U moje vrijeme dijete nije bilo Dragi Bog. Pred trideset i nešto godina djeca su nosila odjeću koju bi majkama posuđivale prijateljice.
Sve se promijenilo. Moja unuka je uglavnom u ljubičastim kombinacijama, ona japanska mačka bez ustiju nalazi se gotovo na svakom odjevnom predmetu.
![\"Zlo](\"http://www.rudan.info/wp-content/uploads/2012/10/zlo-dijete.jpg\" "\\"Zlo")
Danas dijete, ako nema ružičasti ogrtač na Kitty a kišobran posut prasicama koje se sve zovu Pepa, bolje da i ne izlazi iz kuće.
Priznajem, znala sam da su iz prošlogodišnje kolekcije, ipak sam u Cicibanu na sniženju kupila tenisice optočene kristalićima. Oko tristo kuna. Ovogodišnji modeli su bar stopedeset kuna skuplji.
Bile smo u Bipi, urlala je, nije me slomila. Nisam kupila rumenilo za djevojčice, sjenilo za kapke za djevojčice, ni sjajilo, ni ruž ni maskaru.
Dok sam je vukla vrištala je kako ona ima pravo na šminku jer će uskoro imati godina \”tli.\” Ne brinemo što još ne govori r, svi koji mogu izgovoriti l jednom će reći r.
U moje vrijeme prijateljicama i meni naša su djeca bila teret. Nikakav statusni simbol. Bile smo mlade i tako željne života. Onda smo rodile i preko noći postale mame bez muževa. Tada se nije znalo da djeci treba otac.
Kako sam ja odgajala svoju djecu? Ona bi se derala, ja bih ih opalila po guzici. Ona bi se derala, ja bih izvukla kuhaču iz ladice. Nastao bi mir ili kratkotrajno urlanje pa onda mir. Blažena vremena.
Danas… Ove sam subote sa unukom otišla u park od naše kuće udaljen stotinjak metara. Naravno da sam pazila što ću navući na djevojčicu. Crne tenisice, crne tajice, crna majica. Da bih ublažila crnilo navukla sam joj šareni šorc, na glavu stavila ljubičasti šeširić u tonu sa osnovnom bojom šorca.
Krenule smo prema našem omiljenom cilju, topu na Trsatskoj kuli. Sjela je na top, pa se spustila, zajahala top, kliznula sa topa, jedno trideset puta.
Odjednom se topu približio dječak njenih godina, pa još jedan, pa dvije djevojčice i dječak. Kad ih je ugledala uhvatila je top čvrsto za grivu i ni makac.
Roditelji, očito turisti, bijesno su me gledali, svi su u rukama držali fotoaparate.\”Ova dječica bi zajahala top, mame i tate će ih snimiti i njima se sviđa top, kratko će biti na topu, kad oni odu top će opet biti samo tvoj.
Ti si dobra djevojčica i velika, već ideš u vrtić, ako siđeš sa topa kupit ću ti ježeka.\” Muk. \”Siđi pa ćemo otići u kafić, ja ću popiti kavu a ti bebičino…\” \”Ti odi u kafić, ja ću te ovdje čekati.\”
\”Ne smiješ biti sebična, evo, ti se malo igraj sa Pepom…\” \”Ti se igraj sa Pepom!\” \”Slušaj! Brojim do tri! Ako ne siđeš na tri dobit ćeš po guzici! Jedan, dva…, tri! Slušaj, brojim do pet, ako ne siđeš na pet, dobit ćeš po guzici. Jedan…, dva…, tri…, četiri……., pet!\”
Zgrabila sam je, batrgala se poput divlje mačke. Top je zajahao mali Nijemac. Unuka se bacila na pod, mahala rukama i nogama i urlala. Svi koji su do tada u miru blaženome u kafiću ispijali kavu gledali su u nas puni strave.
\”Molim te, ustani.\” Urlanje, bacakanje, vrištanje. Digla sam je sa poda i udarila nekoliko puta po guzici. Pogledala me i bacila se na pod. Nije ispustila ni suzu, probadala me pogledom. Ruke i noge plesale su u zraku a oprana kosa pokrivala odbačene opuške.
Digla sam je, ovo stvarno neka ostane među nama, i opalila joj šamar. Onako kako sam to radila pred trideset i šest godina. Pogledala me zaprepašteno. Šutjela je. Suza nigdje. Na topu nikoga.
Gledale smo se. Zlostavljačica i žrtva. Žrtva i zlostavljačica.\”Ne ideš na top!\” \”Zašto?\” \”Zato jer ja tako kažem!\” Odvukla sam je doma. Sve je ispričala mami, tati, baki, susjedama i noniću.
\”Mama\”, rekla mi je kći, \”u Hrvatskoj je fizičko zlostavljanje djece kažnjivo. Znam jedan slučaj kad je mama istukla dijete u kafiću, prišla joj je neka žena, izvukla iz torbe iskaznicu i rekla da kazna iznosi…\”
Meni niko nije prišao, a ako mi priđe kad mi se unučica idući put prostre po asfaltu kaznu ću platiti u drečavoj trogodišnjoj naturi.
VEDRANA, DA TE NEMA TREBALO BI TE IZMISLITI!
Darga Vedrana, cesto citam vase tekstove i odobravam, ali ste ovim tekstom samo pokazali da ste nesposobni komunicirati sa nekim ko je slabiji od vas, i iako vam se cini da je vas primitivni metod upalio, samo vas ste postigli da vas to dijete sada pomalo mrzi i vise ne vjeruje. To bi vam bilo isto kao da nekoga iznervirate svojim tekstom i taj vam odalami samarcinu jer zaboga “ranije smo tako kaznjavali piskarala”. Samo bijednici biju slabije a narocitu djecu. Budite mi dobro, ostavite tu malu na miru i uzivajte u svojoj starosti. p.s. otac sam dvije djevojcice.
Vedrana, ne bi ti škodilo da malo naučiš o odgoju djece, o ponašanju i shvatanju problema sa djecom. Ti si očigledno bila tučena, i ti si tukla djecu, i to je bio trenutni mir, ali možda nam i to sada otkriva zašto si tako iskompleksirana osoba prema muškom rodu…i uopće prema okruženju…
Batine današnjoj djeci ne pomažu, ali pomaže pametan pristup. Ja za svoje dijete mogu reći da je jako komplicirano, ali nikada do sada nisam probleme riješio batinama (jedan jedini put u 5 godina sam ga lupio po guzici, i nije pomoglo)…ali zato razgovor (da, zamislite, sa djetetom od 2 godine, 3 godine, 4 godine) itekako pomaže, pristup koji možete naći u mnogim knjigama, pa čak danas i na mnogim internet portalima itekako pomaže…
Ovaj članak je , malo je reći, vaša osobna sramota…
нажалост, ако дете данас не научим да се бори и да буде безобразно, појешће га остала деца и никад неће сести на тај топ :/
Zanimljiv članak
Vodim često moju unučicu u park, mi se dogovorimo o svemu (ima 2g i 10 mj.)Nije sebična, kad koristi penjalicu ili tobogan , lijepo čeka red. U svemu tako se dogovaramo.
Moja unučica nikad nije dobila batine.
U potpunosti podržavam Vedranin vaspitni postupak. Suviše demokratije od najmanjih nogu vodi u sebičnost, divljaštvo i anarhiju.
“Dajte mi dobro dete, pa da vidite kako sam dobar roditelj!”
Duško Radović
SISPORT u najmanju ruku nemaš pojma o odgoju djece i odgojit ćeš retardiranog kretena , koji će dok mu pričaš odgojne mjere kimati glavom a poslije toga kao terapiju , lupati izloge iz dosade i objesti, razbijati glave vršnjacima i na kraju te gledati te dok umireš od gladi i nemoći,nesretna što mu bar jednom nisi opalila šamar. Nema veće gluposti nego izjava da sa trogodišnjim djetetom pomaže samo priča , ja imam troje , igramo se , volimo ali u kriznim situacijama pomaže samo ŠIBA:
Kako dijete od 2-3 godine moze razumijeti neke stvari ako ne osjeti na vlastitoj kozi da je pretjeralo? Ja sam isto protiv fizickog kaznjavanja i mene nisu nikad tukli al kad je previse je previse. Neka klinac vidi kad je mami ili noni pukao film. Po guzici se dobije kad sve ostale metode padnu u vodu i uopce nije cilj ozlijediti dijete, nego mu pokazati da ne diktira ono pravila i da autoritet lezi u odraslima.
U potpunosti se slažem sa ovim citatom koje je Pacceka naveo.
Totalno ste ogorčena i frustrirana u svim objavama… ja sam mlada majka, vremena su se promijenila, da!!! Istina u mnogim stvarima na gore ali i u mnogim stvarima na bolje!!! U svakom slućaju svako djete je individua za sebe!!! Moja djeca ne rade takve stvari a kad su pokušali znali su do koje granice mogu ići!!! Vaš unuk očito ima velika očekivanja i mnogo popuštanja od strane roditelja!
sisport —-> hahahahaha razgovor s djetetom od 3,4,5 godina koje je zlocesto i neodgojeno ne pomaze. da ne bi jos i citali knjige o tome kako ih odgajati. vjerojatno ti imas takvo deriste s kojim ne mozes izaci na kraj.
Draga Vedrana, divni ste! Ovaj clanak je pun pogodak i stopostotna istina.
Danas su djeca tako razmazena da to nije normalno, a takvi roditelji koji im sve dopustaju i jos se ljute kad netko opravdano nazove njihovo (bogom dano) dijete zlocestim, su degutantni i uskogrudni. Previse toga dopustaju djetetu i ne znaju ga odgojiti, a onda krive sve druge osim samih sebe. Njima ni “knjige o odgoju” ne pomazu.
Svi koji komentiraju lose o Vama su i sami takvi nesposobni roditelji.
Vi ste savrseni. Govorite ISTINU kakvu vecina zatucanih ljudi ne zeli cuti.
Volim Vas i obozavam citati Vase clanke 🙂
E bako , bako oli ti nona, nona, gdije je nestala bezgranična ljubav od prije par dana:
“Želim reći, nedavno sam se zaljubila. Prvi put u životu konačno, beznadno i bezuvjetno. Da me moja Ljubav tresne, oprostila bih. Moja Ljubav više voli mamu nego mene, razumijem. Troši moj pare, ne bunim se.
Kad svoju Ljubav sretnem na cesti čitavo mi se tijelo trese. Ako je ne vidim tri dana padam u ovisničku krizu. Toliko sam zaljubljena da često poželim progutati Ljubav. Uvijek je zagrlim kao da nam je to posljednji zagrljaj. Svaka njena riječ je Arsen Dedić iz najbolje faze.
Kad zakašlje ja sam bolesna. Kad je loše volje padam u depru. Kad plače i nikako neće u vrtić meni se srce kida. Sinoć mi je u kazalištu rekla, gledale smo Tri praščića, nona, ne boj se, ja ću te čuvati od vuka.
Dogodilo mi se ono u što nikad ne bih povjerovala da će mi se dogoditi. Dogodila mi se Ljubav sa LJ velikim poput nebodera. Kakva sreća. Umrijet ću zaljubljena. Beskonačno i bezuvjetno. ” – završen citat.
Poštovana gđa. Vedrana,
Fakat, da Vas nema trebalo bi vas izmisliti, a oni koji ne razumiju vaš stil pisanja, nije njihova greška.Kako to zgodno veli Nives Ivanković u serijalu na Novoj TV…… kad je Bog dilija inteligenciju, ti si ima kišobran na glavi…..
S poštovanjem, u očekivanju nove teme
Poštovana gđa. Vedrana,
Fakat, da Vas nema trebalo bi vas izmisliti, a oni koji ne razumiju vaš stil pisanja, nije njihova greška.Kako to zgodno veli Nives Ivanković u serijalu na Novoj TV…… kad je Bog dilija inteligenciju, ti si ima kišobran na glavi…..
S poštovanjem, u očekivanju nove teme
Doista mi je muka mi je idiota koji misle da je batina iz raja izasla. Autoritet se prvo mora zasluziti ( da… i sa djetetom od 2-3 godine) a i odrzavati bez potrebe za nasiljem. Samo slabe i licnosti ogranicene mozgom mogu dici ruku na bice koje je toliko tjelesno slabije od njih samo zato sto nisu u stanju drugacije uspostaviti svoj autoritet. Ljudske nistice. Samo vas nervira sto vas ni malo dijete ne jebe ni 5 posto. Gadite mi se. Jadnici.
Vedrana, jako Vas volim čitati, dijeli po mrežama linkove na Vaše tekstove. Ovaj neću podijeliti. Tužan je. Znam da su djeca zahtjevna, ali “po guzi” zbog vlastite frustriranosti i nemoći nikako nije način. Nemojte, molim Vas, biti tašti kao muškarci. Oni su takvi kad se spomene čitanje knjiga o odgoju djece. Pročitajte knjigu Vaše kompetentno dijete od Jespera Juula i mislim da ćete shvatiti zašto se djecu NE SMIJE TUĆI. I NE SMIJE SE NA NJIH URLATI. Vidjet ćete, isplatit će Vam se, višestruko. Molim Vas, ne mojte ovo shvatiti kao moj pokušaj da Vam solim pamet, ne pada mi na pamet. Nisam ni ja bez grijeha po tom pitanju, ali uvijek znam da je nasilje rezultat slabosti i nemoći, pa bilo to i ono “slatko” PO GUZI. Nema u tome NIŠTA, baš NIŠTA SLATKO…
Sisport@ brate u kurcu si totalno. Ti svoje dijete dakle odgajas po knjigama. Ko bi rec da je i to moguce? Sta u svakoj knjizi prirucniku imas pametan adekvatan savjet za svaku mogucu situaciju? Koje ti to knjige citas da mi je znati-tjedne magazine i sl. Zar su te knjige pisali psiholozi – psihijatri uspjesni savrseni roditelji – obiteljski ljudi. Zar su nakon toliko napisanih knjiga odgojili uspjesnu postenu moralnu djecu? Jesu muda Marijanova!!! Znam ih ogroman broj – i najveci broj njih je bukvalno pa u kurcu. Ne zna se ko je ludji oni ili klinenti koji im dolaze! A dobro reci mi kad mislis da je takav sistem odgoja adekvatan ( u svjetu je opceprihvacen) kako to da je nasilje medju takvom odgojenom djecom u strahovitom porastu? Kako to da i djeca znaju biti nemilo okrutna? Zat ne ulaze u skole sa pistoljima, puskama i kose sve pred sobom? Zar nasilje medju djecom zenske populacije nije postalo jednako okrutno kao i medju deckima? Zar se otvoreno ne hvale na na FB kojoj kolegici su razbile glavu? Eto do cega znanstveni pristup odgoja po knjigama dovodi! Znas li koliko se puta taj tzv. znanstveni pristup u zadnjih 5 godina revidirao? Pa tko to vise i broji? A nas sto to u konacnici znaci- mozes li toliko puta revidirati pristup prema svom djetetu? Sto ces mu reci? Sorry darling – pogresan pristup, mjenjamo taktiku prema novom revidiranom izdanju. Jedno je sigurno – djete treba autoritet i ono ga osobno trazi da ga pouci sto je dobro a sto ne! Ponekad kad razgovor ne pali a cesto i ne pali mora se pribjegavati i kaznama kao odgojnim mjerama. Nisam zagovornik zlostavljanja djece ni u primisli ali bome nisam ni toga da djeca roditelje zlostavljaju ( danas cesto vidjena pojava po hipermarketima). Dakle sve ima svoje vrijeme, razlog i mjesto pa i batine kao krajnja nuzna mjera! U protivnome ako ne reagiras – imat ces djete zlostavljaca. Dakle filozofija odgoja nasih mama, nona etc ima dobro uporiste u necem sto nema u knjigama i kojekakvim prirucnicima- ali ima u zivotnom iskustvu. Bilo o ostalo zlatno pravilo. Dakle, price o zlostavljanoj Verdani , pretvorenoj u okrutnu. zlostavljacicu- nemaju nikakva smisla. Totalno je bedasto kojom lakocom etiketiras nekog tko je u ovoj situaciji pribjegao krajnjoj nuznoj odgojnoj mjeri. Zivotno iskustvo je zivotno iskustvo! Tebe kao da su odgajali mama i tata po knjigama a roditelji ti bili savrseni?! Malo morgen !! Nema savrsenih roditelja a bome ni savrsene djece. A sad idi u biblioteku i pronadji knjigu koja govori o ovakvom odgojnom pristupu…
Milena@ na sirokom si putu da odgojis monstruma….
Milena,
Rekla si tacno ono sto misle 80% srpskih roditelja, zbog cega mi se povraca sto sam deo vas. Imam jedinicu, nikad je nisam takla, samo sam joj pricala otkad se rodila, pa do sad. Predivna je, razumna, poslusna i puna osecanja prema drugima, jednom sa tri je imala napad histerije, u kom nije pobedila… pobedila sam ja izvodjenjem iz radnje, grljenjem i ljubljenjem… i nije nikad vise. Jedini mi je problem u zivotu kako da ce mali skotovi koje si vaspitala ti i takvi kao ti da joj naude. Ali i to samo cekamo da prodje, kazem joj “samo ih ignosrisi, ti si princeza, a oni su divljaci” i odemo u pozoriste sa jos par izuzetaka (izroda srpskih). A onda cemo docekati dan kada moja cerka bude bila fina crvenokosa obrazovana i mila devetnaestogodisnja, a tvoja ce “sedeti na TOPU na koncertu Dare Bubamare” i onda ce sve doci na svoje mesto. Tvoja ce da bude kasirka i uspesno ce da se ‘bori’ za svoju smenu, a moja ce biti princeza. Pa ti vidi! Fuj!
p.s. posebno je glupo sto na ovom sajtu pises cirilicu. sta si dokazala?
I mene su moji starci tukli, morala sam si sama ici ubrati sibu, pa nisam znala jel bi debelu koja boli ili tanku koja pece 🙂
Danas sam pametnija. Siba te nauci slusanju, postovanju, i ne volis manje roditelje.
Imam dijete, sad vec poveliko. Nije slusao, uvijek po svom, otimao se autoritetu. Razgovarali smo ali u histeriji je tesko smiriti situaciju.
Moja metoda je bila kopriva. Malo po nogama, op, odmah se smirio.
Sad je velik za batine, pa se razgovaramo. Poslusan je, zadovoljan, volimo se. Najbolji smo na svijetu.
Zna da samnom nema zajebancije.
Ne moze te nijedan prirucnik naucit kak da odgojis dijete. To se rjesava u hodu.
I ne mislim da sam u icem pogrijesila.
Mamma Mia, trebalo je da te uhapse. Ja manje volim svoje roditelje zato sto su me tukli, zato sto su me lagali i folirali. U njihov sud odavno ne verujem i nemaju nikakvog uticaja na mene.
Prirucnici civilizovanog sveta mogu da te nauce da vaspitavas dete, samo je vazno da ih se pridrzavas od prvog dana.
Ako dete spremas za divlji svet, kao Milena, onda tvoj instinkt moze da ti pomogne (kako da ulovi plen i spase se od mamuta… za nas je priroda to namenila). Ali, ako spremas decu za civilizaciju, tu te instinkt ne vodi, vec drustvene norme i pravila uzdrzavanja i obzira prema drugom. Obzir je skroz suprotan od prirode. Zato i jesmo tako divlji mi ovde na Balkanu, jer su nas vaspitavali takvi divljaci.
“Prut i kar ne štete, a dijete ludo sramoti oca svojega”, Sveto Pismo.
sisport, Zrinka
Kako vi moderno zvučite. Na kraju koncepta koji tako zdušno podržavate, biti će oduzimanje djece od roditelja i usvajanje od homoseksualnih parova. Ako je to zapadna civilizacija, zahvaljujem.
Slozio bi se sa NOT ME da ljudi poput Milene, mogu stvoriti monstruma. Stupidna naklapanja,- Sisporta, Debelica, Zrinke,.. su tipicna za danasnji svit kaosa. Ne shvacamo se, jer su ljubav i nasilje forme vanjskog izraza; Na taj nacin dite shvata da je Ljubav “Bon-ton” -poklon, poljubac,i takva ce dica vjerovati prevarantima i lazovima; SanaderU SeksU…. Ljubav se odredjuje po posljedicama Mislim da u citavoj JUGI,- NEMA COVJEKA TKO ZNA STA JE LJUBAV I DOBROTA. SVE SU TO DANAS MORALNA PRAVILA , KOJA SU DOVELAI DO ONE, KOJE SE SVE VISE DROGIRAJU, SEXAJU, KRIMINAL RASTE… VEDRANA JE NAPISALA NAJISKRENNJI CLANAK.UCINILA JE TO NAJBOLJE, STO JE MOGLA I DITE CE ICI PRAVIM PUTEM CAK I AKO JE ZAMRZI- TO JE LJUBAV
NAŠI DALJI I BLIŽI PRECI SU VASPITAVANI RADOM I ŠIBOM. RAD JE ODAVNO ISKLJUČEN IZ VASPITANJA, BOJIM SE ŠTO ĆE BITI OD VASPITANJA, AKO SE ISKLJUČI I ŠIBA. ŽIVOT JE PREKRATAK DA BISMO GUBILI VRIJEME NA DUGA UBJEĐIVANJA SA TVRDOGLAVOM DJECOM. AKO U PRAVOM MOMENTU NE UPOTRIJEBIMO ŠIBU NISMO PRIJATELJI NI NAŠOJ DJECI, NI NJIHOVOM OKRUŽENJU.
Ništa strašno se nije desilo. Dete je naučilo da i baki može da pukne film.
Nona za kurac.
Možda je batina iz raja izašla, ali batinom se definitivno ne tera u raj. Roditelji koji su u svom detinjstvu bili ponižavani i uz “blagoslov” batina i prisile vodjeni na “pravi put”, obično nisu mogli razviti osećaj (svest) da je kroz ljubav igru i respekt moguće usmeravati i formirati prirodnu dečju radoznalost.
Takvi roditelji umesto da sebe nauče kontrolisati svoju nemoć i bes, najčešće u vaspitanju svoje dece koriste “rajske batine”, jer im je taj način najbrži i najbolje poznat.
Uspe li tada nevina mala duša naći utočište pod okriljem nekog pozitivnog autoriteta, onda je roditelj uspeo sa svojim načinom vaspitanja. U protivnom preostaje jedino medicina (a kasnije često i policija) koja uvek ima neki lek koji se može kupiti.
Na kraju kada vreme i starost otvore roditelju oči i svest, onda se najčešće stide svojih vaspitnih mera koje čak i poriču.
Drago mi je da nisam sam sa sličnim načinom razmišljanja odnosno vaspitanja naših voljenih andjela.
Indijo, zamljo svetih krava, kakvih sve gluposti nema u ovim komentarima…….Nona istukla unucicu jer nije slusala. Ima li ista normalnije oli prirodnije ??? Svaki covjek – individua za sebe, kao i dijete. Neko slusa, neko ne slusa…… i ? Problem se rjesava: ” u hodu”, kako je neko u komentaru naveo. Nekom djetetu je dovoljno da ga se mrko pogleda, zagalami….a nekom ne pomaze nista osim batina. Na sta bi licilo da su sva djeca ista ?? Sva slusaju na rijec, sva razumna, mirna, dobra……Nedaj Boze, izgledali bi kao planeta zombija.
Kada sam iz CG preselio na evropski Zapad, jedna od prvih stvari koja mi je pala u oci je nevjerovatna kolicina raznih proizvoda koja se ovdje kupuje djeci, i ne manje gotovo idiotska popustljivost roditelja u potpuno efemernim stvarima.
Navescu primjer svog prijatelja i njegove porodice, koji ovdje u Njemackoj prilicno dobro materijalno stoje. Naime, njegova cerkica od 6 godina vec ima toliko stvari koliko i veci vrtic kod nas. Samo da vidite te 2 sobe krcate do plafona. Sta sve tu nema -od mobilnih telefona za djecu (ali niposto fake), digitalnih fotoaparata (vise raznih modela u razlicitim bojama i cvjeticima), plisanih igracaka, bojica, cetkica, bicikala, kolica za `fake bebe`, barbika, lego kockica, modela zgrada, kucica i farmi, puzli, lutaka raznih velicina koje skacu, pjevaju, prevrcu se, krekecu…
Ali znate sta, malecka uopste nije time zadovoljna. Ne daj boze da joj se u radnji ne kupi najnoviji model igracke za djevojcice. Nastaje opsta histerija i plac, a onda se, da se ne bi osjecalo strancem, to neizostavno i kupi.
Vise puta sam imao isti poriv kao i ti Vedrana, ili da bar kazem: Dijete hoces li stati?
I ne razumijem sva ova malogradjanska i kvazi `New age`iscudjavanja tvojim `primitivnim metodama`. Ako ljudi ne razumiju da je najbitnija ljubav i dobronamjernost, bez obzira sto se ponekad opravdano dobije i cuska , onda cemo ljubav mjeriti kolicinom garderobe u djecjem ormaru, ili brojem igracaka. Mene su podigle baka i mama, i od obje sam dobijao vise batina nego igracaka, a opet ih obje beskrajno volim. Jest da sam postao peder, ali mislim da je to najmanje njihova krivica 🙂
Inace malecka i ja smo sada dobri drugari, ali ne zato sto joj kupujem gomilu stvari, vec zato sto sam je navukao na price (mnogo je slatka kad kaze ajde izmisli jos neku), voznju biciklom, i igru sa frizbijem ili loptom, za sta njeni roditelji nazalost nemaju vremena jer treba zaraditi novaca za jos stvari?!
Nisam jedini koji tako misli, ali bez obzira na sve Vedrana, veliki broj nas ne mozes razocarati jer te volimo 😉
A siguran sam da nisi razocarala ni svoju unuku…
Pa nije ljubav nestala, zaboga, nego IMA GRANICE, kao što fino piše u naslovu. I ja se sa time slažem. Ne kažem da treba mlatiti decu, nipošto. Medjutim, suština vaspitanja jeste U POSTAVLJNJU GRANICA. Ako to ne učinimo na vreme, zbilja ćemo odgojiti monstrume. Ovde se postavlja mnogo zanimljivije pitanje, a to je : imaju li roditelji uopšte prava postavljati granice, i vaspitavati svoju decu, ako postoji pretnja da će iz neke kutije iskočiti nekakav europejski birokrata sa kockastim naočarama da nas kazni ? Hoće li onda roditeljima oduzimati decu i slati ih u nekakve kibuce il’ neke new-age vaspitne centre, gde će se propovedati globalističko peglanje vijuga, kao nova religija? Čemu roditelji, ako im nije dozvoljeno povući tu crtu preko koje se ne može?
ovo je kak vele za ‘totalni lajk’
🙂
duha i igara!
@Arthur
Gde to može da bude – Crnogorac, a peder? Je li, junačino?
***
Izvinjavam se čitaocima bloga što ovo moje pitanje nema nikakve veze sa temom… Eto, čisto da malo razbijemo monotoniju!
Nisam mislio da pripadnost gej-populaciji može da bude uvreda za Crnogorce. Naprotiv, mislim da je to uvreda za homoseksualce. Crnogorci su, uopšte, uvreda za ljudski rod. Takvih majmuna i primitivaca na svetu nema.
ma najbolji roditelji su ovi koji se prave pametni i njihova djeca su idealna jer su ih baš oni tako naučili. aha,moš si mislit! Sole pamet drugima a doma garant imaju divljake od djece! Licemjerno! Ja sam dobila batina i batina dok sam bila mala i sve sam zaslužila. Zbog toga ništa manje ne volim roditelje, baku,dedu itd…. nego sam žena koja je naučila neke vrijednosti života! A ne da smo sa 30 godina razmažena derišta!! Bravo Vedrana!!!
Koliko povike ne Vedranin članak!
Ljudi moji, ježim se izlaska u velike centre gdje susrećem mlade majke sa upravo ovako razmaženom djecom. I često mi dođe da dam dvije-tri, ali roditeljima. Jer djeca pravila ponašanja uče doma, a društvo ima ogroman utjecaj na njih.
Zato, draga Vedrana, bez obzira što pišu i govore, mala je dobila batine (samo ja to ne bih radila po licu; guza je bolja). I mami poduka, da kćerkici ne popušta u svemu.
Imam dvoje odraslih (još nisam baka). Kažu da sam bila blaga majka, ali nepopustljiva. Što bih rekla, tako je moralo biti. Tako je i sada. Pa neka se ljute koliko hoće….
Popuštanje i neprestano ugađanje stvara male monstrume.
Toliko od mene i veliki pozdrav Vedrani. 🙂
Ma ja mislim da je VR ustvari užasno krivo što je, ako upoće je, digla ruku na dijete, pa nam je napisala ovo ne bismo li je malo utješili.:)
Mi kao da smo u devetnaestom vijeku i raspravljamo o odgoju djece. Za boga miloga ljudi, pa valjda smo nesto naucili kroz ovolike godine.
Ne poznajem ni jednu jedinu osobu koja je kao mala/mali dobiao strasne batine da je danas normalan/normalna, uspjesan/uspjesna osoba. Obicno takvi ljudi postaju psihopate ili isfrustrirani idioti.
Dijete od samog reodjenja je individua i ima karakter. Ne postoji jedinstven recept za odgoj sve djece. Imam ih dvoje (koji su danas odrasli ljudi) i bili su potpuno drugaciji i jos uvijek su drugaciji. Sin je uvijek znao sta hoce i kao dijete nije bas imao sposobnost da to ispolji, pa je po nekada bilo i histerije, ali smo moj muz i ja pokusavali razne metode i na kraju se ispostavilo da je razgovor bio najbolja metoda. Nekada smo znali sate provesti pricajuci mu dok mu ne objasnimo sta je dobro a sta ne za njega.
Cerka je bila potpuno drugacije, histeriju nikada nije pokazala, bilo je dovoljno samo jednom da joj kazemo i ona bi nas poslusala. Posto je ona mladja, valjda smo mi vec kao roditelji imali iskustva pa smo bili i smireniji.
Jedan primjer: Moja djeca nisu igrali video igrice (bilo im je zabranjeno), danas su nam zahvalni za to, imam jos mnoge primjere ali necu da vas davim. Znam sigurno jedno da je batina najgori oblik odgoja djeteta, to je zlocin prema djeci. Ja bih svakom roditelju koji udara svoje dijete oduzela pravo na roditeljstvo.
Sta bi od nas postalo da nismo dobijali batine? Zahvalna sam svojim roditeljima što su bili strogi.
Bilo da je nad zenom (od muza) ili nad djetetom, nasilje je nasilje. Znam da Vedrana voli da sokira, a ovaj put sam stvarno sokirana. Ne mogu vjerovati da je samar bespomocnom djetetu stigao od osobe koja se toliko zalaze za nenasilje u nekom drugom kontekstu. Izgleda da su joj ipak ostale neke traume… Vedrana, psihijatru malo i ne vodi to dijete vise u park…. za dobro djeteta. Imam dijete i NIKADA nisam i ne bih digla ruku na njega. Razgovaramo i dogovaramo se i postavljamo granice, ali ne udarcima. I nemamo izljeve bijesa. Udarci su samo znak nemoci starijeg!!!!
I ne dozivajte vise prosla vremena kada su se djeca kao vaspitavala bolje nego sada, odnosno udarcima (mada to nazalost rade i sada). Da je nekada bilo drugacije, mozda ne bismo imali generacije koje su nas vodile u nasilje i ratove. Odgoj je vazan i stanje u drustvu odraz je i stanja u porodici. Nasilje radja nasilnike!!!
Ako danas date svojoj djeci sve, ako ih pustite da rade sto oni hoce, kada hoce i gdje hoce, budite spremni na to da ce oni uvijek htjeti sve i uvijek htjeti samo ono sto oni hoce. I kad jednog dana nesto od toga ne dobiju, pocet ce onda oni VAS tuci. Zato dignite glas, puknite ih po guzici dok je vrijeme, dok su mali da znaju sta smiju a sta ne. Poslije je prekasno. Bolje da oni ovako mali zaplacu nego da vi stari i nemocni placete. I nad svojim i nad njihovim zivotom.
Tri godine, najlepši uzrast, rekla bih. Moj sin ima tri i po. Naravno da uči i ispituje granice. Dečak je, takmičar, ne da igračke, neće da radi šta mu se kaže, ako nije u pitanju neka igra. Normalno za taj uzrast.
Bako, ponašanje vaše unučice je u redu, samo joj treba pažnja i nešto zanimljivo, ne komandovanje. Na kraju, dovoljno je bilo da dete skinete s topa i odvedete nazad kući, to mu je dovoljna kazna. Po dupetu znači da je baka nemoćna. Da ste joj pokazali patuljke u kafiću i rekli ko prvi stigne njegov sladoled, strčala bi ona. Ili da ste joj ponudili da ona fotografiše turiste.
Tvrditi da između batina i neodgoja ne postoji ništa, nije puno mudrije nego npr. ne doći na posao jer je vani padala kiša, a nisam van htjela izići gola da ne pokisnem. Ovi što hodaju s kišobranima po vani su budale koje su pročitale o tom kišobranu valjda iz nekih stranjskih knjiga. I sigurno će doći na posao mokri do kože. To će se naravno pokazati za 15 godina kad će svi ležati po bolnicama i na taj način trošiti naše novce. Zapravo su opasni za društvo. Društvo u kojem se citiraju likovi iz sapunica.
I ja bih isto postupila. To sto ce dete dobiti neku po guzi ili samar ne znaci da ce imati traume iz detinjstva ili da ce postati neki novi psiho. Kao mama troje dece znam da deca vole jasno postavljene granice ponasanja i da im je u prirodi da pokusavaju da ih pomeraju. To samo znaci da mi odrsli, moramo biti dosledni u ogranicenjima koja smo postavili. I ”ne” za top, mora da bude isto tako jasno, glasno i odlucno kao i ”ne” sutra za drogu. Jer, ako zazmurimo jedno, gotovi smo i oni i mi.
Batine pred svetom? Svaka čast. Slomiti svaku ličnost, volju, odluku deteta dok je još u zametku.
Puno pametovanja i jednostranih kritika, a zaboravlja se jedno: svako dete – kaoi čovek – je posebno na svoj način.
Drugo, za sve postoje granice, kada ne pomažu ubeđivanje – slede drugi metodi primereni uzrastu, pa i šiba po guzi!
Treće, batina je poslednje sredstvo, ali je, ipak, ponekad efikasno sredstvo! Razmažena i sebična deca postaju malodušni i sebični ljudi.
Batina u vaspitanju je kao otrov u medicini – u malim količinama je lek, a u većim – otrov.
Tu je najbitnije pitanje MERE ! Dakle NE TREBA PRETERIVATI ni u maženju, ali ni sa kaznama, a ponajmanje sa batinama. Ipak, dete i od najmanjih nogu treba da nauči da ima stvari koje NE MOŽE i NE SME da radi. Samo takvo dete će postati dobar čovek.
Bobana, apsolutno se slažem da ‘ne’ treba biti čvrsto. Ali zar je ‘ne’ moguće reći jedino kroz batine? Kako ‘ne’ govorite odraslim ljudima? Služite li se isto batinama ili se ipak pronađe neki drugi način?
Zanima me kako bi izgledalo da se u svim ovim postovima, ili bar onima koje pišu muškarci riječ ‘dijete’ zamjeni sa riječi ‘žena’. I da se eto tako lijepo raspravlja da ženu treba ponekad malo istući i da joj se treba pokazati gdje joj je mjesto.
Nije teško primetiti da komentari koji odobravaju i koriste grube metode vaspitanja svoje dece potpuno izostavljaju dečja osećanja straha i sramote kao i njihovu tačku gledišta.
Ali zato ne izostavljaju da prikažu decu kao zločastu, razmaženu, tvrdoglavu i nevaspitanu, kojoj se uz razne metode telesne i psihičke torture moraju odrediti granice dozvoljenog.
Zar su ti roditelji tako brzo odbacili i zaboravili iskustva svog vlastitog (srećnog?) detinjstva?
Situacija 4: Neoprezno se igrajući sa loptom mali Ivan razbije susedima prozor. Zbog toga ga njegov otac presavije preko kolena i kaišem mu „nacrta“ nekoliko kobasica po goloj guzici.
1981: Ivan postane pažljiviji u igri. Izraste u normalnog dečaka, završi škole i postane uspešan poduzetnik.
2011: Ivanovog oca zatvore zbog zlostavljanja deteta. Ivana daju u hraniteljsku porodicu, a tokom vremena postane član lokalne bande maloletnih krimilnalaca. Psiholog uveri Ivanovu sestru da je i ona morala biti zlostavljana, tako da njihov otac tri godine provede u zatvoru.
“Nema ljubavi bez bola!”, reče jež i skoči na čeličnu četku …
Povlačenje znaka jednakosti između dobrog starog prašenja dupeta u odgojne svrhe i zlostavljanja/nasilja/maltretiranja je mantra danas sveprisutnih dječjih pravobranitelja i raznih kvazi-psihologa, a očito su je preuzeli i neki komentatori ovdje. Indikativno, otkad se nama roditeljima ispiru mozgovi tzv. “new age” odgojnim metodama i zakonima o dječjim pravima, u Crnim kronikama bilježimo nikad veću zastupljenost maloljetničke delikvencije i vršnjačkog nasilja. Puna usta prava, a o obavezama ni slova… Imaju i moje 2 cure prava i privilegije, samo što kod njih konzumiranje tih prava proizlazi iz ispunjavanja obaveza, dok neispunjavanje istih ili iskakanje iz definiranih okvira ponašanja sa sobom povlači trenutne kazne, pa u krajnjem slučaju i kaiš po guzici.
Zato puna podrška Vedrani, makar da bi njen pristup imao efekta svi koji sudjeluju u odgoju malene moraju bit dosljedni. Kontraproduktivno je da npr. djetetu roditelji povlađuju i ispunjavaju hirove, a djedovi i bake imaju stroži pristup (ili obrnuto).
Ja u ovom tekstu osjetim sarkazam i kritiku onima koji se pravdaju kada danas udaraju djecu sa time kako je to (kao) dobro ranije djelovalo. A mozda i nije to.
Al’ ne znam sto neki misle da je ova prica istinita, da je se stvarno desila Vedrani ili Vedrana prici. Naravno da mozda jeste, ali mozda i nije.
Zanimljivo, na više mjesta po webu sam vidjela stav, današnja djeca su takva i takva jer ih roditelji nisu tukli.
Moje iskustvo sa troje djece je da su udarci rezultat gubitka kontrole roditelja. Ako nisu, tek je to zastrašujuće. Super su mij osvrti na to da su djevojcice međusobno jako grube, i to je rezultat toga kaj nisu dobivale batine. Na temelju čega se tvrdi da baš one nisu dobile batina. U razredu kog sina, 12 godina, upravo oni koje roditelji tuku i jesu skloni nasilnim.ekscesima.
Moje najstarije dijete je 12, najmlađe je 5. Nacela i odgojne metode sam razvila iz zdravog razuma, knjiga o.roditeljstvu koje sam procitala. Iako se.trendovi mijenjaju, bit je dosljednost ali i vlastiti primjer. Osim toga, smatram da su oni 95% karakter dobili spajanjem naših gena, a ovo ostalo je samo ustimavanje koje mi mukotrpno pokušavamo. Kao i sa svim drugim ljudima, može biti da smo na istoj valnoj duljini, a i je mora. Srednja kćer i ja smo nebo i zemlja i teško mi je doprijeti do nje, ohrabriti ju, motivirati. Ka da.ja kineski, a ona.svahili. moje iskustvo je da.batine ne.pomazu, par puta sam izgubila kontrolu i sramim se toga. Kad su se bacale ljutito, pomagao je upravo zagrljaj i njezan ton. Oni kad se bacaju ne pokusavaju nas osramotiti i zagorčati nam zivot nego su upravo izgubili kontrolu. U toj situaciji im treba naša zrelost i stalozenost. Osobno sam nekoliko puta dobila batina, sjećam se samo dvije.situacije, prvu da tata trga sibu i mog straha, drugo kak ke mama tuče po guzi. Nemam pojma zasto. Govori li to da su te batine necemu naučile ili da su roditelji izgubili kontrolu?! Odgajanje je najteži posao, a svatko može imati djecu :-((
Postovana gospodjo Rudan,
Odlican tekst, kao i uvek. Pobudio je mnostvo komentara i pokazao nam kakvi smo zapravo, roditelji i ljudi.
Licno se slazem sa Martinom, jednostavno ne mogu da zamislim situaciju u kojoj bi batina ili cak batinica pomogla. Ali, ono sto bih volela da naglasim je da zivimo u jednom licemernom vremenu u kom su roditelji toliko zbunjeni da vise ne znaju da postave prioritete, udaraju decu jer ne mogu da se sete ni jedne druge vaspitne mere, a pri tom to isto dete kad god ugrabe priliku zakucaju ispred televizora, jer tako zahteva najmanje paznje i napora i uredno su spremni da mu priuste sta god pozeli – igracke, odecu, slavlja u igraonicama.
Dacu jedan primer: bracni par koji se razvodi trazi najbolju skolu u gradu da upise svoje dete, pa im nije tesko ni da ga vodaju na drugi kraj grada kako bi dobilo dobro obrazovanje, a kad je imovinska rasprava, a sa njom i medjusobno optuzivanje i razne pretnje, dostigla vrhunac, bili su jako ponosni sto im je dete primljeno u muzicku skolu bez prijemnog.
Savremenim roditeljima upravo nedostaje disciplina koju bi da nametnu deci. U takvim uslovima mislim da ipak treba razumeti decu, jer im nije lako da odrastaju u potpuno sizofrenicnom okruzenju a da pri tom i ne razumeju sta zapravo znaci rec licemerje.
Veliki pozdrav!
Tema je veoma aktuelna i ozbiljna! Ali ne razumijem neke komentatore koji stvari generalizuju!
Treba razlikovati fizičko maltretiranje od sadističkog iživljavanja nad nemoćnom i bespomoćnom djecom od retke i povremene lake fizičke kazne.
Svatko onaj ko je normalan zna da kada udari dete to njega samog više i duže boli nego samo dete.
Normalan čovek se sadistički ne osvećuje detetu i ne uživa u njegovim suzama. U suprotnom – to su bolesnici.
Ali, da navedem jedan primer, dečak uzme kola bez pitanja i vozi ih, a nema dozvolu. Otac mu objasni da je to opasno i po njega i po ostale u saobraćaju. Dečak obeća da to neće ponoviti. Za mesec dana ponovo isti slučaj. I šta, treba ga grliti i ljubiti !? Otac je uzeo motku /kaiš i odbrojao desetak po turu. Slučaj se nije ponovio!
Dakle, NE TREBA POISTOVEĆIVATI ZASLUŽENU POVREMENU FIZIČKU KAZNU SA STALNIM FIZIČKIM I PSIHIČKIM MALTRETIRANJEM. Galama, psovke i druge vrste ponižavanja mogu biti mnogo bolnije i traumatičnije nego retka šiba po turu.
(SLAVENE, KAŽI NEŠTO O TOJ TEMI, BOLAN NE BIO!)
Poštovana Vedrana i poštovani komentatori!
Tema je izuzetno aktuelna i važna. Stručnjaci kažu da na čovekov karakter i ponašanje najviše utiču geni, vaspitanje i okruženje (sredina)!
HERAKLIT je, kažu, još pre oko 300 godina p.n.e. rekao: “ČOVEKOV KARAKTER JE NJEGOVA SUDBINA!”
Koliko vaspitanje utiče na čovekovo ponašanje možemo zaključiti ako uporedimo, na primer, ponašanje Japanaca, skandinavaca, Amerikanaca, arapa, balkanaca …
Neke crte ličnosti, kao što je agresivnost, na primer, mnogo su izraženije kod Amerikanaca i balkanaca nego kod skandinavaca.
Što se tiče odgoja dece i odnosa roditelja prema njima, ima jedna veoma korisna knjiga od “domaćeg” autora, prim. dr. Marijana Košičeka “ANTIRODITELJI”. Najbolji priručnik koji sam ikada o toj temi pročitao, a čitao sam i neke na engleskom i ruskom jeziku. Izdanje je iz 1990. godine (Svjetlost, Sarajevo i ZUINS Beograd). Verujte mi na reč – knjiga je izvanredna, ali mi iskompleksirani balkanci uvek volimo da čitamo strane autore jer oni su uvek “najbolji”! Ameri, Engleziu, oni sve “najbolje” znaju. Šta tu ima nike Hrvat, Bošnjak ili Srbin da “pametuje”! Mnogi zaboravljaju da se Balkan i njegova kultura i tradicija znatno razlikuju od onih preko “bare”. Pa, prema tome, i mnoga “pravila! vaspitanja imaju drugačije smernice.
Netko je u jednom od prethodnih komentara dobro konstatirao da pojedinci pretjeruju s generaliziranjem i paušalnim dijeljenjem etiketa. Onako kako, bez obzira na to što o tome mislile razne Flanderice i Jelavićke, dozirana fizička kazna nije istovjetna sistematskom psiho-fizičkom maltretiranju, tako ni oni koji dijete odgoje bez “batina” nisu po defaultu superiorniji roditelji u odnosu na one kojima nije strano tu i tamo klincima dati po dupetu.
Jer, uvjerila sam se iz prve ruke, svako je dijete karakterno individua sama za sebe. Imam doma blizance, i dok je jedan što bi se reklo dijete za poželjet’ do kojeg se gotovo uvijek može doprijeti riječima, dotle je drugi naučio registrirati verbalne opomene i tirade tek nakon što mu je guzica nekoliko puta okusila kaiš i šibu. A obojica su otpočetka odgajana na isti način i nije se recimo nikad moglo dogoditi da je jednom dozvoljeno ono što je drugom zabranjeno. Tako da, bar iz mog kuta gledanja, univerzalan recept za dobar odgoj ne postoji. Ne zazirem od dostupne literature, ali ih ni ne odgajam slijepo je se pridržavajući iz razloga jer je knjiga jedno, a real-life roditeljstvo nešto što na dnevnoj bazi donosi nove izazove i čemu se treba prilagođavati u hodu. Inzistiram na redu, radu i disciplini, odgovornosti, izvrsnosti u učenju i poštivanju starijih, ne libim se kad stvarno prekardaši dati 25 po turu i odrezati jednomjesečnu zabranu izlazaka te kroz to vrijeme ukinuti apsolutno sve dostupne privilegije (internet, mobitel, TV, Play Station, telefon, džeparac, časopisi…) i ne patim od ambicije da kandidiram za zvanje naj-roditelja sukladno kriterijima gore spomenute Flanderice.
AnaZG says
Ana je veoma ljepo opisala ponašanje dva dečaka – blizanca i to je veoma zanimljivo. To još više otvara diskusiju o uzrocima ponašanja djece (geni, vaspitanje, društvena sredina, škola…). Samo onaj ko je odgajao djecu zna koliko su oni veliki individualci, ali, ipak, neka opšta pravila postoje.
Na primer, nikada ne dozvoliti deci da bukvalno lenčare (bleje), ili im previše ugađati.
Sve u svoje vreme i sve sa merom.
Evo jednog lošeg primjera: donošenje objeda deci u krevet iako nisu bolesna, izležavanje posle buđenja i slično.
Neki roditelji se ponašaju prema djeci kao konobari, posebno majke: mama daj vode – mama trči; mama daj mi jabuku – mama trči; mama daj mi sok – mama trči. To je najbolji način da od detete napravite lenjivca i parazita.
Nemojte da mislite da će se to kasnije ispraviti. To postaje navika! I nemojte da kasnije krivite dete – VI STE KRIVI, ili MI SMO KRIVI!
Stvarno, baš strašno kako se povlači parelela između poneke pljuske i ‘dobrog starog’ po guzi koje roditelj čini iz čiste ljubavi i tog nekog sadizma gdje bolesnik uživa mlateći svoje dijete. Isto kao što nije isto kad netko tuče svoju ženu zato što je lud ili kad ju netko povremeno samo istuče i onda plače jer ga boli i više nego nju boli. To je ljubav i ta žena će biti dobra žena, za poželit, a ne neka tamo koje ide okolo i pegla kartice umjesto da doma pegla mužu košulje jer je muž budala čitao neke knjige i nije je se usudio tu i tamo lupiti da joj pokaže gdje joj je mjesto.
Shvatit ću ovaj komentar Kao ironiju koja objašnjava da je toliko neprihvatljivo udariti dijete koliko i ženu, mada trebala sam triput pročitati ;-))
martina, dobro si shvatila 🙂 Rekla bih da je zapravo daleko manje prihvatljivo. Ali očito će trebati proći još puno godina da naše društvo dođe do toga. Apsurdno je da živimo u dobu u kojem se vrlo lako diže ruka na dijete, a virnuli smo u daleku Ameriku, ugledali popustljiv odgoj koji tamo zaista postoji (ali koja je druga krajnost onog što mi još uvijek imamo u dobrom dijelu obitelji), pokupili smo te neke headline koji nas upozoravaju na posljedice popuštajućeg odgoja pa se bojimo svoju djecu odgajati otvorena srca da ona ne bi postala kriminalci. Popustljiv odgoj sigurno nije dobar, ali nije popustljiv odgoj svaki u kojem ne kažnjavamo (fizički) svoju djecu. Između postoji toliko širok raspon predivnih mogućnosti.
Pravo pitanje bi mozda bilo kako je doslo do bacanja na pod, ulicu, sta god, i kakva je reakcija bila na prvo bacanje. Deca, kao i svi mi, osete gde je mekano i tu nepogresivo gadjaju. Imam, Bogu hvala dvoje dece. Nikada se nisu bacala i pristojno su se ponasala, da ne poverujete. Mladji sin ( sada sutdent ) je i sada pravi gospodin. Stariji je vec diplomirao i “masterirao”, ali je sa 18god. poceo verbalno da se “baca”u velikom stilu. Ja u soku. On forte, ja fortissimo, sve dok nije pao samar iz zaleta, da sprecim uzivljavanje u histericni napad. I tako, sa varijacijama na temu, vise ili manje (ne)pedagoski, dobrih nekoliko godina – tako reci bez pravog razloga. Preziveh tesko taj zakasneli pubert ( on bez po muke, veseo i radostan cim se istutnji ). I sada po nekada drekne, ali ja sam vec odavno disciplinovala i ruku i usi i srce, pa sacekam da oluja prodje, da vidimo u cemu je stvar. Naravoucenije bi bilo – da svaki roditelj mora da pronadje sta je najbolje za svako dete ponaosob. Nema nam drugo, da su zivi i zdravi i oni, a i mi. Pozdrav iz Beograda !