Koliko žena u meni ima?! Tko sam ja žena? To je ona ženska koja mrzi kuhanje a ipak četiri puta tjedno u kipuću vodu baca torteline kupljene u marketu pa na njih istresa umak od rajčice iz staklene boce pa onda njen muž to pojede. I još mora reći, bože, rođena si s kuhačom u ruci.
Ta žena pokušava u sebi ubiti strah da će joj muž otići s nekom mlađom i tvrđom. Hvata ga na cesti za ruku, neka svi vide, on je moj, moj, moj, iako imam deset kila previše, sijedu kosu ispod smeđe, bolnu kralježnicu i osjećaj da ću se jednoga dana ipak probuditi i u izlogu vidjeti curu koja trenutno zarobljena u meni urla, pusti me van, kravo stara!
Ja mama ne mogu shvatiti da sam mama ljudima koji više nisu mladi. Zovem ih telefonom nekoliko puta dnevno, govorim im kako puše jak, hladan vjetar, cesta je zaleđena, pazite preko zebre, stavite kapu na glavu, ne vozite auto, autobusi voze redovno, što ste danas kuhali, ne jedite često picu, nemojte otići iz Hrvatske, bit će bolje, vani ćete dobiti posao ali ćete biti stranci dovijeka i predaleko od mame.
Naravno da volim zeta, on je otac moje unuke.
Naravno da volim nevjestu, ona je žena moga sina.
Naravno da volim dijete svoga muža, to je dijete moga muža.
Naravno da volim unuku iako ne zna što znači riječ ne. Ima nekoliko kaputa, bezbroj majičica, tajica, čarapa, jaknica, kapica, rukavičica…Njena je majka imala jedan kaputić. Zna uključiti aparate koji će joj na ekran dovući životinje, živine, zvijeri, vještice, zmajeve. Sva se ta čudovišta bore do posljednje kapi nečega. Ubijaju, kolju, vrište, stenju…Da sam joj ja mama…Žao mi je, nisam nona iz priče. Svoju unuku vidim rijetko, čuvam je nikad. Zapamtit će to, šteta što raste bez none. A raste bez none jer su noni bitni internet i knjige i putovanja i filmovi i pisanje.
Vrijeme leti. Muž, djeca, unučica, zet, posinak, nevjesta… Što smo mi jedno drugom pitaj boga. Ne razgovaramo na tu temu jer je život težak, treba platiti račune i poreze i kredite i odlaske u markete. Nema se vremena za analize.
Baš imam problem. Toliko je žena u meni, ni jednu nisam upoznala, baš onako, upoznala do kraja. Danas čerečim jednu, sutra drugu, prekosutra treću… Ni sa jednom nisam zadovoljna. Ipak, sretna sam da nas toliko ima. Da sam samo jedna ja, jedna jedina, sigurna sam da s tom gospođom ne bih mogla nikako izađi na kraj. U velikom društvu čovjek se izgubi pa mu bude lakše.
Puno pozdrava— svima!
Divno i ja se osjećam slično, baš me nisi trebala na to podsjećat
……pa nije lako biti sve to u jednoj osobi, ali ipak smo žene, a za njih zna se, da nema bariere, možemo mi to…ja osobno volim sve moje ali ne dam da misle kako sam uvjek na dohvat ruke
Zelim vam da nadjete mir i radost barem za jednu od svih zena u sebi, to one trebaju, i volite se kao da ste samo jedna jedina svoja. Lep pozdrav
Ponekad se i ja isto to pitam: koliko je žena u meni i kako morajo sve međusobno funkcionisati … ? ponajprije međusobno, a onda i naizvana ! 🙂 Ali sve ove uloge namijenjene su samo ženama, jer sama žene to mou, samo one to znaju …žena može igrati toliko uloga, koliko joj ih je podijeljeno! Je ona to zna, ona to može, ona to možda ponajviše vremena i želi, ona to istinski uspijeva … muško može igrati samo dvoje uloge, biti muško … i opet biti … muško! Kad treba biti suprug, kad treba biti otac, tada već mora imati skriptu, da malo zaviri, ponovi text i čeka, da mu se dade istočnicu ! .):):) (Šalim se, muškarčine, šalim ! ) Vedrana, ti si ipak nešto posebno … u tebi još je poneka žena, koju još nisi opisivala … ajd, počni … i te su žene više nego vrijedne ! .)
Vi ste zena zmaj 🙂 ih libe dih draga Vedrana:)
Za ovakvu ženu, ovo je malo žena…..Vedrana draga, promisli, da nisi neku izostavila ???
Ovo sam napisala pre više od 25 godina, u pisanom zadatku iz srpskohrvatskog jezika (tako se tada zvao), pred kraj gimnazijskog školovanja:
“Nigde toliko ljudi kao u jednom čoveku”.Koliko nas to ima u meni, ljudi moji?Skretnice i krivine, skretnice i krivine, da ne bude dosadno.Uostalom, kad se prebacim u nekog drugog, put izgleda vrlo prav.
Sada sam neko treći.Onaj ko žarko želi da gleda zvezde na nebu iz kojeg pada sneg.Onaj ko voli da umnožava osmehe sunca, i da ponekad bude mrlja, vrela, gusta i daleka.Onaj sam što voli da se seća, a žudi da vidi šta ga još čeka.Pravim lica-od mrlja na trotoaru.”
I danas, to potpisujem.Inače, tema je bila “O ovome želim da pišem”;prva rečenica mog zadatka bila je :”O ovome ne želim da pišem” :-).Nedavno sam našla svoju vežbanku, i jaaaakooo sam se obradovala sebi, nekadašnjoj-jer, prepoznala sam Nas. 😀
@Kada se se žena upinje da bude dobra majka, supruga, domaćica, ili stručnjak u svom poslu, obično nema tu nekog preteranog uspeha, to je fizički nemoguće pokriti, ako se nema pomoć sa strane. Ako se nema sreće da se ta vrsta pomoći ovaploti u bračnom drugu, onda je treba tražiti sa strane. Po mom skromnom mišljenju i iskustvu najbolje je za bilo kakvu vrstu pomoći obratiti se ljudima kojima je to na neki način posao, stundentikinjama za čuvanje dece, kada su ona bolesna i kad nisu za kolektiv, ketering usluzi za iznenadni dolazak gostiju recimo.
Sad vi mislite to je sve preskupo, nema se toliko novca, moramo plaćati svoje nastale obaveze, kredite, prehraniti se ceo mesec, ali to je verujte najjefinije kad napravite konačan račun. Evo zašto i kako.
Moja svekrva mi je pričuvala 3 puta bukvalno ćerku kada je bila mala bolesna i kad nije išla u vrtić, posle toga sam morala dugo vremena da istrpim sve svirepo zajedljive komentare,koji su godinama plasirani na isti način, samo u zavisnosti od zgode, godinama su i ona i njena ćerka uspevale da vređaju nas i naše prijetelje, savršeno otrovnim i dugo smišljanim komentarima na naš način života, trošenje novca i uopšte bilo kakve inicijative, a što se kosi na njihovim uverenjem. Slično su i moji razmišljali, nije tu bile neke velike razlike, sve iz razloga što su starili u uverenju da im mi kao deca i ceo svet, nešto dugujemo, a najgore od svega je to kada ih mi na to podsetimo,oni se naravno ničega ne sećau,šta su nam radili i na koji način, pa ne znam šta mi je gore, da li to što umanjuju svoja sranja i lažu ili što se stvarno ne sećaju. Ali seti će se. Ali smo im muž i ja oprostili. To što sam i sama želela da budem sve u jednoj ženi, koštalo me zdravlja, nerava i što sam uvek hronično umorna, a najveći poraz za mene je kad mi moja deca koja su već odrasli ljudi kažu, da im nije bilo važno da li sam im napravila Vasinu ili Reform tortu, već im je bilo važno da li smo i koliko nasmejani njihov otac i ja bili. Pamte pozorišne predstave i maskenbale na koje smo ih vodili i tu tremu i slatko iščekivanje čiji će kostim i maska pobediti, navijanje na takmičenjima i utakmicama na kojima su igrali, to je ono što deca pamte, ne šta ste im stavili u tanjir i da li su uštirkani, nego kako su se zbog nas i pored nas osećali.
Možda imamo i pomalo sreće što živimo na ovom podneblju. Jer položaj žena na Bliskom, Dalekom istoku, u Africi kakav je? Kod njih je trudna žena jednom nogom u grobu a drugom na zemlji. A i u životu uopšte. Mi ovako imamo bar neki izbor, pa kako se kojoj zalomi.
Poštovana Vedrana,
tvoj sam veliki simpatizer iako ponekada i malo pretjeraš, ali uglavnom si vrlo konkretna i britka na jeziku. Sve što si napisala danas je točno, ali drugačije ne može biti. Ja imam veliku kćer i jedva čekam unuče, međutim ništa . Treba graditi karijeru i život za bolja vremena za koje nisam optimista da će u Hrvatskoj više ikada doći. Svi smo u istom govnu ako smo normalni, ako nismo normalno onda kažu da smo ludi. Ne nismo ludi samo smo ljudi koji želimo normalan život i razumijevanje ljudi kojeg više nema. Svi smo postali stranci, a od prijatelja smo miljama daleko, zašto, zato jer ih više nema. Ljudima je jedini prijatelj lova, love nema, a prijatelja onda još manje. U kratko život je postao sranje bez početka i kraja. Lijepi pozdrav i drž se unatoč svim brigama i nezadovoljstvu jer život je kratak i treba ga preživjeti ma koliko bio gorak.
odlično! Nasmijala sam se sa srcem. Istina do kraja!
nekorektno zapostavljena Ja ljubavnica, uh koliko bi ovo dalo nade muškom svijetu, Sve u jednoj, ni NES ne bi bio konkurentan
Ziva istina! I moju mamu najvise interesuje sta smo kuvali za rucak 🙂
Bog je Zeni dodelio sva ova zvanja koja je Vedrana navela i ona se u svakom snalazi, negde bolje, negde losije…Ali, jedno moraju znati svi: MAJKA JE JEDINI I PRAVI PRIJATELJ BEZ INTERESA. Zato, jedno veliko-najvece ♥ za sve majke ovog sveta.
@S. L.
BRAVO! Potpisujem vas, osobito dirnuta. Nisam ostvarena ni u jednoj od uloga koje je Vedrana navela. Tek sam kcerka koja se citavog zivota divi ljubavi, paznji, neznosti i svim onim osecanjima kojima me mama obasipala, blagoslovena i presrecna u materinstvu. Trudila sam se da joj vratim kako i koliko god sam znala. Nedavno je otisla u, verujem, “lepsi svet”. Nedostaje mi jako njen zagrljaj, iako mi je zivot, hvala Bogu, ispunjen ljubavlju mnogih dragih ljudi. Nedostaje, jer ipak, MAMA je MAMA- ona koja voli bezuslovno i predano celim bicem. I od mene veliki poljubac za sve mame planete!
Hey Vedra pogledaj i u dzugli moze da se zivi ne samo u hrvatskoj..
http://books.google.co.in/books?id=RPp05A1uTk8C&printsec=frontcover&dq=inauthor:%22Tippi+Degr%C3%A9%22&hl=en&sa=X&ei=xxAPUaDjHMn3rQfGvICoCg&ved=0CDAQ6AEwAA#v=onepage&q&f=false
Neću da dosađujem evo još jedan link, uživate u dirljivim slikama.
http://www.unbelievable-facts.com/2013/02/tippi-degre-girl-who-embraced-wildlife.html
Bravo za tekst! Mnoge od nas su se prepoznale u njemu. Ja, doduše, još nisam otkrila svekrvu i nonu u sebi, a kakva je situacija u ovoj državi, čini mi se da ću se za to načekati! Lijepi pozdrav iz otužne Slavonije!
nisu ni bake što su nekad bile, sad bake rade do sedamdesetih, mogu jedino biti prabake:-)
Bravo, Vedrana, jedno ste zaboravili, da ste izvrsna glumica i politicarka. I da super pisete. To sto to ne cuvate unucice, mozda je gore za njih , nego za vas. Ja sam radila, cuvala ih i uvijek nasla vremena, jos od Nacionala, da procitam vase komentare. Ali, samo vase. I odgovor teuti: da , bake rade, a mladi penzioneri se setaju ili protestiraju.
koji EGO Siora Rudan,a ostale G-dje se upale ko umnjak i pronadju se odmah,svaka cast,samo ih dolivaj ,kapa dole,
a zaboravila si jednu najvazniju…ti si Vedrana KRALJICA !!
ps. ” ja kazem ti svima koje volim
cak i ako sam ih vidio jedan jedini put” pisao je Jacques Prevert, a ja primjenjujem.
Zivjela Vedrana-kraljica !
pozdrav iz uspavane Francuske
Bomagoje Dogoljube,gdje siii??oplodi me!!!
Pozdravi dragim provokatorima!- Kako?- Pa odglumit cu onu 80 godišnju “bakicu”- mama, pjevacica, buntovnica “bez razloga” kao BVedrana, protiv ljudskog idiotizma i seksualne zatucanosti. Ruši sve dogme Amerike, crkve, Starog zavjeta i nas “ljudi”bez pameti. UKRAO SAM IZ JEDNE KNJIGE- “KAKO DIVITI SE SIDI???”- izvolite: “ŽIVJELA SIDA!“
Poznate „veličine“, kao profesori, liječnici održavali su tijekom posljednjih 30 godina milijune konferencije o sidi i zaradili miliarde na kondom-odgoju. Dali se sida širi i dalje, baš zbog toga? – Već 40 milijuna mrtvih! Specijalisti nikad nisu ponudili mogučnost kontroliranog seksualnog odgoja, koji dovodi do izlaza iz te mrtvačnice!
Velik dio tih stručnjaka za sidu su „kršćani“, ali nitko od njih nije govorio, niti pisao o kršćanskoj prevenciji, zdravoj seks-kontroli. Dali je istina, što pokazuju statistike, da je preko 60% zena u djetinjstvo imalo seks baš s vlastitim ocem; i to u „civiliziranom“ svijetu; od tih malih djevojćica u odrasloj dobi oko 1% (?) tuži svog oca. Mi znamo, da je to za malo dijete psihofizićki masakr. Svijet je pun monstruma – očeva i ostalih…
Dali je i jedan od miliarda „kršćana“ pročitao svome sinu ili učeniku ovo: Matej 5,27–29): „Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! A ja vam kažem!: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu.“
To je kršćanska seksualna edukacija!
Naš kolega nam je poslao izjavu od prof. dr. Alan Fornasier, koja glasi: „Seksualni odgoj se gotovo uvijek svodi na seksualnu informaciju, a mladima treba edukativno formiranje. Seksualno informiranje je zapravo poticanje na spolne odnose i to još mladih, nedozrelih ljudi.
Kao takvo ono je loše, ono je štetno!…“
U današnje vrijeme bi odgajatelji djecu trebali naučiti, da svaki čovjek brižljivo mora izabrati svog životnog partnera, … Svaka prebrza odluka, može nas proganjati cjeli život i… upropastiti – a to se stalno događa…
Djeca, čuvajte se seks-mamaca sa bilo koje strane, sex nije šala! Zato mudraci kazu: „Kad idete u seks, gubite čistoću, a promjena osobe je definitivno duhovna smrt“!… Šta ti misliš o tome?
Tri nonice stare
Žena, majka, kraljica. Međutim ima nas više takvih. Samo jedno pitanje. Ako smo toliko svestrane i sposobne, zašto su muškarci još uvijek u prvom planu? Mi ih rađamo, ali ih ne znamo uzgojiti na pravi način. A možda ih i previše volimo?
Vi , gospodine Domagoje sad pisete vrlo jasno, sto mi je drago , jer sve razumijem. Tako moze. Moze i provokativno. Ali razumljivo. I ona velika slova su me ubila. Sad sam opet ziva.
Postovana gospodjo Dunja, hvala. Ja volim prenijeti poruku, i to jako provokativno, ali shvacam da bez uspostavljanja linije, ili forme, poruka ne stize do cilja. To cesto zaboravim, jer mrzim formu a volim sadrzaj. Vremena je sve manje, ali mora ici. Hvala.
drugim riječima – još jedna žena, majka, kraljica..
Pozdrav Vedrani iz daleke Kine, točnije Pekinga. Rado se i ovdje čita sve što napišete i podjelite s nama. Hvala.
Slazem se sa svakom napisanom rijeci