Hvala kurcu da se čovjek u ovoj Hrvatskoj može i nasmijati. Treba samo slušati naše političare i njihove izrigotine na temu jugonostalgija, komunizam, partizanizam, crvene zvijezde…
Prošle nedjelje gledali smo tisuće građana kako špartaju ulicama Rijeke, Zadra i Zagreba. Uskoro će preplaviti sve hrvatske ulice. Neki od njih mahali su partizanskom zastavom na kojoj je svijetlila crvena zvijezda. Glede toga je jedan od neprijatelja Hrvatske prijavljen zbog remećenja javnog reda i mira.
Vladajući mafijaši dočepali su se zvijezde petokrake k’o što se hrvatski ministar dočepa vreće eura.
Plenković, formalni šef mafije koja vlada Hrvatskom dig’o se na zadnje noge. Sve je one ljude krstio “jugonostalgičarima” i potomcima mrskih partizana.
Lik se pravi blesav. Većina ljudi na demonstracijama nema veze s Jugoslavijom, za razliku od Plenkovića koji je izašao iz jugoslavenskih jaja.
Jugosi su mu bili i otac i mama i stric i čitava famiglia. Da Plenković nije bio ugledna jugo beba, danas ne bi bio šef mafije.
I ne bi bio oslobođen vojske i ne bi bio dezerter i ne bi preko noći crvenu zvijezdu koju su svi njegovi u srcu nosili zamijenio krunicom i ne bi okružen mafijašima i porodicom otišao papi…
Da nije Plenković bio komunističko dijete s pedigreom i on bi gole guzice u Zagrebu sa “jugonostalgičarima” mahao zastavom i zazivao pravdu. Ovako leti avionom papi i moli se bogu s istom strašću s kojom su se njegovi mama i tata molili jugoslavenskom bogu.
Znamo to pa ipak pušimo priču kako su oni koji hoće promjene “Jugoslaveni”.
Treba ponavljati, stanje u Hrvatskoj nije previše složeno. S jedne strane je gladan narod, s druge kriminalci.
Koliko god Plenković svoja jaja močio u svetoj vodi, sa njih i sa kurca svoga nikad crvenu zvijezdu oprati neće. Ni on ni mnogi oko njega.
Da bi “neukom” narodu objasnili o čem se radi naši u zlatu plaćeni kriminalci iz sabora i ostalih jazbina organiziraju “stolove” pa nam objašnjavaju što je bila Jugoslavija i što su u njoj na glavi nosili jedni, drugi, treći…
Jebe se narodu za njihova licemjerna trkeljanja, nadam se da nam je najzad svima jasno tko nam je neprijatelj.
Da se vratim na početak. Zašto sam se danas nasmijala iako mi nije do smijeha. Povećanje penzije od šest eura po godini staža, koje ću dobiti ovog mjeseca, doživljavam kao drkanje bahatih mafijaša na naše bolesne, gladne, osušene kosture.
Elem, jučer je neki filozof Lalić za jednim od stolova govorio pučanstvu o fašizmu, ustaštvu i mogućoj ugrozi koja prijeti Hrvatskoj.
Ugroza Hrvatskoj? Mi smo tako jebeno ugroženi da bi nam možebitna ugroza, primjerice od onih “nostalgičara”, mogla biti samo spas.
I još je taj Lalić rekao da će on u 65. sa mašinkom u ruci braniti Hrvatsku.
Čovjek ima bar jedan umjetni kuk, prostata ga jebe, trbuh do zuba, mašinka je teška, a on bi u boj u slučaju da…
Moj Laliću, da si pravi heroj ne bi laprdao nego bi već pucao. Ne vidiš neprijatelja, u tome je problem.
Marševi protekle nedjelje pokazali su da ga mnogi vide. Kuži to i blagoslovljeni Plenković, kuže to i njegovi gangsteri.
Zato su se usrali i zato lov na crvenu petokraku.
Nemamo više vremena. Odjebimo mafiju. Dajmo gadovima ponudu koju neće moći odbiti.
