Sjećate se prošlog rata? Kao da je jučer bilo? Gorio je Vukovar. Gorio je Dubrovnik. Sarajevo je godinama crkavalo u najstrašnijim mukama. \”Krajinu\” smo tako očistili da je u njoj prestala rasti srpska trava. Naravno, naravno da znam tko je prvi počeo. Dok smo se mi, nekad braća i sestre po Ćaći, klali na nevjerojatno maštovite načine, zaista je u našoj krvi cvjetalo tisuću cvjetova, u pohode su nam dolazili civilizirani ljudi.
Amerikanci su u rat protiv rata na Balkanu ubacili čak i šarmantnog Clintona koji je jedne večeri osvanuo na Zagrebačkom aerodromu, nasmijan, na njemu avijatičarska jakna… Ahhhhh! Možda bi sve bilo drugačije da je tada Hrvatskom vladala neka Monica a ne mrki Tuđman.
Za vrijeme rata našom su pokojnom zemljom uzduž i poprijeko špartali UN džipovi. U njima su sjedili fini ljudi, obilazili krvave bojišnice i preklinjali divljake da se smire. Mnogi su zaboravili, neki se tada nisu ni rodili, ljude u bijelom. Zvali smo ih \”sladoledari\”. Čini mi se da su sladoledari bili Evropljani, nemojte me hvatati za riječ.
Jednom su došli u Gospić i tamo ugasili brdo leševa. Gospićke su civile pobili Norac i kompanija, bacili ih na hrpu, zapalili, leševi se nisu dali. Bila je zima. Snijeg je tada pokrio brijeg ali ne i trag. Hrvati u prošlom ratu nisu baš uvijek imali sreće u borbi za samostalnu i nezavisnu i jedinu nam Hrvatsku. Dok ovo pišem držim ruku na srcu.
Elem, naišli ti sladoledari i otkrili hrpu pobijenih \”četnika\” među kojima su bili gospićki tužilac Kalanj i njegova supruga. Vezano uz smrt Kalanja postoji fenomenalna anegdota. Naravno da sam je sto puta ispričala ali nema veze. Pobiše tako naši hrabri vitezovi stotinjak nevinih ljudi a onda je mrtvome Kalanju na zasjedanju Sabora Stjepan Mesić dao otkaz jer mrtav čak pet dana nije dolazio na posao. Znam, znam tko je prvi počeo.
Hrvati ni danas ne miruju. U Hrvatskoj postoji \”Stožer\”, who the fuck is \”Stožer\”, koji u Vukovaru razvaljuje ćiriličke ploče i drži hrvatsku Vladu za jaja. Pisala sam da ja ne bih inzistirala da se danas ćirilica uvaljuje Vukovaru. I dalje mislim tako. O Vukovarcima godinama nitko ne brine, ne daju im posao, normalne škole, vrtiće, jebeš ćirilicu. Ali, da sam ja u Hrvatskoj netko nikakav mi \”Stožer\” ne bi jebao mater.
Imamo vladu i pitaj boga koliko još institucija sistema. Zašto da o bilo čemu odlučuje skupina \”dragovoljaca\” ili \”boraca\”, pitaj boga kako se zovu? Kad je u Vukovaru grmilo Tuđman je ubio Vukovar, četnici su bili samo sredstvo. Zato je pomalo cinično da danas čekićima u boj protiv ćirilice, neš ti neprijatelja, kreće \”Stožer\” kome nikad nije palo na pamet čekićem razvaliti Tuđmanovu glavu.
Sve ovo što sam napisala samo je presporo kretanje prema glavnoj misli. Htjela sam reći da sam prema \”Stožeru\”, koliko god on bio opako nadrkan, na neki način ipak milosti puna. Vole mahati čekićem, šire mržnju, strah i nemir ali ih više ne držim divljacima. Dapače. Kad čovjek pogleda kao se Talijani odnose prema imigrantima i Ciganima, što Ciganima i strancima rade Francuzi, Mađari i Nijemci naši su stožeraši ljupki poput pape Franje.
Evropa je definitivno debelo ugazila u fašizam. Zato se mi na Vladu i \”Stožer\” ne bismo trebali previše žaliti. Što je desetak razbijenih ploča? Naše se Cigane tjera, ako ih se tjera, to se čini pristojno, daleko od medija. Radnicima se dozvoljava da bauljaju cestom. Nitko ih ne tušira, a hrvatskim zrakom ne lete hrvatski meci. Čak ni gumeni. \”Stožer\”, hvala mu na tome, razbija ploče ali ne i srpske glave.
Ljudi moji, kad sve to čovjek malo bolje pogleda, u današnjoj Evropi jedino smo mi Hrvati civilizirana bića.
foto: philippe leroyer
To se zove ŠIRINA VIĐENJA. Bravoooo !
Naježih se…Vaš komentar je sjedio u mojim grudima, prostote izrečene su umjerene(hvala!) a taman dovoljne da pristojnom čovjeku daju osjećaj pražnjenja-bili ste prosti i za mene. Mudro!
Naježih se od istine, umjerenosti, mudrosti.Hvala!
Čestitke u svakom slučaju dami i pametnici! Kod nas takodje ima prašine svaki dan : te uhvatili onog , te sude onom, pa pevaljka stavila silikone, … i slične priče za kolo – naokolo. Ja svima postavila jedno pitanje: DA LI STE BILO KOGA OSUDILI I GDE SU PARE LJUDI !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
VAS OD SRCA POZDRAVLJAM.
A mi Makedonci cak nemamo ni “Stožer” 🙁
Vedrana, kako je teško biti jednostavan, normalan i objektivan! A Vi to tako lako,jasno i ljudski jeste!
Nije normalno koliko si normalna! Bravo!
Iz Hrvatske sam, živim u Crnoj Gori zadnjih 20 godina, veliki sam borac protiv svega što završava slovima- zam… Ne volim da mislim o ratu, sjećam se Hrvatske u kojoj sam rasla, sa puno ljubavi i sjete, ljudi koji su tamo ostali, i koje volim i dan danas! Nije važno slovo kojim pišemo, važna je riječ koju razumijemo, postupak sa kojim pokazujemo da smo postali ljudi i prevazišli primitivne odnose u kojima smo bili! Važno je da našoj djeci ne priredimo ono što su nam, ne tako davno, drugi priredili! Obožavam Vas!!!
Ovo je predobro!
Nasmijali ste me, kao i obično…
Gorko u “slatkom” izdanju… to samo vi možete…
Dakle, Hitler je i dalje na Zapadu.Neka im ga.
Odličan članak, onako baš, umiven i uvijen kako treba, do granice dobrog ukusa.Takav se uostalom i očekuje od Vedrane. Ta njena opservcija za malo Albanče, Ciganče šta li je već, je stvarno dirljiva. A i opservacija o evropskom fašizmu je simpatična. Samo ja se pitam, kad je to Evropa, mislim na njen zapadni deo izašla iz fašizma? Davno sam pisala o engleskom vojvodi Darlingtonu i većini engleskog plemstva koji su otvoreno bili fašistički i nacistički simpatizeri, o Nemcima neću ni govoriti, Amerima takodje, koji su uglavnom sve nemačke nacističke fizičare, hemičare i lekare toplo prihvatili i udomili. Ali mene tu nešto drugo kopa, čovek mora biti duševno oboleo, neurotičan ili imati otvoreni prelom mozga i karaktera pa nešto ne primetiti, desavanja iz prošle nedelje.
Razlika izmedju duševnog bolesnika i neurotičara je da prvi “ne može da hoće”, a drugi ” neće da može”, znači u pitanju je ovo treće.Što se tiče civilizovanog ponašanja Hrvata, to se videlo i u prošlonedeljnoj poseti vašeg predsednika, koji je svog srpskog kolegu častio kofom punom pomija. Njegova poseta je paradigma hrvatskog odnosa i ponašanja celokupne javnosti, sem par časnih izuzetaka koji su se izuzeli iz te smešne i jadne situacije kao npr. g-din Igor Mandić.
Još jednom se pokazalo ponovo, da srpski pojedini političari nemaju u vidu dve konstante tipične hrvatske politike; ničega se ne stide i uvek im je isti cilj, bez obzira da li je reč o tvrdim nacionalistima, ili umerenim Hrvatima, oni uštirkani su čak opasniji, jer vas svojom finoćom zavode za hrvatske nacionalne ciljeve, upravo je to slučaj sa Ivom od Zagreba i njegovom posetom.
Ja koliko se sećam on je lično autor tužbe protiv Srbije za genocid, on je lično Nikoliću i drugovima prodavao maglu i po druga dva sporna srpska pitanja u Hrvatskoj: povratku prognanih,poštovanju ljudskih i manjinskih prava. Ono što važi za sav civilizovan svet, ne važi za Srbe u Hrvatskoj, posebno kad je reč o privatnoj svojini, pravu na jezik i pismo. Doduše pomenuo je to u Tavankutu i okolini Subotice, raspitujući se i sekirajući zbog lažne ugroženosti Hrvata širom Srbije i zbog toga što Beograd ne čini dovoljno da Bunjevce ubedi da su oni u stvari Hrvati, možda naša vlast i to unese u neki zakon, da se Ivi ne zamerimo, daleko bilo.
Naravno srpski domaćini i drugovi ostali su potpuno indiferenti na ovaj ogavan i odvratan politički manevar,pa valja očekivati da se mesto čekićanja ćiriličnih tabli u Vukovaru, Vojniću i gde god još ima to preostalih Srba, svi skupa na čelu sa EU, Briselom i Jelkom Kacinom pozabavimo Tavankutom.
Tako je hrvatski predsednik na efektan način pokazao da se temeljno srpsko pitanje u Hrvatskoj svodi na nivo lokalnog problema u jednom vojvodjanskom selu.
Šta je ostalo u našim umornim političarima i u nama? Samo inferiornost u odnosu na Hrvatsku jasnu politiku i precizno definisane nacionalne ciljeve, u maniru “izvinite što ste nas proterali, što ste nam kuće zapalilli, što ste starce na pragu ubijali”…
Tužbe za genocid su ostale, granice na Dunavu još nisu precizirane, sukcesija nije završena, srpski proizvodi i dalje nepoželjni u hrvatskom gospodarstvu, povratnici takodje, a poslednja nedelja evropska Hrvatska demonstrirala je i svoju gadljivost prema ćirilici “četničkom pismu pod kojim je stradao Vukovar, Dubrovnik i ostali hrvatski gradovi”. Ako im smeta pismo, kako li se tek odnose prema ljudima koji se na ćirilici potpisuju? Nikako da se naviknu, ja se samo pitam kako smo se mi na njih navikli posle onog velikog rata, oni valjda ne moraju i neće , njima se može,oni su u Evropi, fašističkoj Evropi. Tu im je i mesto.
kao i uvijek-kratka,jasna! bravo! s nestrpljenjem iscekujem svaki blog!
Pozdrav Vedrana.
Nebrini se za srbe iz krajine svi su uzeli hrvatske pasose,kad predju granicu i idu evropom govore da su hrvati….postadose veci katolici od pape…
Ne brini za Srbe iz Krajine Zorane, svi su uzeli hrvatske putovnice jer im je to prirodno pravo za razliku od tisucu dodjosa i doseljenika sa istoka, jugoistoka i sredine bivse zemlje koji su radije “rodjeni” u nekoj selendri u Hrvatskoj nego u nekom gradicu u bih, srbiji, macedoniji, rumunjskoj, ukrajini, madzarskoj, crnojgori i sto ti ja sve znam i ne znam. Jedino Vedrana Rudan jos stoji na strani Srba iz Hrvatske jer se oni sami ne smiju oglasiti ni poput besumnog malog misa pa im predstavljanje kao hrvati olaksava zivot po svijetu. I da budemo iskreni na to ih se i prisiljavalo i tjeralo vec tko zna koliko puta u proslosti pa su valjda ovaj put odlucili ‘aj’ bas da vidimo kako je to biti hrvat’. Tko zna, mozda i nece morati razbijati sljunak po putevima svojih povijesnih bespuca. A ti, velim, ne brini o Srbima iz Krajine. Odnosno Hrvatske.
Kada je pritislo sa svih straha i ozbiljno se pripremali za evakuaciju, neko balavo djevojče došlo mi u kuću i popisivalo koliko nas je za “zbijeg”. A u nas dvije ženske i dvoje malene djece. Zarekla sam se da ne idem nigdje, jer mi je svaku riječ popratilo njeno cerekanje, budući da nam krvna zrnca nisu obećavala mjesto u kamionu. Nema veze što mi je suprug tada već bio u gardi i što danima nismo čuli za njega. Kome da objasnim kako sam se usrano tada osjećala, a kada djeci to prepričavam, onda kažu da sam tada preuveličavala i da smanjim doživljaj. Ne mogu se više sjetiti kako je ta djevojka izgledala, danas je vjerojatno žena i mene se sigurno više ne sjeća, ali ja svoje poniženje ne mogu zaboraviti. Vjerujte mi da sam se ja do tada stvarno osjećala dijelom te Hrvatske, a odjednom sam bila stranac u svom dnevnom boravku.
Ne brini se i ti Zorane za Srbe iz Krajine, bar ne za one sto prezivese, kad prelaze granu i dan danas, ne stide se niti svog porekla niti svoje nacionalne pripadnosti, ali se itekako stide takvih kao ti, na obe strane.
Pozdrav od Srpkinje iz Krajine… NOT
https://www.youtube.com/watch?v=D-J1BSrfp6A&feature=youtube_gdata_player
Ljubim Vas Vedrana!
Daklem ono sto su u europe cigani to su u croatia serbi. Moracete odluciti cetnici ili cigani jer jedno s drugim ne ide.
“…otkrili hrpu pobijenih “četnika” među kojima su bili gospićki tužilac Kalanj i njegova supruga. Vezano uz smrt Kalanja postoji fenomenalna anegdota. Naravno da sam je sto puta ispričala…”
Ovo je u Hrvatskoj anegdota!? Zaista veselo. Priznajem da sam možda ja lud.
Hrvatska je moja domovina. Odatle sam. I svi moji visestoljetni korjeni su sa – kad se popnes na ono brdo pa zaokruzis – pogledom. Sve moje. Bilo. Po svijetu ostavljam jako dobar dojam o kraju otkuda sam. Hrvatska. Medjutim, cime se ta moja domovina ponosi nisu ovakvi kao ja nego stozernik Mercep, Glavas, Norac, svi Tudjmani. &co.