Već neko vrijeme muči me tema o kojoj ću pisati. Julijana Matanović, ugledna hrvatska književnica, profesorica, blogerica, ulijeva mi strahopoštovanje od prvoga dana kad sam se s njom „srela“ čitajući njezinu knjigu „Zašto sam vam lagala“. Knjigu sam pročitala jedno sto puta. Dirljiva priča koja ti uđe u srce i tamo ti ostane zauvijek.
Mnoge je knjige Julijana Matanović napisala, a meni je, eto, ta prirasla za srce. Julijana Matanović mi se kao lik iz tiskovina kojima je davala intervjue nije previše sviđala. Držala sam je „dražesnom“, „slatkom“, previše „toplom“, uvijek nasmiješenom i baš nikad spremnom da nekoga tko joj je učinio nepravdu, naslućivala sam da takvih ima, pošalje u kurac.
Sigurna sam da bi uspješne, obrazovane, „slavne“ žene morale s vremena na vrijeme izvući mač iz onoga u čemu mač stoji i nekoga od mužjaka bar ubosti, ako mu već ne žele odrezati glavu. Tako bi ohrabrile anonimne sirotice. Znala sam da to Julijana Matanović nikad neće učiniti, da će se smiješiti i smiješiti ma koliko joj netko zla nanosio. Volim Julijanu Matanović kao književnicu, često sam slušala da je bila fenomenalna profesorica, pa ipak, jebote, nije moguće da takva žena može do smrti glumiti djevojčicu koja se baš svakome mora svidjeti.
Kad sam čula da je nisu htjeli primiti u HAZU jer joj je akademik Pavao Pavličić suprug, to bi bio „sukob interesa“, pomislila sam, ej, Julijana, ako sad ne popizdiš, kad ćeš? Nije popizdila.
Ja sam popizdila. Toliko u Hrvatskoj govorimo o zlostavljanju žena. S vremena na vrijeme i „najobičnija“ žena osvane na naslovnicama portala jer joj je muž razvalio vilicu i polomio kosti, a jedna grubo, prostački, odvratno odjebana velika Julijana Matanović nije zaslužila da o njezinom slučaju nešto kaže pravobraniteljica za ravnopravnost spolova. Zašto se ženska nije pozabavila ovom svinjarijom bez presedana i javila onima u HAZU da Julijana Matanović nije „supruga“, nego je Julijana Matanović Julijana Matanović?
Doduše, možda je pravobraniteljica znala da ekipa idiota koja trenutno sjedi ili leži u HAZU ne bi skužila o čem se tu radi, ali je trebala bar pokušati. HAZU Julijanu Matanović zlostavlja onako kako svoju ženu zlostavlja neki hadezeovski župan ili esdepeovski ministar. Jedni gadovi mlate šakama, drugi odlukama.
Vjerojatno ni danas ne bih napisala tekst o velikoj književnici, zaboravna sam, da u Večernjaku nisam pročitala njezin „životni intervju“, dala ga je novinarki Suzani LepanŠtefančić. Intervju me oduševio. Julijana Matanović je, aleluja, izašla iz uloge curice koja se svakom mora svidjeti i progovorila glasom žene koja je mnoge poslala u kurac. Moram biti fer pa naglasiti da se u obračunu s njima nije služila spolnim organima.
Ja sam drugačija pa ću se na svoj način obratiti članovima i ponekoj članici HAZU koji su uvjereni da je Julijana Matanović „supruga“, moj će jezik bolje razumjeti. Ekipo, ajteu kurac, pa kad se vratite razmislite još jednom. Hrvatska nema sto Julijani Matanović, a HAZU, sigurna sam, ni jednu.
