Proslava mature

Otišla sam na proslavu mature iako ne volim susrete koji me podsjećaju na najodvratnije dane moga života. Latinski, matematika, fizika…Tijelo uronjeno u tekućinu tekućina istiskuje silom koja je jednaka težini…Čega?


Kakvu je ulogu u mom budućem životu trebalo igrati tijelo uronjeno u vodu, vino, pivo? Zobeno mlijeko za koje vam doktori ne kažu da je krcato morske soli pa onda sa tlakom tristo kroz stopedeset trčite na hitnu?

Na terasu je kročila moja prva ljubav. Nije se promijenio. Mršav, visok, doduše, u gimnaziji nije bio ćelav. Ostali dečki iz razreda izgledali su poput naših političara. Zadrigli, mokri, bila je topla večer.

Kolegice su čitave večeri spominjale nekog Dukana koji garantira da će svatko u tri dana izgubiti deset kila ako tih dana bude jeo samo meso a svaki četvrtak do kraja života samo proteine.

Po tom Dukanu debeli su samo oni koji miješaju meso i kruh, primjerice, ili juhu i mrkvu na salatu.

Te večeri moje su kolegice jele sir, pršut, roštilj, teletinu ispod peke, čokoladnu tortu prelivenu ružičastom glazurom, palačinke sa orasima i šareni sladoled prekriven brdom šlaga. Gutale su sve što im je konobar turnuo pred rilo.

Dukan bi popizdio da ih je vidio. Okrenuo bi nam stol naopako. Dukanovci se tako perverzno smiju ponašati samo jednom u devet godina. Što će te debele babe žvakati na proslavi godišnjice braka? Grančicu peršina u čaši vode?

Rekla sam im da me muž ostavio, zato sam mršava i zato ne znam tko je Dukan. Devet debelih žena vrištalo je od smijeha. Što ti nedostaje? Gledanje snukera?

Konačno se možeš torbati s kim god ti padne na pamet, pun je svijet krasnih muškaraca ravnih trbuha i prsa koja nisu obrasla sijedim dlakama. A smiješ i kupiti psa koji će te svaki put kad uđeš u stan dočekati histeričan od sreće.

Dobar je osjećaj i kad ti susjed pozvoni na vrata jer se kujica preglasno raduje a ti mu hladno kažeš: \”Susjede, danas su u Hrvatskoj pasja prava veća nego ljudska.

Ako vi zaista namjeravate na moj balkon spustiti komad spužve umočen u gulaš pa onda gledati kako moja Marija Bebilu Šesta veselo žvače znajte da će vaša zločinačka njuška osvanuti na naslovnicama svih hrvatskih dnevnih listova.

Ako ste frustrirani prebijte ženu, to se ne kažnjava.\” Željka je kao gimnazijalka bila krhka djevojčica, danas je bijesni kontejner.

Bila je i živa muzika. Gospodin koji je maturirao kad smo mi krenuli u gimnaziju krasno je pjevao o Natali, to je ona iz Moskve, Školjku… Sjećate se? \”Zatvori oči, priđi mi bosa, da u moru neeestaneeeeemoooo miiiii…\” Primorci su skloni samoubistvima zato ne volim tu pjesmu.

Moja prva ljubav i ja ostali smo jedini za stolom, bilo je tri ujutro. Kad smo krenuli prema njegovom autu rekao je da mu je brak na aparatima, žena ga ne razumije, da nemaju troje djece davno bi on prekinuo to mučenje.

Uhvatio me za ruku a ja sam se osjećala dobro među stotinama ljudi koji su još uvijek sjedili na terasama i ispijali koktele. Bio je izrazito nervozan a boss traperice bile su mu pubertetski napete. Ipak postoje i vječne ljubavi.

Odveo me u krasan perivoj pokraj Crkve Majke Božje Trsatske. Otvorio je šlic, pogledao na sat…\”Ne\”, rekla sam, \”prestari smo za to\”, bilo mi je neugodno kresati se oslonjena o spomenik papi Wojtyli, on je bio pristojan čovjek.

\”Wojtyla nas gleda.\” \”Jebe mi se za Wojtylu.\” Povukla sam ga u šumarak tako da me ne vidi čovjek koji je čitav svoj život posvetio potrebitima. Sjeli smo. Traperice samo što mu se nisu raspale.

Opet je nasrnuo. \”Smiri se, zašto stalno gledaš na sat, kamo ti se žuri?\” \”Nikamo.\” Strgnuo mi je gaćice.

Moja prva ljubav je silovatelj? Maknula sam se od njega i bacila poderane gaćice u pravcu Stepinčeve biste. Ostale su visjeti na njegovom dugačkom nosu. Nisam se ugodno osjećala.

\”Ne mogu se nakon što je od našeg zadnjeg tucanja prošlo\”, spomenula sam koliko godina, \”opustiti, nismo pobjegli iz gimnazije. Ajmo u Opatiju u neki hotel…\” \”Tamo me svi poznaju.\” \”Baš te briga ionako ti je brak pri desertu.\”

Krenuli smo prema Mošćeničkoj Dragi, znam tamo krasnu plažu, u četiri ujutro je najčešće pusta. Svukla sam se. Legli smo na mlako kamenje. Izvukla sam ga iz traperica. Među njegovim nogama spavao je sitni puž snom mrtvog puža.

\”Šta je s tobom?\” \”Ništa.\” Gledala sam u njegovu žlundricu očekujući kako će crknuta životinja naglo dignuti glavu. Uzalud. \”Sise mi vise?\” \”Ne.\” \”Prestara sam?\” \”Ne.\” \”Bedra su mi mlohava?\” \”Ne.\” \”Gležnjevi su mi otečeni?\” Ispružila sam izdepilirane noge na kojima u noći bez mjeseca nije bilo celulita.

\”Ne voliš me više?\” \”Volim, ali moje je vrijeme isteklo.\” \”Nije, mi smo još mladi.\” \”Ne djeluje više. Dinamico.\” Nasmijala sam se iako nisam razumijela štos.

\”Dinamico\” je srpska vijagra, ostala mi je u autu.\” \”Zašto ne kupuješ hrvatsko?\” \”Srpsko ima manje nuspojava.\” Nikad nisam o tome razmišljala. Petrović. Petrović? Možda je i bolje da sam sačuvala poštenje.

Kad sam došla doma zaguglala sam \”Dinamico\”. To je hrvatski proizvod. I kad ležim vise mi sise?