Abortus na hrvatski način

Blago zemlji kojoj je abortus top tema, blago nama. Ovih je dana neki Sud koji se u pravilu bavi samo pizdarijama odlučio da će… Trebala sam malo proučiti problematiku. Hrvatski abortus je ubijanje Hrvata ili Hrvatice. Ej, je li abortus ubojstvo u Hrvatskoj kad na njega krene Srpkinja ili je to herojski čin? Možda bi toj Srpkinji trebalo dati status dragovoljke Domovinskog mira? Platiti joj i zahvat i uloške i ručak nakon zahvata na koga inače abortuše nemaju pravo?

Skrenula sam sa teme, ali nije da nisam načela pravu temu. Trebat će malo vremena dok našim političarima ne svane da bi abortuse u našoj domovini trebalo dijeliti na prihvatljive, obavezne čak, one na koje odlaze Srpkinje, Ciganke i ostale manjinke, i apsolutno neprihvatljive, to bi bili oni na koje kreću arijevke. Hrvatska je na umoru, sve nas je manje, mislim nas čistih, ubijanje hrvatskog embrija zločin je koji vapi do hrvatskog neba. Zato bi onaj Sud trebao opet zasjesti i raščistiti situaciju a ne da se miješaju kruške i jabuke.

\”Otvoreno\” je jedina emisija Hrvatske teve koju gledam, nikad do kraja i uvijek isključim ton, jer me zabavlja to što o svim našim vitalnim problemima sve znaju samo muškarci. Voditelji muškarci, gosti muškarci. Tema: hrana u dječjim vrtićima. Najčešće bolesti u nedonoščadi. Vršnjačko nasilje u jaslicama. U studiju muškarci. Političari. U tamnim odijelima. \”Desni\” sjede desno, \”lijevi\” lijevo. Pa krene rasprava.

Svaki se put pitam, dok gledam nijemi film, što hrvatski političar zna o djeci? Ne kažem da nisu, svi su ga oni jednoga dana uvalili nekoj ženskoj pa je onda ona rodila, pa se onda za Story sa mužem i bebom fotkala, pa su se smiješili, pa je onda on nakon mjesec, dva ili tri slikan kako se drapa noći o ponoći sa nekom starletom, pa mu je žena sve oprostila:\”Pokušat ćemo ispočetka, volimo našu Lulu Mariju.\” Čin jebanja jedino je što hrvatske političare vezuje uz djecu. Sve ostalo je briga sirotica koje pod njima leže ili ih jašu. Tu su i privatni vrtići, dadilje, instruktori, dileri, kad bebe malo narastu, policija koja zataškava gaženje sirotinje na zebri kad sin političara malo više popije ili previše ušmrka…

Zato mi se čini pomalo perverznim što ovih dana o abortusu govore samo uvaženi hrvatski muži. Znaju li kako izgleda abortus, koliko košta, koliko se krvari, imaju li pojma kakav je to osjećaj kad shvatiš da su jedna usta više ipak postala jedna usta manje? Pa sa uloškom među nogama kreneš doma, opuštena i još zapališ cigaretu nasred ceste i taj dan ne moraš ići po klince u vrtić jer imaš \”dobrog muža\” koji kuži.

Želim reći, pun i prepun mi je kurac hrvatskih muškaraca i političara i teve voditelja i pravnika i sudaca i popova koji seru o abortusu. Mi žene sve to šutke gledamo i ne mislimo da je to normalno, ali mislimo da je normalno da to šutke gledamo.

One muške razumijem. Njih pritisni, govorit će na svaku temu. Ne čudim im se kad čujem koliku lovu mlate. Zapošljavaju rođake. Od kriminalaca dižu tisuće eura da bi im presudili rad za opće dobro umjesto dugogodišnje robije. Mafijašu odlažu suđenje da bi mu dali šansu da opet postane Boss. Svećenicima opraštaju porez i jebanje djece, a popovi im vraćaju uslugu škropeći glavice njihove dječice koja će kad odrastu postati ubojice, lopovi i političari. Sve se u krug kreće.

Da, abortus. Nisam uspjela skužiti. Da li je ovih dana u Hrvatskoj dozvoljen ili zabranjen?