Ovo je, sudeći po histeriji u medijima, povijesni dan za hrvatske male ljude. Najzad su gospodari ove takozvane države skontali da sto tisuća opljačkanih građana, plus djeca, plus unuci, može biti snaga koja će razvaliti mostove, krenuti prema njihovim dvorcima i zapaliti ih. Sto tisuća građana diglo je kredit u švicarcima. Neka svatko od tih nasretnika(nas nesretnika) ima oca, mater, ženu ili muža, dijete, u nekoliko je godina deset posto stanovništva ovoga u čemu živimo dovedeno na prosjački štap.
Tko je za to kriv? Banke? Banke su nešto bez lica, bez imena i prezimena, imaju samo logo. Zato je žrtvi posebno teško. Kad te siluje Janko ili Marko, kad te opljačka Ivo, kad ti mater ubije Željko, sve je mnogo jednostavnije. Znaš prema kome uperiti nož, pištolj, bijes. Kad te opljačka logo priča je mnogo tragičnija.
U slučaju \”Franak\” država Hrvatska blagoslovila je zločin na isti način na koji sada pokušava ublažiti nacionalnu tragediju. Kao što Rohatinski, 2008. godine proglašen \”najboljim guvernerom na svijetu\”, mjesečnik \”The Banker\”, nije učinio ništa da pomogne žrtvama, dapače, s visoka nam je poručivao kako on ne može utjecati na tečaj franka, tako danas sudac Dobronić poručuje bankama koje su na prvom stupnju izgubile parnicu da se nagode sa oštećenima.
Smijemo li ciničnog Rohatinskog koji živi u kući koju mu je poklonio Todorić uspoređivati sa dobrim Dobronićem? Po meni, i jedan i drugi su vojnici sistema koji je u službi kapitala. Nikad se u Hrvatskoj nije ukazao bilo kakav Rohatinski ili Dobronić koji bi postupio neovisno. Dobronić nije nikakav Don Kihot, presudio je kako je morao. Izazvao je burno odobravanje čitave Hrvatske, mi volimo sitne pobjede jer smo navikli samo na velike poraze, ali je ipak pretjerao.
Poručuje bankama kako bi bilo dobro \”da se pokušaju nagoditi jer bi private tužbe, koje će uslijediti ako njegova presuda postane pravomoćna, mogle iscrpiti banke.\” Pa dodaje: \”Znam da će presuda imati posljedice za banke ali nije bilo dileme i ovo je jedina moguća odluka.\” Nevjerojatno! Ovako nešto prvi smo put čuli od parničnog suca. Oni u pravilu nikada usmeno ne obrazlažu presudu a još manje dijele savjete strankama da se nagode.
Dobronić očito zna da će njegova presuda postati pravomoćna pa je zabrinut zbog \”mogućeg iscrpljenja banaka\”. Zvuči apsurdno ali Rohatinski i Dobronić su na istoj liniji. Prvi nije brinuo o iscrpljenosti opljačkanih, drugi brine o iscrpljenosti pljačkaša. Nema veze. Deset posto hrvatskog stanovništva danas slavi jer će im zločinac vratiti nekoliko novčića. Zločinac? Tko je zločinac? Znamo imena i prezimena njegovih slugu. Zločinci su Država, zločinac je logo. Protiv njih na sudu izvojevati pravu pobjedu naučna je fantastika. Blago našim gospodarima. Znaju oni kako nama malo treba.
foto: HaPe_Gera
jebo ti državu di se treba ko pingvinu pljeskat kad donese jednu ispravnu presudu pa za to je plačen jebote to je jedno a drugo jeli taj isti sudac postavio pitanje zašto tadašnji guverner nije oduzeo licencu tim istim bankama koje su išle u svjesnu pljačku i prevaru i jeli se pita sudac ko je to dozvolia a isto tako dovodi se u pitanje i cijeli dug jer kada nešto nije zakonski tj nema zakonsku normu onda postoji mogučnost rušenja cijelog kredita jer je utemeljen na kršenju zakona tako da taj sudac ima još jakooo punoooo posla i tek onda ču mu pljeskati do tad je to za mene samo jedna zakonska presuda koja nije do kraja definirana drugim riječima nije prošla baš velika podvala a ona malo manja je još uvjek aktualna tj da se krediti i dalje vračaju i da taj pokušaj malo veče prevare nije uspija ali su zato vuka nahranili
Sudac Dobronić ne mora (nužno) biti zlonanjeran. Alternativa nagodbi je daljnje parničenje koje se može otegnuti godinama. Kad se donese drugostepena (pravomoćna) presuda – onda bi svaki dužnik pojedinačno trebao tužiti banku da mu vrati točno koliko mu pripada – jer to (najvjerojatnije) neće biti vidljivo iz “generalne” pravomoćne presude.
Takvi “pojedinačni” sporovi bi opet mogli trajati godinama – zavisno od sudaca – među kojima ima i vrlo nekvalitetnih i aljkavih.
Bude li tako (daljne parničenje) – najviše će profitirati advokati (koji imaju prevelike tarife u ovoj jadnoj zemlji).
Ako bih osobno birao između nagodbe gdje bih izgubio napr. 1/3 “povrativih sredstava” – a čiji bi rezultat bio smjesta primjenjiv – i “pobjede” u parničenju (nove pravomoćne presude) nakon 3-4 godine – znam što bih izabrao.
Da li smo, i zbog čega, mi, zapravo, veće zlo od EU? http://igorvlahovicigor1.blogspot.com/2013/07/da-li-smo-i-zbog-cega-mi-zapravo-vece.html
“Džaba vam novci moji sinovci, ja ipak varam malo bolje…” davno je ispjevao Đole.
Eto, tako bih ja iskomentirao ovu presudu, od koje će na kraju ostati…”kurac od ovce gospodine generale !”
Radujte se, imate pravo, zaslužili ste…”odmori se!” Samo, ne ide mi u glavu, kako ste to još uvijek naivni? Tko je još zajebo švicarce…?, nitko, pa ni židovi. Dakle, budite realni jer tražite nemoguće. Pravomoćnu presudu će tek trebati dočekati, tko živ a tko mrtav. Da, pravda je spora ali i dostižna, ali prije svega treba ostati živ i dočekat je, na nogama. Vozdra !
Zalosno istinito. Kao, uostalom, i svi clanci g-dje Rudan.