Plenkoviću, ajde, ako imaš malo mozga, ajde, ako imaju malo mozga tvoji savjetnici, spusti loptu na zemlju. O čemu se radi u ovom tvom odvratnom ratu sa vlasnikom kafića iz Rijeke koji je poručio da u njegovom kafiću hadezeovci nisu dobrodošli. Nema ljudi oko tebe koji kuže? Ja ću ti objasniti.
Vlasnik riječkog kafića moj je brat po tuzi, bijesu, nemoći, nesreći, depresiji, očaju. Plenkoviću, reći ću ti nešto o Hrvatskoj, širi dalje.
Prije nego ti kažem nešto o tvojoj zemlji ti i tvoji morate znati tko ste u mojoj percepciji. Vi ste neki koje je odabrala skupina pljačkaša, zlotvora, gadova koji samo misle na sebe i svoje. U njihovo ime i uz njihovu pomoć meni i mojima dereš kožu s leđa. Ne, ne vjerujem u izbore i glas naroda, uostalom, ogromna većina hrvatskih građana ne glasa, vjerujem u ogromnu lovu koju ulažu razbojnici u njuške za koje procjene da bi mogle „demokratski“ pobijediti. Nakon izbora dijelite plijen. Hijene ste vi, Plenkoviću.
Plenkoviću! U zemlji kojom vladaš, tako bahat, tako bezosjećajan, tako daleko od gladne gomile, žive nesretnici na rubu gladi i pameti. Ni krivi ni dužni. Onaj vlasnik kafića je običan čovjek koji pokušava preživjeti trošeći sitniš koji mu ostane kad tvojima i tebi plati danak u krvi. U Alisi u Zemlji Čudesa Crvena kraljica govori Alisi, u mojoj zemlji moraš snažno trčati da bi ostao na mjestu.
To je vaša zemlja, Plenkoviću. Malo njih može snažno trčati. Ogromna većina posustaje, mnogi mrtvi leže pokraj staze. Ti i tvoji o Hrvatskoj ništa ne znate. Do vas ne dopire vapaj očajnika jer se vozite u blindiranom automobilu. Pripadate uskom krugu bića koja imaju svoje „kafiće“, svoje bordele, svoje restorane, svoje vile, sve svoje stvoreno našom krvlju. Plenkoviću, ti krik nemoćnika nazivaš „korakom do fašizma“. Odavno smo mi u fašizmu, stari moj.
Plenkoviću i ostali, naša djeca rade odvratne poslove ni za kakvu lovu iako su visoko obrazovani. Naša djeca odlaze u Njemačku slagati boce na traku u majici čija se boja razlikuje od one koju nose Nijemci. Plenkoviću i ostali, naši radnici u Njemačkoj tuširaju se odjeveni u skučenim stanovima da bi o istom trošku oprali odjeću i sebe. Ti i tvoji ste ih otjerali.
Jasno je meni. Uzalud pišem pismo bogatim, bahatim, bešćutnim, nažderanim spodobama. Ti Plenkoviću i tvoji pajdaši mislite da ste tu gdje jeste jer ste bolji od nas. Mislite da smo mi tu gdje jesmo jer smo glupi, netalentirani, nesnalažljivi. Nismo, Plenkoviću, nismo. Naši roditelji, mi, naša djeca i naši unuci, mi smo opljačkani. Do kosti. Kad ostaneš bez svega ostane ti samo krik. Kad netko od nas samo krikne, to je učinio vlasnik kafića iz Rijeke, vi na njega krenete teškim oružjem. Ne kužite? Ili je ipak bliže istini da prijetite? Svi građani Hrvatske moraju naučiti da im je dozvoljeno kontrolirano glasanje, ali ne i vrištanje van kontrole.
Neću više, nema smisla. Evo ti priče za kraj. U Americi postoje ulični pljačkaši, „muggers“ se zovu. Dolaze iz sirotinjskih kvartova. U velikim gradovima presreću prolaznike na kojima se vidi da imaju love, izvlače pištolj i izgovaraju rečenicu: „I don’t need your money, I need your respect.“ Ne trebam tvoj novac, tražim tvoje poštovanje. Kad uzmu novac onda opljačkanom objasne da su uzeli SVOJ novac.
Eto, Plenkoviću i ostali. Onaj čovjek iz Rijeke nije izvukao pištolj, on od tebe samo traži SVOJ novac.
Plenkoviću i ostali plenkovići! Čitavu ste Hrvatsku pretvorili u sirotinjski kvart. Nadam se da će kad-tad i na našim ulicama osvanuti muggers.
Nama sirotima tako malo treba. Vratite nam lovu, poštujte nas!