Da se još jedanput rodim…
Rekla bih sebi, jednom neću biti curica i otići ću od oca zauvijek.
Jednom neću biti curica i otići ću od mame zauvijek.
Čitala bih knjige i naučila da princ ne postoji.
Tukla bih dečke kad bi mi rekli da imam ružan nos i krakate noge.
Znala bih da sam lijepa i da ću biti još ljepša i da neću plesati u vjenčanici uz kretena zato jer nije navukao kondom.
Napravila bih test trudnoće, a onda abortus.
Nekoliko mjeseci kasnije bila bih sretna jer nisam napravila abortus.
Plesala bih na drugoj svadbi onako kako sam plesala na drugoj svadbi, vitka i uvučena u crno odijelo.
Znala bih da je život kratak, ljudi zli, a ja slijepa.
Znala bih da je život kratak, ljudi dobri, a ja slijepa.
Satima bih gledala fotografije svoje djece i pitala se, tko je u pravu. Oni? Ja?
Što znači biti u pravu? Što je istina? Zašto je danas ljubav plavo srce, a ne dugi, čvrsti zagrljaj i bljesak u očima?
Voli li me itko?
Tko sam ja?
Princeza na zrnu graška?
Sluškinja u vreći smeća?
