? otkuda ovo? zasto ovakva prica bas sad? Gotovo sve isto. A negdje u daljini Ona lezi bespomocna, umrtvljena ali jos ziva. A ja molim Boga da bude milostiv prema Njoj i da je ne muci dugo.
    A sve je moglo biti bolje, zar ne?

  3. Tuzno, jadno, istinito…eh, da su samo starci u pitanju.
    Banda je to, banda na svakom koraku, a takvi ne zavrsavaju u zatvoru, oni su zasticena eLITA.
    Zar doktorima jos neko veruje (ovde moram napomenuti : CAST IZUZECIMA, iako vrlo retkim). Lekovima? Bolje reci otrovima za razredjivanje vrste…
    Doktori ,sestre…. banda nezainteresovana i bahata….
    http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtopic.php?f=42&t=53407&start=800

  4. Zanimljivo mi je bilo pogledati komentare prikaza vaše knjige na nekom srpskom sajtu. Neverovatno količina gluposti poput “Roditeljstvo je najveći greh, veći čak i od ubistva, jer roditelji su dete koje su stvorili istovremeno osudili i na smrt “… Sada, uz post ovog bloga, proizilazi da se mora kupiti knjiga, ako bi se znalo šta vi zapravo mislite. Vašu knjugu “Uho, grlo, nož” bio sam prinudjen kupiti u nekoj srpskoj varošici u “knjižari” gde je pored nje stajala samo još jedna knjiga; ostatak ponude prodavnice sastojao se od biro materijala.

    Ovim želim reći da vam se osim spisateljskog, mora priznate i odlično poznavanje marketinga… Ili to neko drugi radi za vas, ili je to tek sticaj okolnosti…

    Svejedno, puno srece u budućnosti.

  5. Budimir Novaković says:

    Nevenka,

    Naši životi su po svim pitanjima dovedeni do apsurda. Plameta je u haosu po sistemu ”sutra nije nikome obećano”… ne postoji ni jedan segment svakodnevnice u kome nema degradiranosti (tamo gde vam se cini da jema – niste u ptavu… tamo je bolje prikrivaju). Pa. ako je sve to tako (a voleo bih da grešim) zar nije apsurdno što se ljudi leče? Misle da će živeti večno? Umanjuju patnju i bol… to razumem.

    Protiv apsurda se ne možemo boriti… ali mu se možemo smejati… ja se tako lečim…

  6. millica says:

    Okrutna istina. Zastrasujuce.

  7. Lidija says:

    Postovana gospodjo Rudan,
    otplakala sam pola vase knjige jer sam prozivljavala skoro potpuno isti scenario pre malo vise od 6 meseci sa mojom bakom..
    Baka je poslednjih godinu,dve samo sedela u kuci,bojala se da izadje napolje da ne padne negde i pogorsa situaciju..(do tada bila veoma aktivna,starala se potpuno o sebi,sedala na autobus,prelazila s jednog na drugi deo grada,nikada nije trazila bilo ciju pomoc..)
    Sve je pocelo sa bolovima u kolenu(koje je imala i pre),a zatim i u ostalim kostima,i opisivala ih i zalila se na njih kao i Vasa majka..Niko od nas joj nije verovao da je to TOLIKO moglo boleti..
    Poceli smo polako da uvidjamo i karakterne promene:osoba koja je celog zivota bila altruista,zabrinuta za potrebe dragih ljudi,i neko ko nikada nije gledao samo sebe…odjednom je postala poprilicno egocentricna,njeni su problemi bili veci od bilo cijih,a nazalost je postala indiferentna na bilo kakve sto lepe a sto i ruzne dogadjaje oko nje..
    Kako je vreme prolazilo,sve je vise spavala,desavalo se da je nadjemo za stolom kako spava na svojim rukama..
    Mama(cini mi se Vasa vrsnjakinja) i tetka su dale sve od sebe da budu uz nju,imala je i maserku,kao i zenu koja joj je 3 puta nedeljno pomagala oko kuce,kupovine,itd.
    ”Kurva sudbina”(dozvolite mi da je tako nazovem) je napravila da se bakini poslednji dani potrefe sa maminim danima u bolnici(ugradnja pejsmejkera nakon dugogodisnjih problema sa aritmijom),te mama do samog izlaska iz bolnice nije ni znala da je baka preminula..
    Baki se stanje naglo pogorsalo u par dana..Navodno je pocelo sa mucninama i stomacim problemima,da bi ona zatim toliko onemocala da nije mogla na nogama da stoji,te su je u morali bukvalno odneti do bolnice…Tamo joj je dijagnostikovana navodno zutica(povecani bilirubin),i doktor koji ju je primio je rekao da ce je dici brzo na noge..
    Baka je u bolnici izdrzala malo vise od 24 sata..Rekli su nam da je dozivala cerke par momenata pre nego sto ce izdahnuti..
    Prosli su meseci,i proci ce jos mnogi..ali ja i dalje necu moci da se pomirim sa cinjenicom da smo mozda mogli i vise za nju da ucinimo..

  8. zlacana says:

    Svicarska dozvoljava eutanaziju i mislim da je to dobro za umiruce bez nade i one u mukama. Olaksati je humano, zar ne?

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*