D. M. ili dm?

Ja sam druga Tita vidjela pitaj boga koliko puta. Kad god bi njegova kolona automobila prolazila kroz Mošćeničku Dragu mi djeca bismo obučeni u pionire mahali papirnatim jugoslavenskim zastavicama. Smiješio nam se i odmahivao.

Sviđao mi se čovjek jer je, ma koliko stotina ili tisuća svojih protivnika maknuo ili smaknuo, uostalom bio je političar, imao šarma. Volio se smijati i svi veliki ljudi moga vremena dolazili su mu na noge, o pogrebu da se ne govori.

Što bi ljudi rekli, bio je to baš lijep, ma baš lijep pogreb. Plač, cvijeće, muzika, čelnici cijelog svijeta stajali su na jednom platou i bili u desetom planu u odnosu na lijes u kome je ležao Tito.

Bila sam mlada i fascinirana. I danas sam. Fascinirana. Ne znam o njemu mnogo jer me povijest nikad nije zanimala. Kako su se zvali oni prijelazi preko Neretve i Sutjeske? Kad je bio desant na Drvar? Gdje je Drvar? Ima li još Drvara? Ni zemljopis ne volim.

Obično sam ljudsko biće strastveno neopterećeno općom kulturom. Zato ne znam da li je Draža Mihajlović, lik o kome oni Tamo Daleko u posljednje vrijeme toliko govore, heroj ili zločinac.

Sjećam ga se mutno, vidjela sam mu fotografiju u nekom udžbeniku. Čovjek je imao crnu bradu, crnu kosu, naočale i bio je četnik. Četnici su bili zločinci koji su ubijali partizane i žene i dječicu.

Ni ustaše nisu bile bolje. One su ubijale partizane i žene i dječicu i Srbe i Cigane i Židove i još su imale svoju državu i Pavelića koji je nekoliko komada Hrvatske poklonio Talijanima.

Hvala bogu partizani su pobijedili pa Trst nije postao naš, da jest gdje bismo mi šezdesetih kupovali traperice?

Nikad me nisu previše zanimale ustaše, što je neoprostivo jer ako ne znaš kakve su zločine radili tvoji preci postoji velika šansa da jednom i ti postaneš ustaša? Moji koji su za vrijeme ovog rata ubijali srpske civile bježali su sa satova povijesti?

Da li su Srbi uništili Vukovar i godinama razarali Sarajevo jer im je u školi o četništvu predavao neoprani učitelj umjesto tridesetogodišnjeg komada izbrijanih nogu i velikih sisa?

Ne vjerujem. Ljudi ubijaju gdje im gazda kaže.

Za vrijeme onog rata u Jugoslaviji smo imali nekoliko gazdi. Tko nam je bio gazda za vrijeme ovog rata ne znamo. Gazde našeg vremena ne prelaze hladne rijeke, ne jašu na konju i ne mašu dječici pokraj puta.

Sjede u svojim bijelim kućama daleko od sitnih ljudi i odlučuju koji dio svijeta će planuti koga dana u godini. Sve se promijenilo i sve se mijenja.

Da li se sve mijenja pitam se ovih dana kad ponekad bacim oko na tekstove o tome kako naši susjedi bjesomučno tragaju za kostima Draže Mihajlovića i njegovim razbijenim naočalama. Od milja ga zovu D.M.

Ne znaju gdje mu je grob, Tito ga je dao smaknuti na nepoznatom mjestu a sigurno je pokopan još dalje, mnogo dalje od tog nepoznatog mjesta.

Naravno da se ne želim miješati u politiku susjedne nam zemlje s kojom više nemamo ništa osim granice koja treba ljude dijeliti a ne spajati. Ipak, nekako smo blizu pa mi ta priča bode oči.

Zašto oni, zašto mi, izvlačimo iz prapovijesti sve te pokojnike pa se onda neki naši jednom godišnje oblače u crno i odlaze na Bleiburg a neki njihovi traže kosti ubijenog D.M.

Da bismo utvrdili povijesno gradivo? Doznali istinu? D.M. nije bio zločinac nego heroj? Ustaše nisu bile zločinci nego žrtve? Tito nije bio veliki vođa nego ubojica?

Pretpostavimo da je D.M. bio heroj, da su ustaše samo htjele pokazati da Hrvati više vrijede od nehrvata i krivomislećih Hrvata, da je Tito bio zločinac a ne heroj i da nam netko to dokaže, baš ono, dokaže tako da svi u priču povjerujemo sto posto, milijun posto…

Što bismo s tim podacima? Danas? Živimo u vremenu kad svijetom vladaju zločinici prema kojima je Hitler zaista bio Djed Mraz. Sve se promijenilo.

Dok je nekad moja generacija kruha gladna primala američku pomoć, grizla žuti američki sir i radovala se američkom slanom putru, još ga osjećam u ustima, danas djeca cijelog svijeta strahuju od Amera jer su gori od onog Djeda Mraza tisuću puta.

Zašto? Ni Ameri, poput mene, nisu učili povijest? Da sam ja učila povijest u meni ne bi čučao ustaša, da su Ameri učili povijest danas ne bi palili kuglu zemaljsku?

Pojma nemam koliko je povijest učiteljica života, dapače, čini mi se da nas baš ničemu nije naučila. Koljemo, silujemo, masakriramo, bacamo bombe sa osiromašenim uranom zato jer smo ljudi ne stoga jer ne znamo što nam je tata radio kad smo bili mali.

Ovo je bio predugačak uvod a samo sam htjela reći da me čude sve te priče o D.M. Ovih će dana, sigurna sam, u nekoj dubokoj i tamnoj šumi biti pronađene kosti i razbijene naočale. U kompletu.

To povijesno otkriće neće biti nepotrebno. Sva otkrića nečemu služe. Ovo će Srbima pomoći da čuju jezivu priču iz prošlosti da ne bi razmišljali o još jezivijoj priči. Kosti i naočale bit će apaurin bez recepta za našu bivšu braću i bivše sestre.

Draža! Draža! Draža! Draža! Draaaažaaaaa! Živio mrtvi Draaaažaaaaa!

D.M. je po meni totalno promašena tema. Mnogo je veći problem zašto ni Srbi ni Hrvati danas nemaju dovoljno love da bi mogli opušteno ući u dm i kupiti u jednom od njihovih dućana uloške, šampon ili pelene “na akciji”.