Ova zemlja se davi u korupciji i svinjarijama širokoga spektra.
Premijer nam je opsjednut izgledom poput nadroksane instagramuše, ministri kradu, dijelovi Zagreba su pod opsadom maloljetnih kriminalaca, bolesnici u saboru broje mrtve u Jasenovcu… Ukratko, živimo u paklu.
E, da je to sve. Opet se na ekranima naših mobitela ukazala hodačica za život, opet je abortus tema.
Ovih je dana priziv savjesti ćopio i neke medicinske sestre. Cure su, kao i ona hodačica, borkinje za pravo svake žene da ne ide na abortus.
One ne ubijaju, sestre liječe. Jebote, dokle će žene na temu abortusa jebat svatko kome se digne?
Mene hodačica posebno iritira. Ima pitaj boga koliko firmi u pitaj boga koliko zemalja, na Šipanu je zahvaljujući hodanju i krvavom radu od Crkve kupila velebno zdanje, ukratko, žena mlati neviđenu lovu našim pičkama u opakim ustima.
Ne tako davno na sva su zvona mediji objavili da čedna ženica živi od prodaje pilula protiv začeća.
Tužila je neke novinare. I ja sam to rekla na gledanoj teve, mene tužila nije, osjetila je da bi najebala.
Kako rekoh, evo nje opet, hoda, milo se smiješi i nama ubojicama čiji je zločin pao u zastaru i budućim zločinkama.
Istovremeno na sudu izjavljuje da se ona ne bavi prljavom trgovinom nego samo njene firme posluju sa firmama koje proizvode mrske pilule.
Jasnije rečeno, ljudi, ja se ne jebem samo pičke dajem i još sam nešto sitno glupa pa ne kužim što radim.
Ta je hodačica i deračica kože novinarske dopizdila i bogu i vragu.
Skinite nam je s ekrana, neka na našem međunožju zarađuje daleko od reflektora.
Ajme, nisam joj spomenula ime pa me ne može tužiti.
Željka, daj, odjebi, licemjerko!
