Trovači Hrvatskoga sabora

Danas je kod Stankovića gostovao bivši predsjednik Hrvatskoga sabora Žarko Domljan. Slavimo dvadeseti rođendan Časnoga doma logično je da nam je baš gospodina Domljana uvelo u kuću. Žao mi je što sam ručala i gledala Nedjeljom u dva. Da nisam gledala… Da nisam ručala…Ne bih povraćala.

Stanković i gospodin Domljan uglavnom su razgovarali o njegovoj knjizi u kojoj je on ispričao istinu o danima i godinama u kojima se rađala naša domovina. Ništa nismo o prvom predsjedniku Sabora čuli što već prije nismo znali. Ne voli Pavelića divi se Rojnici, ponosan je što ga je poznavao.

Tko je gospodin Rojnica? \”On je bio nesuđeni veleposlanik Republike Hrvatske u Argentini. Za svoja postignuća u poslovnom svijetu Rojnica je stekao brojna priznanja, među kojima i visoka odličja Izraela, Vatikana, Argentine i Republike Hrvatske. Zapažene su njegove knjige memoarske proze, kao i nebrojeni javni istupi u kojima se, između ostaloga, zalagao za to da \”Republika Hrvatska zatraži da je napuste svi Srbi doseljavani od 1918. do 1990. za vrijeme okupacije Hrvatske\”. Krunu njegova zakonodavnog opusa predstavlja Naredba iz lipnja 1941. kojom se svim Židovima i Srbima u Dubrovniku \”zabranjuje kretanje ulicama kao i držanje otvorenih radnja od 7 sati uveče do 7 sati ujutro\”. Tako je pisao \”Feral\”.

E da je Domljan u emisiji samo izrazio svoje duboko poštovanje Rojnici. Ali nije. Hipersenzibilni Domljan, kad su Srbi u pitanju, odgovorio je Stankoviću zašto je otpuštao ljude samo zato jer su bili Srbi. Činio je to stoga jer je Srbin,  šef saborske straže, upravljao naoružanom četom od četrdesetak saborskih čuvara  i tako bio direktna prijetnja Domljanu i njegovima. 

A neki Škorić, kasnije se pokazalo da je Domljan imao dobar nos, Škorić je \”razmijenjen\”, snabdijevao je saborski restoran, bavio se, dakle, hranjenjem saborskih dužnosnika. Domljan ga je smijenio i tako sačuvao živote sabornika i, naglasio je Domljan, \”novinara\”, da Stankoviću bude jasno kakva je to frka bila.

 I šlag na kraju. Taj Škorić nabavljao je meso od, kako reče Domljan, \”mesara Zeca koji je imao mesnicu u Petrinjskoj…\” Mesar Zec? Domljan nije rekao što se kasnije dogodilo \”mesaru Zecu iz Petrinjske\” koji je Hrvatski sabor hranio mesom.

 Za one koji su zaboravili, \”mesar Zec iz Petrinjske\” je onaj mesar koga su ubili \”merčepovci\” i koji nikad nisu za to osuđeni zbog \”proceduralnih pogrešaka\”. Nikad nismo doznali ni koliko je sa čitavom pričom imao veze gospodin Šeks. Danas smo prvi put čuli kako je Domljan nas, Sabor i sebe branio od Srba ali ipak nije odgovorio na ključno pitanje, da li su nas baš morali braniti ubijanjem \”mesara Zeca\”.

 Ako to nekako još i možemo progutati, mnogi su u našem ratu ubijeni, neka nam Domljan objasni da li je u borbi za hrvatsko meso u hrvatskom Saboru morala pasti i djevojčica Zec, kći onog \”mesara iz Petrinjske\” i njena mama? Da li smo zaista svi mi morali doći do slobode  preko dječjeg leša. I leševa porodice za koju nikad nije dokazano da je htjela mesom pobiti časne ljude iz Časnoga doma.

Primo Levi moj je definitivno najdraži pisac pa ću ga citirati. \”Uvijek će biti pokvarenih svinja. Čudovišta su oni koji stoje i gledaju.\”