Otvoreno pismo šefu Vlade Zoranu Milanoviću*

Bok, Zoki,

imam stambeni kredit u švicarcima. Preko noći rata mi je skočila za 500 kuna. Čula sam sinoć da si rekao kako ja i moji možemo mirno spavati. “Provedite se večeras, Vlada će vas spasiti.” Ili tako nekako.

Zoki, ti i Vlada ste u protekle tri godine Hrvatsku pretvorili u spaljenu zemlju. Ovršeni, beskućnici, nezaposleni, umirovljenici, bauljaju od kontejnera do kontejnera. Bolesnici u bolnicama, oni koji mogu doći u bolnicu, raspadaju se od dekubitusa. Nema liječnika, medicinskih sestara, lijekova, zavoja, milosti.

Mladi školovani ljudi u koje smo svi mi uložili milijune kuna brišu odavde glavom bez obzira. A tebi se živo jebe. Svih ovih godina imaš uši a ne čuješ, imaš nos a ne njušiš. Ili na tvom omiljenom jeziku, aures habent et non audient, nares habent et non odorabunt.

Ne znam da li kužiš da će se ova zemlja uskoro zapaliti. Tri stotine tisuća ljudi čeka da se prihvatiš posla za koga te plaćamo i da se ne gubiš u pizdarijama, age quod agis. Mnogima od nas je jasno da je tražiti od tebe tako nešto contradictio in adjecto ali eto, ja ne odustajem.

Zoki, ako rješavanje ove tragedije nad tragedijama naroda koji te je izabrao da se boriš za njegovo dobro ne shvatiš kao svoju zadnju šansu za opstanak neka ti dragi Bog pomogne.

Koja sam ja glupača! Tebi pišem. Gubim vrijeme na čupanje ćelavog. Calvum vellere.

Ipak, Zoki, dok dišem, nadam se. Dum spiro spero. A znam, Zoki, znam, dok ja spiro i spero tebe boli…Penis? Kurac?

Vedrana Rudan

• Švicarci,

u nedjelju dana 25. siječnja ja ću točno u 12.00 biti ispred riječke Privredne banke pokraj Kosog tornja. Pokrenimo se! HOĆU ŽIVOT!