Argo

Nekoliko čitalaca moga bloga traži od mene da komentiram ovogodišnjeg dobitnika Oscara za najbolji film. Gledala sam to sranje ali kako američka sranja opisana u filmu gledam svaki dan na svakoj svjetskoj teve čini mi se besmislenim da išta pišem na tu temu.

Ipak, tražili ste, dobit ćete.  Argo je neviđeno smeće. Gola, najčišća, fašistička propaganda. Da bi Ameri slavljenje svoje bahatosti dodatno naglasili  film je najboljim proglasila  Michelle Obama.

Nimalo slučajno. Njen muž,  najkrvoločniji američki predsjednik u povijesti te terorističke zemlje, poslao nam je poruku. Mi smo neuništivi. Mi smo štakori. Mi smo žohari. Mi smo rak gušterače. Ne postoji zemlja koju mi ne možemo pretvoriti u prah, pepeo, krv i suze.

Prepričat ću vam sadržaj. Nakon Islamske revolucije 1979. godine u Teheranu Iranci su pokušali svoju zemlju očistiti od Amera. Zanimljivo je kako su Affleck i kompanija prikazali Irance. Građani zemlje koju su napali Ameri prikazani su poput divljaka.

Tamnoputa, ničim izazvana razularena “rulja” pod svaku cijenu želi pobiti nekoliko nedužnih siročića, muških i ženskih, koji drhte od straha u Američkoj ambasadi.

Dok se tresu zidovi njihove tvrđave oni uništavaju sve ono što su kao špijuni snimili ili zabilježili. Film je snimljen prema istinitom događaju.

Špijunčine su odgmizale  iz svoje rupčage  u kanadsku ambasadu. Uz pomoć trikova svi su izvučeni, ukrcani na avion i spašeni.

“Divlji” Iranci mogli su samo bijesno gledati kako teheranski aerodrom napušta skupina razbojnika.

Ne znam što bi se na tu temu moglo reći? Znamo tko su jebeni Ameri, kojim se oružjem služe, koliko su milijuna nevinih ljudi pobili i koliko ih svakoga dana ubijaju. Njihovo širenje demokracije ubilo je više djece na svim meridijanima i paralelama nego glad, suša, sida, kuga, lepra, malarija i leukemija u paketu.

Ja sam se nakon gledanja filma dobro izrigala i poželjela da najzad Iranci sklope tu jebenu bombu pa da jednom vidimo film snimljen po “istinitom događaju” koji će imati sretan kraj.