Ne puknem često, navikla sam na život u Hrvatskoj, no ponekad mi je zaista svega dosta. Pred dva mjeseca moj muž i ja željeli smo otići na put.
Svaki se put osiguramo u slučaju odustanka jer sam ja u godinama kad danas jesi, sutra nisi ili jesi ali ne onakav kakav bi morao biti.
Godinama smo se osiguravali kod Croatije, nikad nismo imali problema iako sam se ja razboljela nekoliko puta prije polaska.
U ovoj je priči vrlo bitno da muž i ja nemamo isto prezime. A kod osiguranja bračni par ima popust. Zato mi je jednom u filijali Croatia osiguranja prišao šef i tihim mi glasom rekao: \”Vi, gospođo, je li, zajedno sa gospodinom već dugo živite u sretnom divljem braku. Pitam vas to jer samo u tom slučaju imate pravo na popust\”.
Rekla sam mu da ne živimo u divljoj vezi, bar ne službeno, nego smo u skladnom braku, bar službeno.
Ovaj put smo se, na moju veliku i preveliku žalost, osigurali preko Allianza. Razbolio se muž. U Kompasu su mu rekli što sve mora odnijeti u Allianz da bi dobio natrag uplaćenu svotu umanjenu za deset posto. Kad nas je osiguravao nije morao odšetati do Allianza.
Ode on ali se tjednima ništa nije dešavalo. Zato se jučer opet uputio u borbu za svoja prava. Kad… \”Imate li ženu, gospodine?\” Gospodin ima ženu ali žena nema isto prezime što Allianzu stvara strašne probleme.
Zato su danas nazvali mene. \”S kim razgovaram? Jeste li vi žena gospodina koji je jučer bio kod nas? Dokažite to! Donesite nam izvod iz matične knjige vjenčanih.\”
Pitala sam gospođu ili gospodičnu zašto se moj muž nije na startu morao izjasniti o svom bračnom statusu. Odgovor nisam dobila. I, što sad? Mi smo se vjenčali pred devetnaest godina u Motovunu. Imam potvrdu o tome, to je bio veliki dan u mom životu, uhvatiti takvog muškarca i još ga privesti u romantični Motovun i prisiliti na potpis… Ali…
Poznavajući Allianz, do sad ga nisam poznavala ali mi malo treba da skužim o čem se radi, oni će tražiti svježi izvod. Malo ljudi skupa provede tolike godine.
Zamolit ću matičarku, ako je još tamo, da mi hitno pošalje izvod. Žena je bila krasna na dan našeg nezaboravnog vjenčanja. Što ako je tamo više nema? Da li će nekome tko nije vidio moju sreću sad već staru devetnaest godina shvatiti da je stvar hitna? Treba sjesti u auto.
Postoji još jedan problem. Allianzu se očito ne žuri ispuniti svoju obavezu. Naš će zahtjev za povrat novca tamo čekati mjesec, dva, deset.
Onda će me opet nazvati gospođa iz Allianza i pitati, imate li još uvijek muža, gospođo? Pa put Istre, plati tunel, plati pristojbu, plati piće na putu, popij apaurin da ne popizdiš…
A na njihovim stranicama smiješi se Ivica Kostelić, od uha do uha i poručuje mi: krenite bezbrižno na putovanje uz svjetski priznato osiguranje. Nema šanse. Bolje je crknuti na putu neosiguran nego dobiti infarkt ganjajući svoja prava od šaltera do šaltera. Allianz? Ne, hvala.
http://katarina.typepad.com/blog/2011/08/%C5%A1ta-je-porodica-ili-po%C4%8Detak-odmora-u-srbiji.html Ovako je to u Srbiji…
No, i ako im donesete
izvod iz matične knjige vjenčanih, poslije, kada vaša “žalba” stigne na red, reći će: “Pa ovaj izvod je stariji od osam dana. Treba nam novi.”
e pa sad su povezani ti matični uredi (aj bar nešto!) pa možete podići i u Rijeci izvod bez obzira na to gdje ste se vjenčali 🙂
Odnedavno se svaki dokument iz matičnih knjiga može podići bilo gdje u Hrvatskoj, oni su se jedini povezali što je iznimka u ovoj zemlji,kad bi se bar ostale institucije tako umrežile!!!
Draga šjora Vedrana, ja sam sa svojom šjora kekom boravio u Teheranu u vrime dok nismo bili zvanično vinčani (s različitim prezimenima). Nisam znao da je to tamo veliki grij, ali s druge strane oni u slučaju parova stranaca, suprugu ni ne registruju, već da izvinu civilizovane žene, tretiraju ih kao živi prtljag, da ne kažem kao koze ili krave. Ne triba se jidit’ za svaku monadu! Pozdarvite uvaženog supruga.
Bravo Vedrana! tekst mi se jako sviđa….napokon da netko vidi kakav je Allianz zapravo. Bez obzira što obećavaju brda i doline.
e, sad si me podsjetila na pozivnicu u hotelu na bledu za kmetsku ohcet.dobio sam pozivnicu sa mojim imenom i prezimenom, m.k. in žena. na pitanje zašto nisu stavili ime moje supruge, rado su pojasnili da u hotelu gdje smo boravili partnerica ne mora biti i supruga.
Pa sve je to demokratski…..Ja kad god mogu svjesno varam: Banku , Osiguranja (razlicita), i naravno moju omiljenu drzavu. To naravno nije mogucew cesto ali kad god mi se pruzi prilika to cinim sa osmijehom na licu…..Sa sprdacnim pozdravom
Ja bas i ne verujem u maticare. Ja sam sa mojom damom sretan skoro 15 godina izrodili troje dece. I moram li traziti potvrdu od tamo neke gospodje maticarke da sam sa svojom suprugom i volim li je. Nisam ni hteo ici kod nje da mi kaze sta sve moram raditi u braku. Kao da ona zna. I kao da bi nas ona mogla odrzati skupa. Verujem u ljubav a ne u maticare. Jesam malo paganin ali to je jace od mene. 🙂
Da budem jasan – ne izbegavam brak i obaveze naprotiv smatram da ih odgovornije prihvatam od opstinskih potpisivaca 🙂 , ali izbegavam maticare i opstinare uopsteno nikom dobro nisu doneli. Barem meni nisu :).
Potpisao sam jednom za DS kod mene pa vidi sta nam napravise 🙂 .
osiguravajuće tvrtke, banke, kreditni uredi, lihvari i
ostali iz tog kriminalnog miljea svako “osiguranje od odustanka”
tretiraju isključivo kao uplaćen novac na svoj račun (kriška pite u Excelu
raste – više od toga fetišisti novca nisu sposobni vidjeti) i sve rade ne bi li
osigurali vaše odustajanje od tog “njihovog” novca
Birokratija je kao tvrđava, napisao je jedan književnik ex-yu.Ja kažem sledeće: Iza šaltera zaštićeni neprobojnim staklima, čuvarima, statusom nepogrešivog službenika oni sa visine svog polažaja, moći i stolice ili fotelje gledaju sa prezirom na one ispred i ispod njih (svaka čast maloj većini korektnih službenika ). Neki od njih ne mogu da shvate DA SU ONI TU ZBOZ NAS, a ne mi zbog njih. Oni ne žele da znaju da MI PLAĆAMO NJIH, a ne oni nas.
To su male i jednostavne istine o odnosu NJIH i NAS ! A oni su takvi zato što mi ćutimo, ili samo ponekad nešto protestujemo.