U Zemlji Nušićevoj

Vidjela sam Novi Sad, sad mogu umrijeti. Ne biste vjerovali koliko je ljudi došlo slušati što ću reći. Koji suludi osjećaj. Znaš da nisi ni pametniji ni bolji od ljudi koji te žele dotaknuti, popričati s tobom ili ti nude knjigu na potpis a ti se smješkaš i glumiš da ti je normalno sve što se oko tebe dešava. Doduše, bila sam nakljukana lijekovima za sniženje tlaka i ostalim pomagalima koje gutam kad mislim da ću se mrtva srušiti. Ipak…

Do suza sam bila dirnuta pažnjom mojih novosadskih domaćina. A nisam smjela plakati da ne bih pokvarila imidž. Ja sam vještica, ja sam žena čiji je jezik dulji od bilo kojeg kravljeg repa, meni nikad sunce ne sviće, smijem se samo na sprovodima i kad crkne neki političar…

Ja ta i takva u Novom Sadu sam se smijala i još bila sretna i još sam u hotelskom kupatilu plakala, da me muž ne vidi, i on misli da se oženio vješticom. Ah! Da li me Novi Sad promijenio, baš promijenio? Jest. Tamo sam se zaklela da nikad, nikad, nikad i nikad neću otići u svoj rodni grad Opatiju, ako me ikad pozovu, i tamo održati promociju. Nikad! Opatijci će mi poručiti da me ionako neće zvati ali tko ih jebe. Ako me pozovu, kad dobijem Nobelovu nagradu, NEĆU DOĆI! Ovo što sam napisala je baš sladunjavo i nekako djetinjasto. To me Novi Sad podjetinjio.

Skočila sam do Beograda da vidim predstavu Gospođa ministarka. Autor Branislav Nušić suvremeni je srpski pisac koji u svojim djelima opisuje život u Srbiji i Hrvatskoj danas. Gospođa ministarka je remek-djelo, naravno da Nušić za njega kao ni za ostala djela u Srbiji nije dobio ni riječ pohvale, o nagradi da se ne govori. Nešto su ga sitno pohvalili Hrvati. Sitno. To je zato jer se ljudi na njegovim predstavama smiju.

Koliko se smiju znaju svi koji mogu dobiti kartu za ulazak u Kazalište Boško Buha. Dobiti kartu? Naučna fantastika. Ja sam je dobila preko debele i predebele veze. Koji doživljaj! Prvi put nakon sto godina u Beogradu su osvanuli tapkaroši. Tapkaroši? To su dileri koji žive od kulture, ne od heroina. Unose se stolice, publika sjedi i na podu…

Što je napisao Nušić a odglumila fenomenalna ekipa? Spomenut ću samo ime glavnog glumca. Goran Jeftić. Gooooooondžaaaaaaaaaaa… Car! Najbolji glumac u Srbiji danas, a i šire, šire. Ljutit će se na mene zato jer mu spominjem ime. Kad sam mu skočila oko vrata, luda sam za tim čovjekom, i šaputala mu u uho, care, care, rekao mi je da bez ekipe on car bio ne bi. Gondža! On je spomenik nulte kategorije! On je ono što je u socijalizmu bio dom kulture sa vodoskokom!

Nekoliko dječaka i jedna djevojčica, Tatjana Mandić-Rigonat je režirala, napravili su predstavu bez honorara, \”pomoću štapa i kanapa\” i oživjeli Nušićevu dokumentarnu horor priču. Ona, što bi rekli kritičari, žestoko progovara o životu u Srbiji i Hrvatskoj danas. Korupcija, glupost, zlo, pohlepa, zemljom vladaju lopovi a fažizam gmiže li ga gmiže. Publika urla od smijeha onako kako urlaju od smijeha ljudi dok gledaju svoju kuću u plamenu. Život ti pred očima nestaje a sve si suze već isplakao.

Uživala sam u Srbiji i nekoliko dana bila sretna. Oni žive u lopovskoj zemlji, i kod njih fažizam kuca na vrata, ali imaju Gospođu ministarku. Mi ovdje… Mi imamo samo fašizam.

foto: Ivan Aleksić


66 Comments

  1. danko
  2. graM
  3. dusan
  4. mojca
    • Miki Maus
  5. Aspalathos
  6. Snezana Topalovic
  7. choopo
  8. jovana
  9. Beogradjanin
  10. nm
  11. Duki
  12. faxy
  13. bosanka
  14. Lenoir
  15. Olga
  16. Ljubica
  17. unkas
  18. Дејан
  19. Liliana
  20. S.L.
  21. Franky NS
  22. tanja
  23. Vanja
  24. sara
  25. Zoran
  26. neko iz mase
  27. del boj
  28. Mimi
  29. Dragana
  30. slavica iz SA
    • Milorad
  31. Nenad
  32. Looping
  33. LJuba N.S.
  34. Branislava Kostić, predsednica Vojvođanskog kluba
  35. Inchen
  36. NESAVRŠEN
  37. sara
  38. sara
  39. Dubravka
  40. Zoran
    • Miki Maus
    • savarakatikataka
    • savarakatikataka
  41. rina
  42. rina
  43. igipop
  44. boco
  45. slavica iz SA
  46. slavica iz SA
  47. slavica iz SA
  48. slavica iz SA
  49. Dragan Petrusic
  50. sanja

U Zemlji Nušićevoj

Vidjela sam Novi Sad, sad mogu umrijeti. Ne biste vjerovali koliko je ljudi došlo slušati što ću reći. Koji suludi osjećaj. Znaš da nisi ni pametniji ni bolji od ljudi koji te žele dotaknuti, popričati s tobom ili ti nude knjigu na potpis a ti se smješkaš i glumiš da ti je normalno sve što se oko tebe dešava. Doduše, bila sam nakljukana lijekovima za sniženje tlaka i ostalim pomagalima koje gutam kad mislim da ću se mrtva srušiti. Ipak…