Gledala sam Nedjeljom u dva. Gošća je bila Jelena Veljača. Žena je trenutačno najpoznatija borkinja za prava žena u Hrvatskoj. Organizirala je zajedno sa još nekim ženama dva velika prosvjedna skupa. Jedan kad je otac preko balkona pobacao svoju djecu, drugi u subotu u znak podrške žrtvi silovanja.
O ženskim pravima koja u Hrvatskoj ne postoje toliko je u posljednje vrijeme, s pravom, govoreno da se u ovoj emisiji nije moglo ništa novo čuti. Stanković je postavljao očekivana pitanja, Veljača je odgovarala na očekivan način.
A onda je Stanković spomenuo ime holivudske glumice koja je, iako uspješna, dok je snimala film o Fridi Kahlo pristala na seksualno ucjenjivanje, pa je to prijavila nakon dvanaest godina. Stanković misli da je trebala odbiti ucjenu, napustiti snimanje i sačuvati samopoštovanje. Veljača je, očekivano, stala na stranu žrtve koja ima pravo reći da je bila žrtva kad joj to padne na pamet. Seksualno uznemiravanje je zločin koji ne zastarijeva.
Ne bih ulazila u holivudsku temu jer nema baš nikakve veze sa problemima hrvatskih žena. U Holivudu će se svako dobivanje uloge naplaćivati u naturi dok bude Holivuda. I ovoga se trena neka cura lomi pod debelim tijelom polu potentnog režisera, i ovoga trena vitki dečko obuzet lažnim užitkom stenje dok ga trpa producent. I jedno i drugo znaju kako se stiže do zvijezda. Koga briga?
Je li Veljača bila u pravu kad je rekla da Stanković ništa ne kuži jer je “bijeli, heteroseksualni muškarac na poziciji moći”? Teško. Stanković jest “bijel”, ali živi u tako bijeloj zemlji da mu se to jadničku ne bi smjelo zamjeriti. Kako ćeš biti crn u zemlji gdje majke rađaju crnce jednom u pedeset godina?
Je li Stanković “na poziciji moći”? Trebalo bi definirati što je to “pozicija moći”. Po meni, to je kad imaš status, lovu, kad svojim potezima odlučuješ o sudbini tisuća ljudi. Koliko je moćan “bijelac” na Hrvatskoj televiziji koji zarađuje ne baš veliku plaću, ima kredit u švicarcima i dvoje malodobne djece?
On ne da nije moćan, on je turbo nemoćan. Jedva preživljava, a “heteroseksualan” je samo zato jer ga zbog onih brčina ni najugroženiji, moćni, hrvatski homoseksualac ne bi štapom taknuo.
Moćni, ne nužno i heteroseksualni muškarci u Hrvatskoj danas su svećenici i političari. Veljača to zna. Zato po pomoć odlazi Plenkoviću koji jest sve ono što Stanković nije. I koji može učiniti sve ono što učiniti neće.
Ne pišem o ovoj emisiji jer me uznemirio “okršaj” između glumice i voditelja. Mene je zasmetalo ono što je prošlo ispod radara. Veljača je za jednog svog kritičara rekla da o njegovim tezama ne treba raspravljati jer čovjek ima “sedamdeset i tri godine”. Drugi put je za glumice koje ne podržavaju holivudsku akciju #Me Too naglasila da su iz “neke druge generacije”.
Poruka gospođe Veljače je jasna. Stanković ne kuži jer je “bijel, heteroseksualan i moćan”, onaj gospodin je star, one glumice su stare… A Veljača je na pragu četrdesete. Ona je dulje službeno nemlada nego što je njezin kritičar službeno star. “Mlad” si do tridesete, “star” si kad navršiš sedamdeset.
Kako bi bilo lijepo na nekom od naših ekrana s vremena na vrijeme vidjeti emisiju u kojoj će o vrlo važnim temama suvislo govoriti pametni ljudi bez predrasuda. Možda ih ipak treba potražiti među onima koji imaju osamnaest i pol?