ČAnsonfest je, bar se meni tako čini, u hrvatskim okvirima malo poznat festival.
Imam objašnjenje koje možda ne drži vodu, nagađam jer nisam muzička kritičarka.
Problem je u Primorcima koji se stide svoga jezika. Oni su samozatajni ljudi, neskloni urlikanju po cestama i isticanju svoje “veličine” čak i onda kad je veličina bez navodnika.
“Takovi smo pa ča” rekao je veliki čakavski pjesnik Kompanjet. Da, takvi smo, pa što, nećemo se mijenjati.
Zato su me snaga teksta i glazbe pjesme “Jutra rano gren”, u fenomenalnoj izvedbi Martine Majerle, zapanjili. Nisam jedina koja je pjesmu doživjela kao čistu umjetnost.
Dobila je nagrade za najbolju ČAnsonu 21. izdanja, najbolju interpretaciju i nagradu publike. Prvi put sam čula da se u šansoni tematizira zlostavljanje žena.
Za nečakavce ću prepričati sadržaj pjesme. Žena, majka dviju kćeri, prelomila je i poručuje mužu da ga najzad ostavlja zauvijek.
Žao mi je što fenomenalan tekst nisam u stanju prepjevati. Nisam pjesnikinja ali sam ponosna čakavka, sretna što je baš sestra iz mog kraja pretvorila žensku patnju u umjetnost.
Krenula sam istraživati jer mi se otprve učinilo da je netko kod navođenja imena autorice učinio grešku. Dešava se. Pročitala sam da je autor teksta i glazbe Zemir Delić. E, novinarčići moji…
Guglala sam, zvala poznanike iz glazbenih krugova…
Autor jest Zemir Delić, Sarajlija koji je sa porodicom 1993. došao u moj kraj. Mnogi su “prišlići” došli u naš kraj ali ne pišu fenomenalne pjesme na čakavskom.
Nazvala sam čovjeka. Za vrijeme rata bio je ekonomist i muzičar u Sarajevu, sad živi u Kastvu. Bavi se građevinom, a u slobodno vrijeme sa ekipom kastafskih intelektualaca proučava kastafski čakavski i piše pjesme na mom jeziku.
Mi Primorci smo vrlo zatvoreni ljudi. Strancima teško otvaramo vrata svoga doma, srce još teže. Ili sam ja ipak samo puna predrasuda. Primorka koja ne poznaje svoje.
Nema veze, istina je ionako uvijek samo dojam.
Moji su me ovom pričom demantirali. Prigrlili su Sarajliju Zemira. Danas je on moj i naš veliki čakavski pjesnik.
Zemire, hvala ča si nan prišal.
Nećemo te pustit da pobegneš. Sad si naš i samo naš.
