Pampers tate

Znam da moji vršnjaci i ja nikad ne bismo smjeli upotrijebiti frazu \”u moje vrijeme\” jer će se onaj s druge strane stola, ako je mlađi od nas, a svi su mlađi od nas, isti čas isključiti. Ipak ne mogu odoljeti jer svakodnevno gledam mlade očeve kojih \”u moje vrijeme\” nije bilo.

Najprije nešto o ženama iz moga vremena. Sve smo željele postati službeno okovane. Naši vršnjaci izbjegavali su brak da bi bili i službeno slobodni. Te pradavne šezdeset i neke u naše je ženske živote ušla pilula pa smo svoja međunožja, prvi put otkako žene postoje, imale pod svojom kontrolom.

Dečki iz mog vremena nisu navlačili kondome a teza o čarima pranja nogu u čarapama bila je poznata i klincima u vrtiću. Pilule koje su tada sadržavale stotinu puta više hormona nego danas ponekad bi zatajile jer su spermiji iz šezdesetih bili terminatori. Sretnice bi se tada na brzinu udale, nesretnice odlazile na abortus koji je bio besplatan. Ginekolozi nisu osjećali \”prigovor savjesti\” jer privatne prakse nije bilo. Neke su se žene znale žaliti kako ostaju trudne čim bace pogled na živinu među dlakavim muškim nogama.

A danas… Mediji stalno javljaju kako u čak trideset posto jaja mladih Hrvata spermići gmižu, miruju ili su jednostavno nekamo otšetali da se više nikad ne vrate. Zašto? Pravog odgovora nema ali postoji način kako onima koji su ostali ubrzati rad repa i probuditi ih iz hrvatske kome. Žene treba napumpavati hormonima, čupati im jaja… Mnoge sirotice će to za koju godinu platiti životom samo zato jer se preko noći promijenila moda. Danas je muška želja za djetetom obrnuto proporcionalna sa živahnošću i količinom spermija koju okolo nose.

Sve je toliko drugačije. Kad se samo sjetim poroda iz moga vremena. Ni jedan im tata nije želio prisustvovati. Da je takav luđak i postojao teško da bi preživio ono što bi morao gledati. Odvratno rodilište, nervozni ginekolozi, grube sestre, ležanje na nosilima na prljavom podu, nakon poroda. Rodilišta su bila rupčage, na deset soba jedno kupatilo u koje si mogao ući samo u gumenim čizmama debelom, krvavom krpetinom među nogama koju si pridržavala objema rukama.

Kad bi žena rodila sve su je prijateljice žalile iz dna duše jer je porod za moju generaciju bio početak doživotne robije bez prava na pomilovanje. Govorilo se, beba u kuću, otac iz kuće. I tako do djetetova tridesetog rođendana.

Dojenje je bilo totalno aut, umjetno mlijeko se na teve reklamiralo kao danas pivo, bilo kakva očeva aktivnost oko klupka koje se, tamnoljubičasto, dralo iz noći u noć držalo se golom perverzijom. Mladi su očevi spavali u drugoj sobi, kod rodbine ili prijatelja. Djeca su bila majčin izbor zato i njena briga. Da li dijete kaka ili ne kaka, koje mlijeko pije, što je upala grla, kako izgleda pelena… Od sto očeva iz moga doba njih sto i pedeset to znalo nije.

Da se opet rodim imala bih samo unuče. Ovaj predugi uvod jest bio potreban jer ovo što mene zapanjuje vama je sasvim normalno. Današnji mladi muškarci su ženama moje generacije bića sa tko zna koje planete. Kad im cura zatrudni to stave na fejs pa primaju milijun čestitki. Zatim mami glade trbuh idućih devet mjeseci prestravljeni mogućnošću da se nešto neplanirano desi.

Fotografije bebe u trbuhu pokazuju svakome tko im se nađe na putu. Čak i ljudima moje generacije koji bez naočala ne vide ni nosač aviona. Ipak moramo buljiti u komadić papira i govoriti kako \”vidimo\” gdje je \”njemu\” ili \”njoj\” \”uho.\” Mlade buduće majke blistaju. Na svoje okrugle trbuhe navlače tanke majice i doživljavaju ih kao Legiju časti a porod se priprema kao doček Pape.

U vodi? Na suhom? A čučeći? Bez tate ne može. Ni bez epiduralne jer mama i tata moraju opušteno razgovarati dok trudovi lome mamine kosti. Čim se dijete rodi tu je očeva glava na majčinu trbuhu na kome leži i krvavo dijete. Fotografija presretnog trojstva se minutu nakon poroda šalje na mobitele diljem kugle zemaljske.

Naputke kako dojiti današnji otac zna napamet. Noću tata nosi bebu, previja i smiruje grčeve, tepa, šapuće, pere i maže riticu sretan što ima dokaz da je ženina dugogodišnja hormonalna terapija uspješno skončala. Za one dečke koji su svoju ženu oplodili \”prirodno\” zna i Sabor i Vlada i predsjednik države, o Bozaniću da se ne govori.

Kad dijete malo ojača, nakon dva ili tri tjedna, majka odlazi na pilates da bi se vratila na staro a tata doma gleda kako malo čudo kaka, onda snimi kakicu pa je pošalje na mamin mobitel. Da mama bude u toku dok radi trbušnjake.

Tate, vidjela svojim očima, u grupi guraju kolica i raspredaju kako klincima ublažiti zubobolju, dok majke stupaju iza njih razgovarajući o dijetama, muškarcima sa pločicama i koliko su privlačniji dečki koji briju prsa i noge od divljaka koji ne stižu brinuti o dlakama jer se bave djetetom…

Gledam te klince, gledam mlade majke koje istesane i uvijek čiste kose u mini suknjama i na visokim petama izgledaju poput djevojčica… Muških svinja iz moje mladosti nigdje na vidiku. A onda pročitam u crnoj kronici koliko je žena u proteklih dvadesetak godina u ovoj zemlji ostalo bez glave, sve su ih pobili njihovi partneri, pa se pitam što je istina? Tko je zapravo današnji muškarac? Brižan tata? Zlostavljač? Ili i jedno i drugo? Ipak je ženama iz moga vremena bilo bolje. Bar nam partner nije bio ubojica nježna lica.

Tekst je objavljen 17.5.2011. u Nacionalu.

8 Comments

  1. Martina Karabogdan says:

    Zanimljivo, jer ja sam beba čiji tata se vjerojatno ubraja u onih 100/150, vjerojatno jer nije znao drukčije, danas je sasvim solidan deda. No moj suprug je otac troje, prirodno začete djece (ne znaju sabor i vlada, mada vrlo duhovito se htjelo naglasiti koliko ljudi ustvari imaju problema sa neplodnošću, a istraživanja pokazuju da je to ustvari zbog kemijskog trovanja u zadnjih 40 godina) i ja ne idem na pilates i ne izgledam kao djevojčica, ali je on definitivno odličan tata koji ode s posla jer ne može propustiti kćerinu priredbu itd.
    Ima na žalost i danas očeva od 35 koji misle da je sramota da muškarac pored zdrave žene recimo vjesi veš..
    Dakle biseri još nisu iščezli pa se nemože toliko generalizirati. Ali da su se mnogu muškarci posložili u glavi i žive i uživaju u roditeljstvu, jest istina. I baš dobro!! Kako samo uživaju njihova djeca!!

  2. Daca says:

    …bojim se da ste ovog puta malo omasili, danasnji muskarci su bolji od njihovih oceva i ne slazem se da se ubistva desavaju zbog toga vec zbog trauma od ratova u kojima su neki bili ili kriza(a mislim da je toga bilo i u Vase vreme a tuca i maltretiranja svakako puno vise!!!) . Vi ste ipak ziveli u sretnije vreme a danas je puno teze a ipak su tu za nas i za svoju decu!!! Zivele dobre tate i zgodne(ma kako izgledale, one koje su nasmejane) mame i sretni klinci!!!

  3. ana says:

    popljuvali ste muskarce tada i muskarce sada.. to se nekako provlaci kroz vase radove.. rekla bi kronicno.

    neko vas je posteno morao zaribati.

    tolika frustracija i frustracijom izazvano generaliziranje, a samim time i trpanje polovice covjecanstva ( koju cini tri milijarde muskaraca ) u isti kos, cine vas rad manje vrijednim za citanje.

    ne kazem da nije citko, niti da je potpuno neiskoristivo, ali taj radikalizam u etiketiranju muskaraca je neukusan, kao uostalom i svako drugo generaliziranje.

    i koje su to pobogu majke u minicama i ocevi depiliranih nogu? di to raste?

    i koje su to primitivne primjedbe na bolesti? ismijavanje ljudske neplodnosti?

    i pljuvanje po mom tati koji spada u vasu generaciju?

    ne znam teta rudan. tempi passati kada su te feministicke i vulgarne price prolazile kod publike koja ukljucuje mozak.

  4. Biljana Koprivica says:

    Biži,mala Ana,nemaš ti pojma o čemu teta Rudan govori!Pozdrav za gospodina,vaseg tatu,časnog izuzetka!

  5. Draga bakice Vedro,
    Izraz “U moje vreme” ne znaci nista. Sigurno da ne mislis da si ti vlasnik vremena, pa je ono bilo “tvoje”. Mislila se na neko vreme tvog zivota, koje nije oznaceno.
    Razumljivije bi bilo da si napisala: “U vreme desete godine vladavine faraona Broza…”, ili “One godine kada sam prvi put prebila muza jer nije oprao sudje.. ” (Obrati paznju na “prvi put” jer zadnji put jos nije dosao na red.) Ili “U vreme kada sam vec pet godina placala clanarinu Brozu…” ili “Onog dana kada su mi hadezeovci dali fuzinguz jer su nasli da sam placala clanarinu Brozu..” ili “Druge godine tamnovanja Mihajla Mihajlova za sta sam se celo vreme pravila luda, da me ne bi neko povukao za jezik..” Mozes da spomiljes i vreme tvog fizioloskog zivota, sto je ucenom svetu odvratno, a tvojim vrlim citaocima obozavajuce vanredno.
    Medjutim pravo vreme je samo ovo danasnje vreme. Moje vreme je ovo vreme, a to je sigurno i tvoje jer drugog nema.
    Tezak mi je zivot u Americi – moram da placam porez. U Broza nisam nista placao, nego mi on dao i besplatan stan i hranu i naoruzane ljude da paze da mi se nista ne desi.
    Samo vas volim, a vise nemam razloga da vas zalim jer cete uskoro na golisavu plazu u Opatiji.
    Mihailo
    shaskevich@aol.com

  6. Rebeka says:

    Cinjenica da se ocevi vise zanimaju za svoju djecu i pomazu svojim suprugama je sasvim ok. I treba da se zanimaju i ucestvuju u podizanju djecu. Oni koji zaista hoce da prisustvuju porodu treba im to pustiti. Nema u tome nista lose. Zasto ima vise neplodnosti u danjasnje vrijeme? Valjda je to rezultat svih hemikalija prisutnih u nasoj okolini, u hrani itd.

  7. xenija says:

    Genijalno!!!! Ja sam se od srca nasmijala. Iako se ne prepoznajem niti u jednom liku iz priče ipak to gledam oko sebe i priznajem da je tako……

    Ono u stvari što me je dotaklo je reakcija žena na ovaj tekst. Zanima me da je muškarac napisao sličan tekst (naravno u obrnutom kontekstu) da li bi drugi muškarci reagirali na isti način?!
    Mislim da ne bi. Oni se drže zajedno, ne pljuju jedni po drugima-razumiju se. To je fenomen koji se rijetko viđa kod žena. One će radije pljuvati jedna po drugoj, tračati, zaviditi jedna drugoj na 158 stvari iz ovog ili onog razloga. Muškarci to nemaju, oni su ujedinjeni i zato su dominantni. Zato je ovo muški svijet sa kriterijima uspjeha prema kojima uspješni mogu biti jedino muškarci, a žena ako želi biti uspješna mora dati 500 puta više nego muškarac. A uspješan biti nije biti super supruga, odlična majka, prava poslovna žena….i pokidati se od samonametnutih obaveza koje bi trebale voditi uspjehu. Uspjeh je hodati kroz život uzdignute glave, uživajući u svakom trenutku i svim okolnostima (“dobrim” i “lošim”) udišući ljubav, radost, slobodu…..
    Žene ujedinite se, volite se – cijenite se. Jedino tako možemo nešto promijeniti.

    Kad ovo čitate nemojte uspoređivati tekst sa svojom mikro okolinom u kojoj živite, pogledajte malo šire…..regiju, kontinent, globalno. Gdje su žene? U kakvom položaju? U ljubavi, ispunjene, sretne?
    Razmislite…..
    With love….

  8. Adamov i Stevin cukun unuk !?!.Kako ce njih dvojica uopste da rode dete? Lekcije kako se prave deca se u e u prvom razredu na veronauci!!!.Adam je tata i Steva je tata. …civilofasizam ili civilonacizam ili civilni neokomunizam.Nazovi kako hoces. Nije naivno kada dodje sloboda onda ne mozes da radis sve sto ti se hoce .BOJKOT BOJKOTU.

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*