Kad sam bila mala, djeci su ljeti u Mošćeničkoj Dragi slobodne aktivnosti bile kupanje danju i urlanje noću.
Nismo znali što je policijski sat pa smo divljali dok nam ne bi dosadilo.
Jadni nonići i none su nas uzalud molili za milost i objašnjavali kako ne mogu spavati.
Nas je to inspiriralo za još jaču dernjavu.
Slijedio je protuudar. Žrtve su na nas praznile noćne posude u kojima je često osim tekućine bilo i krutog materijala. Kad bi netko od nas na glavi osjetio respektabilan komad još toplog govna, čitava bi ekipa ostala bez glasa.
Imali smo desetak godina, nismo bili retardirani, znali smo da je naše ponašanje divlje i neprimjereno.
Roditelji bi idućeg dana doznali što smo radili. Padale su pljuske, zabrane kupanja, izvlačilo se remenje, otkrivale guzice. A onda pravac nonićima i nonama, molbe za oprost i zaklinjanje da se to više neće ponoviti.
Ponovilo se naravno ali bi kazne nakon ponavljanja uvijek bile žešće. Više šamarčina, guzicu se udaralo šnalom. Najteže nam je padala naredba da žrtvama danima moramo biti na usluzi ako treba pomesti dvorište, otići u dućan ili vrt zalijevati ekološkim gnojivom.
Da mi je onda netko onako maloj rekao da će ono što smo mi radili kao bezobrazna djeca u mojoj novoj državi biti normalno ponašanje pod zaštitom policije, jedva bih čekala da odrastem.
Pomislila bih, kako će mi biti lijepo dok budem urlikala poput životinje, a naoružana policija će me štititi.
Pazi što želiš. Ostvario mi se dječji san koga zaista nisam mogla sanjati.
Zagrebom špartaju grupe kretena, tjelesine im ogrnute zastavom, u rukama mikrofoni. Pokraj njih stoje do zuba naoružani policajci da bi spodobe mogle opušteno revati.
Uvijek izaberu stambenu zgradu u kojoj živi njihov “protivnik” ili “protivnica” pa krene “koncert” koji se ne zove najgrublje narušavanje javnog reda i mira nego “organizirani, uredno prijavljeni skup”.
Zašto se zanemaruje činjenica da u kućama pred kojima “organizirano” i “prijavljeno” tule retardirani idioti žive i građani koji s njihovom “bitkom za Hrvasku” nemaju nikakve veze?
Zašto njih ne štiti policija od pomahnitalih zvijeri? Svi plaćaju porez, prirez, pričuvu i odvoz smeća pa ipak ne mogu pobjeći od Revača i njegovih ludih sljedbenika.
Očito, uvođenje kanalizacije u Zagreb nije bila dobra ideja. Da trubaduri znaju da će ih stanari označene kuće pozdraviti noćnim posudama do vrha punim tople dobrodošlice, ostali bi u pećinama, a policija bi radila svoj posao.
