KUKULELE

Ana i ja smo Hrvatice i udane žene. Naši muževi su pravi Hrvati i najviše na svijetu vole nogomet, Hrvatsku, Kroaciju, staru majku, ćaću, didu, sina svoga, maslinu i draču.

 Sjećam se, kao da je jučer bilo, to je bilo devedeset i šeste, Prosinečki je dao gol Beneluksu, rezultat je bio četiri nula za Vatrene, pokojni gospodin predsjednik Tuđman i pokojni gospodin Zlatko Bagarić bili su na stadionu u Parizu i strašno su plakali.

Na gospodina Prosinečkoga skočilo je dvanaest igrača, četiri rezervna igrača i gospodin Ćiro Blažević koji je gospodinu Prosinečkome rekao:\” Sine moj, sine moj…\” I on je strašno plakao. A mi smo doma kroz suze pjevali: \”Neka, neka shvati kome smeta, Hrvatska je prvak svijeta.\”  Ivan, on je od Ane muž, je mome mužu stavio jezik u grlo, držali su se za jaja, nisu vidjeli ni Anu ni mene. Sve ostalo je povijest. To su bili dani ponosa i slave.

 A danas je sve drugačije. U publici u onom Johanesburgu ne sjede ni pokojni gospodin predsjednik Tuđman ni pokojni gospodin Zlatko Bagarić, tamo su samo crnci koji pušu u one trube takozvane kukulele. To šta oni rade s tim trubama je prestrašno.

 Kad je prvenstvo počelo moj muž i Ivan planirali su biti na kauču, vikati, pjevati, navijati i piti žuju, a Ana i ja trebale smo izaći iz kuće, sjesti dole u kafić i čekati dok ne pobijede…zaboravila sam koji jer naših nema. Moj muž i Ivan ipak su na kauču sjedili u mudantama i umotani u hrvatsku zastavu zato jer su oni Hrvati.

 Mi smo sjedile dole u kafiću i čitale smo Gloriju i memoare Vlatke Pokos. Ana je rekla:\”Vidiš kako Dikan jebe, još mu je jedna u drugom stanju, stalno gleda pornofilmove a naši nogomet.\” Zapravo, to mi je Ana rekla ispred kafića jer smo izašle na cestu da bismo se mogle čuti.

 One trube tako su strašno trubile da je konobar na cesti primao narudžbe, pa se vraćao na šank, ali onaj za šankom ga nije čuo pa su skupa izašli na cestu, pa je onda konobar rekao onome koji nije bio za šankom a trebao je biti što je gost naručio. A stolova je u kafiću puno. I to sve zbog onih truba.

Gosti su nešto govorili dok su gledali u ekran ali ne znam šta, neki su i pljuvali u televizor, zvale smo konobara da platimo, nije nas čuo pa smo izašle i otišle k meni doma jer je  Ana rekla: \”Bolje da oglušimo u tvom stanu.\” U našem stanu je bila tiha tišina. Nije bilo ni moga muža ni Ivana. Samo su nogometaši trčali, bez tona.

 Ja sam prebacila na Dnevnik da vidimo Paradu ponosa i slave jer čovjek na paradi pedera uvijek može dobiti neku ideju za suknju ili hlače a ja imam krojačicu koja se zove Marija. Vidjeli smo Paradu. S jedne strane su bili oni koji vole pedere, s druge strane moj muž i Ivan koji su najprije govorili:\” Oče naš koji jesi na nebesi\”, a onda su pjevali našu poznatu himnu \”Kroacijo iz duše te ljubim.\”

Ona ide ovako:\”Svake noći Boga za te molin pivajući kamenu i drači, Kroacijo k\’o mater te volin, umorna si samo mi ne plači.\” Pederi su stupali kao da moj muž i Ivan nisu pjevali \”Kroacijo iz duše te ljubim\”.  A onda su na pedere bacili kamenje.

 Ana i ja smo doma pjevale jedan odlomak iz himne:\”Još se sićan onih riči što mi uvik priča ćaća, nemoj sine nikud ići, tu je kamen, maslina i drača, nek te hrani komad kruha, kapja vina, zrno soli…\” A onda mi je Ana pokazala moga sina kako hoda skupa sa pederima.

 Jako sam bila žalosna ali sam ipak Ani rekla:\”Da je ovo normalno prvenstvo moj bi sin bio doma, s ćaćon na kauču, zamotan u zastavu, a moj muž bi mu pjevao iz himne: \”Nek ti kušin bude stina al\’ Hrvacku, sine, voli…\”

Ovako…Za sve su krive one kukulelete. Proklete bile.

5 Comments

  1. A Big Fan-Small Body 20.06.2010
  2. prolaznik 20.06.2010
  3. Filozofkinja 20.06.2010
  4. Ognjen Pudar 29.06.2010
  5. jura 05.07.2010