Sjećam se Jugoslavije. Za one koji su je zaboravili ili nisu u njoj živjeli…
Ajmo bit’ hladni, kratki i jasni. Što se dogodilo u Riječkom kazalištu Ivana pl. Zajca?
Rijetko čitam što mi pišete, jučer sam slučajno na jednom portalu vidjela vaše pozdrave i poruke upućene meni.
Ovih dana često padam u provaliju. Hrvatska je jedina zemlja u kojoj već jako dugo živim. Da budem jasna, stara sam, teško bolesna, ali se ne bojim smrti.
Primorka sam i time se ponosim. Rođena sam u Opatiji, otkako znam za sebe u moj su kraj dolazili ljudi iz čitavog svijeta.
Ej, betmeni!
Plenkoviću! Čitam kako je pedesetak u crno obučenih splitskih divljaka napalo nekolicinu dobronamjernih staraca i djece koji su došli iz Novog Sada s namjerom da plešu i pjevaju u …
Pozvali smo djecu na ručak. Imamo šestero djece. Ivančica se motala oko stola, mačke Koko i Pepica su se izgubile.
Ne mogu vam opisati koliko mi povjesničari idu na kurac.
Ova zemlja se davi u korupciji i svinjarijama širokoga spektra.