Znanci i prijateljica mi zamjeraju što jedina u društvu ne thinkam pink. Od takvih poput mene treba bježati. Depra je zarazna a sreća čuči iza svakog ugla. Smiješi se. Treba je samo zgrabiti za ružičastu guzicu.
![\"pink\"](\"http://www.rudan.info/wp-content/uploads/2012/07/pink.jpg\" "\\"pink\\"")
Pitala sam okolo što je sreća. Bolesnima je to zdravlje. Siromašnima lova. Onima u braku život bez partnera. Oni koji su sami sreću vide kao osluškivanje stenjanja tijela pored sebe.
Ljudi bez djece srećom nazivaju noćnu dernjavu popišane bebe. Ljudima sa djecom sreća je album bez fotografije nafiksanog maturanta. Zaposlenima je sreća dobiti novi posao. Nezaposlenima dobiti bilo kakav posao.
Neki moji znanci nadaju se da će postati Indijci i ostatak života provesti na obali Gangesa. Anonimci sanjaju da će jednom u životu glavom bez obzira bježati od paparaca.
Slavni maštaju o kretanju ispočetka. Bez promocija glupih filmova, bez straha od godina, bez užasa koji te ždere dok čekaš kako će na blagajnama proći najnovije smeće koje si snimio.
Stari su nesretni jer nisu znali da su, kad su bili mladi, trebali biti sretni jer su mladi. Mladi su nesretni jer bi željeli u životu uživati sad i ovdje a bez novaca sreće nema…
Svako normalno ljudsko biće je nesretno ali to ne smije biti. Prodaje nam se teza da ćemo doći do sreće ako promijenimo sebe. Oni koji vladaju našim životima lukavo od nas skrivaju da bismo se zaista usrećili kad bismo promijenili sve oko sebe.
Ako jesi ono što jesi, u mom slučaju depresivna gospođa koju bijeda oko nje nagoni da mrzi ružičasto i na dječjim gaćicama, moraš objašnjavati zašto nosiš mrak.
Ne uzbuđuje me to. Udavite se u pinku, lovci na sreću! Ja ne želim biti netko drugi. Čovjek bi se morao pomiriti sa crnilom u sebi, što sipi fali, i spoznati da se ne može promijeniti.
A i zašto bih se, ja, primjerice, promijenila? Da bi bilo ružičasto. Kome? Mome mužu, djeci, njihovim partnerima, unucima, znancima? Kako ja njima promjenom sebe mogu pomoći kad oni ne znaju što ih zaista usrećuje?
Recepti za univerzalno kupanje u ružičastom prodaju se u svakoj lošijoj knjižari. Sami kujemo svoj pink.
Opako frustrira ta pričica o kovaču i sreći. Da sam ambiciozniji, brži, mlađi, ljepši, da uvijek, baš uvijek thinkam pink, strpao bih sreću u džep poderanih hlača.
Presretna sam što znam da je jedina prava sreća spoznaja da je samo nesreća ono u čemu živiš, ono što te stalno prati, ono što te čeka na kraju.
Ne želim prema smrti putovati nasmiješena poput retardirane Mona Lise. Boli me kurac za naputke iz knjiga, teve emisija i preglupih novina koje sam davno prestala čitati.
Ej, Ružičasti! Jeste li normalni? Stvarno mislite da imate pravo na izbor? Ja znam da ga nemam. Tamna sam da mračnija ne mogu biti. Ne, ne, ne i ne! Neću svršavati ružičasto dok me vlasnici moje duše i moga tijela siluju nogom sretne Barbike.
Mladi su nesretni jer bi željeli u životu uživati sad i ovdje a bez novaca sreće nema…
ne zelim prema smrti putovati nasmijesena poput retardirane Mona Lise…bas dobro !
Oni koji naziru kazu: Bas ste mi uzeli iz usta!
A oni koji jasno vide, oni su u stvari – depresivni. Vedrana, nema komentara, mozda i zato sto nema mnogo citalaca Vasih i mojih godina. Ovakav tekst ne pise onaj ko dobro pise, vec ko ima mnogo – godina.
Za pink se hvataju mladi i oni koji misle da imaju vremena za budalastine, i na kraju one koje ne vide nista oko sebe osim pinka.
Ona koja misli, ne oblcaci pink. Slazem se. [Duboki uzdah]
Guramo dalje, pa makar i u tamno ljubicastom.
Pozdrav,
Nada
odvratna je ta tortura sreće, zdravlja i ljepote.
želim se opustiti u svom osjećaju gađenja prema ovakvom životu, tijelu takvom kakvo je i osrednjem licu
..svakodnevna mutacija zivota je prevelika težnja i forsiranje srece, a posljedica toga je da se jedva savžace dan zbog realnog neforsiranog raskoraka..
kakav ti je zivot, takve su ti i misli. Da je tacno da mozemo nesto da promenimo mislima i zamisljanjem, meni bi se zivot pretvorio u pornic.
Jaooooooo e baš me nađoste sa ovim evo sjedim za kompom i čitam razne gluposti i nedam se da me uhvati crnilo.
Eto baš sam došao kući malo ranije sa posla čudno u našoj lijepoj obično se dolazi kasnije (mislim na obične smrtnike) al ja sam došao ranije zato što sam eto ostao bez posla (jako ružičasto).
Ipak ima ja svoju utvrdu suprugu koju obožavam i dva strašna momka koji su uprkos našoj jako lošoj situaciji zadnjih godina jako dobri u školi, stariji završio drugu godinu faksa među najboljim u svojoj generaciji ,mlađi još osnovac odličan je.
Daleko je sve od ružičastog borićemo se nema predaje uprkos onima koji nam sve ovo rade .
Sad smo bez prihoda stariji sin je trebao počet raditi na moru kao animator dok je na raspustu al eto ne zovu ga sjedi doma i čeka poziv kompanija za koju je trebao radit napravila je strašan ugovor sa mnogim kao moj sin.
Mora čekati da ga pozovu u slučaju da ga i ne pozovu nikome ništa a ako ga pozovu a on se ne odazove mora platiti 500 eura odštete što nije bio na raspolaganju (greška što je potpisao takav ugovor ali čovjek se uči dok je živ).
Opet crnilo ,zašto crnilo ,zato što u lijepoj našoj treba sirotinju dotući do dna uzeti im i ono malo dostojanstva i napraviti ih robovima ovisnim o mrvicama koje nam daju i biti sretni .
Čekati od izbora do izbora da nam navrate oni koji nas “vode” da nam se nasmiješe i daju na poklon olovke i upaljače a mi budemo presretni što su bili u našoj blizini.
Ne rekoh zašto sam ostao bez posla strašno je to radio sam kao i ostali možda i više ne znam drugačije ali eto nisam pogodan ima jednu manu ne znam se uvlačiti pravim osobama u guzicu oni čije nogice jedva vire iz šefovog šupka ocrnjuju one koji nisu poput njih i tu je moja greška .
Ali nedam da me uhvati crnilo super mi je opet eto vidim svaki dan na tv-u kako je lijepo na našem Jadranu pa u gumeni bazen nalijem vode i brčkamo se ja i moja gospođa i sretan sam zbog toga jer eto vidjeh na tv-u tamo u lici nemaju ljudi vode ni za osnovne potrebe a nama ovako lijepo .
Neću dalje da pišem jer evo drži me ovaj osjećaj sreće nekome u ovoj zemlji fali nešto što ja eto trošim u izobilju odoh ja u svoj bazen pozz do sledećeg pisanja……..
Ima jedna stara fora na tu temu:
“Sve je u životu sranje sem pišanja, a i pišanje uz vetar je sranje!”
ја сам срећна, иако сам цео живот песимиста. можда је то решење, мислиш црно, па кад ти се деси нешто лепо, срећан си.
Malo sarkasticnosti: “Jer sreca je lijepa samo dok se ceka…”
zeljko mitrovic je pink.
Katastrofa. Stil+2, sadržaj, to jest poruka -∞. Moje saučešće. Već vas nema…
Čitala ja ili ne, svejedno. Blog kao blog. Svak ima pravo, štono se veli.
Nego, nešto meni tu…
Ljuta je, mislim se, ćut’, dobro je. Ljuta je, aaa, ma još se ona ne da, još se ona koprca, ta Vedrana Rudan…Sto posto, ali: STO posto sam sigurna da i njoj nekad PADNE PINK NA OČI.
Još uvijek. AJ JAVITE SE AKO SMIJETE.
Nisam mlada, valjda se vidi :). Što se ne vidi, jesu moji životni problemi i egzistencijalni rub (čitaj: strah) od neke dvije decenije.
Ali na sopstvenoj koži sam se uvjerila, kad sam konačno smogla snage i zaokrenula kormilo:
najveći dio onoga što pišu u knjigama je – tačno.
P.S.: Oduvijek sam nekako imala nos za one dobre.
Malo sam mladja od spisateljice, ali se slazem sa njom u potpunosti. Gluma je ono sto nam je stiglo i sto nam diktiraju. Glumimo da nam je lijepo, a bliznji nam umiru ko muve od raka. Glumimo da su nam dijeca idealna, jer idu u skolu, a tamo nauce da razlikuju jamajkajca od obicne domace gadze. Glumimo da nista nije skupo, a sve placamo kreditnim karticama. Glumimo pink ludilo a ne vidimo da smo ludi….
Naravno, zajedno cemo se smijati “ocjenama”.
lepo napisano, ali povrsno u smislu poistovecivanja ruzicaste boje sa srecom. koje me jos pink sinonim za srecu?! malim devojcicama?
i da, bez “kurca”, nista. a sve sto se precesto koristi, pocinje da bledi i ne ostavlja vise “utisak” koji spisateljica zeli da ostavi.
pozdrav.
@ Filmadzija: Hvala za komentar, ulepsao si mi dan :))
Godinama moja deca mi se smeju da nosim ruzicaste naocare. I ja sam uvidela da to nije losa stvar jer mogu da skinem te ruzicaste naocare kad god mi padne na pamet i postanem “normalna”. Ali “to think pink” stalno to be zbilja bilo jedna vrsta ludila.
govorio je Duško Radović: “Netko je danas sretan jer je pronašao mjesto za parkiranje, a netko je nesretan jer mu se rodilo žensko dijete.”
Ali, Think Pink! Vrh! 🙂
Upravo to, da je sreća “must have”, je ono što nas čini nesrećnim!
Ja sam baš nedavno pisala na temu Kulta mladosti (http://vesnasurculija.blogspot.com/2012/05/kult-mladosti.html), i temama: lepota, zatezanje, silikoni, veštaci, i mladost kao period života gde se sreća podrazumeva. E pa, teško da je tako!
Sreća je ono što mislimo da sreća jeste.
Bolesni misle da je sreća biti zdrav.
Siromašni misle da je sreća biti bogat.
Bogati misle da biti srećan znači biti spokojan. Zato i jure za još više novca ili stvaraju sebi osećanje spokoja koristeći beli prah.
Ako poslušamo šta Epikur kaže kako biti srećan:
– Provodi smisleno vreme sam.
– Provodi kvalitetno vreme sa svojim najboljim prijateljima.
– I svaki dan filozofiraj tj. propituj svoje življenje.
To je, najkraće, recept za srećan život.
Pozdrav za neponovljivu Vedranu
Ja sam uvek srecna kad citam Vase kolumne<))) Veliki pozdrav jedinstvenoj Vedrani!
‘Noćna dernjava popišane bebe…’
‘Album bez fotografije nafiksanog maturanta…’
‘Depresivna gospođa koju bijeda oko nje nagoni da mrzi ružičasto i na dječjim gaćicama…’
Vedrana,
Vasi tekstovi vise pricaju ‘izmedju’ napisanih redova. Definitivno, ima ‘nesto trulo u drzavi…pardon, u Vasim tekstovima’. Nesto bas onako ‘trulo’. Ali, kao sto Martina pomenu, blog je blog, a na nama je da citamo ili ne. Slazem se i sa ocenom stila i poruke (ideje). Medjutim, za vecinu citalaca je stil uglavnom nevazan, a sto se tice poruke, tu je, sve dok ima pljuvanja i psovanja.
Zasto je beba u Vasem tekstu ‘popisana’? Zvuci kao ‘dernjava’ bebe na koju se se neko ‘popisao’ a ne kao plac bebe koja se upiskila i placem javlja svojoj mami da je to neudobno. Nesto mracno i bolesno se krije iza toga…necu da idem dalje. A da, skoro zaboravih ‘nafiksanog’ maturanta. STVARNO!!!
Vec sam pisala o tome da Vase tekstove citaju i stari i mladi. Mladima upormo nastojite da docarate crnu buducnost, dobro je da ste napustili skolu i da nemate posla sa balavom i prljavom decurlijom (Vase reci). Starima rusite viziju neke ‘relativmo’ podnosljive proslosti. Generalna ideja je da ne treba da ulepsavamo zivot svojim bliznjima, majci-ocu-bratu-sestri-deci-muzu-unucima, jer oni i tako ne znaju sta ih usrecuje, pa onda i ne treba da se menjamo, da budemo pozitivni, da omogucimo neke srecne (pink) momente onima koje volimo…to je i tesko, lakse je biti ‘sipa’…STVARNO!!!
Smesno mi je kako sami sebe nazivate gospodjom, depresivnom, ali ipak gospodjom. U vreme dok sam odrastala, u mojoj Lici, cula bih ponekad komentar ‘Ona je tako gospodstvena’…I dan-danas volim tu rec jer sve kaze. Vraca u mislima sliku zene koja je sve radila dostojanstveno, sa stilom….. od menjanja pelena, okopavanja krompira, kuvanja rucka za svoju porodicu….pa do odlaska na matursko vece da se nagleda svog maturanta. I bila je srecna jer je sve radila za svoju porodicu. Njena deca su primila tu cudotvornu pink vakcinu da lakse idu kroz ovaj tezak zivot. Elem, kazem Vam ovo zato sto bih volela da u svoje tekstove unesete malo ‘gospodstvenosti’….
Ovaj put se ne slažem s Vedranom, unatoč mnogobrojnim i uvjerljivim argumentima.
Naime, za mene je aksiomski jasno da sam bio mrtav (prije rođenja) beskonačno puno godina i – kad umrem – bit ću mrtav beskonačno puno godina. Život je u tom kontekstu nevjerojatno kratak – i naprosto nemam pravo biti nesretan (ipak mi je to ponekad uspijevalo).
Shodno gore navedenome – treba se ubiti ili biti optimista. Čini mi se da je nečasno “kenjkati”, a i dalje živjeti (i sebi i drugima mračiti živote)…
“Svako normalno ljudsko biće je nesretno ali to ne smije biti. Prodaje nam se teza da ćemo doći do sreće ako promijenimo sebe. Oni koji vladaju našim životima lukavo od nas skrivaju da bismo se zaista usrećili kad bismo promijenili sve oko sebe.”
Treba zahvaliti Vedrani na ovom anarhističkom tekstu, jer je iz njega jasno da ćeš biti sretan-sretna, samo ako spoznaš svoju nesreću. Sve dok je slogan BITI SRETAN društveni ideal sreća će biti sve dalje, a SLOBODA će biti teret i nesreća. Osim Vedrane preporučujem čitati i Froma.
Još malo od starog namćora DR
Sreća
Pre nego što krenete tražiti sreću, provjerite – možda ste već sretni.
Sreća je mala, obična i neupadljiva, a mnogi ju neznaju vidjeti.
U potpunosti se slazem s Vladom. Bravo! Gospodo Rada, gdje je samopostovanje? Nakon 12-satnog kopanja krumpira,kuhanja inih obroka i trcanja oko svih u porodici zena moze jedino tako zasluziti ono- gospoda iliti dama ispred svog imena? Meni je to definitivno silovanje Barbikinom nogom.
Ma Vedrana je sretna. Ovo je samo priča za narod. Nepogrešiva dijagnostičarka društva zna kako se većina osjeća. Pa pogledajte samo njezine novije fotke: iz njih viri zadovoljstvo, heej! Kako i ne bi kad mlati pare svojim knjigama, kolumne su joj iznimno čitane, a ne znam tko ima više komentara na svome blogu od nje.
Srećkica je ona, pametna srećkica…