Evo, kratak kurs o drkanju za sve koji imaju posla s Privrednom bankom Zagreb.
Pred tko zna koliko stoljeća, guglajte, nezadovoljene žene su proglašavane histeričnima. Te nesretnice su tada liječili doktori koji su im ručno masirali klitoris. Naravno da je to bio mučan posao od koga je sirotim doktorima otpadala i ljevica i desnica. Zato je u devetnaestom stoljeću izumljen vibrator.
Sve mi znamo da je vibrator ženin najbolji prijatelj ma koliko se šutjelo o tome. Uspješno radi svoj posao bez dahtanja, stenjanja, pitanja, hoćeš li ga, želiš li ga, uzmi ga, pusti ga, drži ga, stisni ga, ne stišći ga, lakše, brže, uživaš, je li velik, priznaj da je velik… Uvijek od nas traže da nešto priznamo dok su nam usta puna. Većina muškaraca podsjeća na brbljave zubare. U zubu ti bušilica a on te pita što misliš o Modriću.
Danas mi je bio Crni petak. Ušla sam u prodavaonicu odjeće i potrošila 260 eura. Osjećala sam se krivom do pakla. Srećom, dobila sam neki honorar, jebi ga, u mojim godinama danas si cvijet, sutra uvela ruža. Platila sam karticom.
U novčaniku sam imala keš, svi govore kako keš ne treba držati doma, kad imaš mobitel svoj si na svome. Ušla sam u PBZ poslovnicu, uplatila. Upitala sam gospođu s druge strane koji je moj limit, često putujem, ako mi se nešto dogodi…
“Dnevno smijete dignuti 2000 eura ma koliko imali na računu. Ako vam zatreba više nazovite PBZ Card Zagreb da vam odobre veći iznos. Ili još bolje, prije puta javite PBZ-u Card Zagreb da ćete otputovati pa ih zamolite da vam povećaju dnevni limit.”
U kakvom svijetu živimo? Ako kurviš želi u Beču kurvi kupiti ogrlicu mora nazvati PBZ Card Zagreb ili im to najaviti.
Ne znam jeste li kad pokušali zvati PBZ Zagreb Card ili bilo koji PBZ? Onda sve znate.
Vozila sam se doma očajna, što će mi one košuljice i traperice koje dižu guzicu, tko mene gleda, mogla sam to ostaviti djeci da mi plate pogreb. Uz rub ceste neki je nonić prodavao kale, moje najdraže cvijeće. Jebiga. Izašla sam iz auta. Valjda sebi mogu kupiti tri kale da izliječim dušu ranjenu.
“Pošto komad?” “Zakasnili ste, nema više na komad, samo buket, 10 eura.” “Deset eura?” “Da, zato jer samo ja u gradu uz kale prodajem i listove kala, a vi mi izgledate kao da to možete platiti.”
Uvreda? Kompliment? Platila sam deset eura. Osjećala sam se poput onih srednjevjekovnih sirotica koje su kod doktora uzalud lovile orgazam ili poput moderne udane žene koja leži s njim i zna da je do orgazma može dovesti samo komad plastike, ali šuti i sanja kako će, kad on najzad svrši, ući u neku prodavaonicu i kupiti idealne traperice.
Ušla sam u kuću i pogledala u mobitel. Jebote! U onoj sam prodavaonici ostavila 260 eura a oni su mi sa računa skinuli 1260 eura. Nisam mogla vjerovati svojim očima. Promijenila sam naočale. Stvarno.
Nazvala sam ih. Gospođa se ispričavala, poznajem je, sad će ona javiti PBZ-u, sve će se brzo riješiti. Toliko sam bila izvan sebe da sam ja nazvala PBZ Card Zagreb. Nekim čudom nakon dulje zvonjave javila se jedna od njihovih Ana ili Ivana.
Objasnila sam joj o čemu se radi a ona mi je rekla… Ona mi je rekla… ONA MI JE REKLA!
“Na povrat svoga novca morat ćete čekati neko vrijeme, ne može se to riješiti brzo jer to moramo obraditi ručno.”
Ručno? Ručno? Što se danas obrađuje ručno? Kad zakasniš PBZ-u platiti karticu oni ti kamatu ne izračunavaju ručno, prije ti zaračunaju kamatu nego što napraviš dug.
Da li se mi to vraćamo u vremena bez vibratora kad je povrat love u pitanju? Uzalud vapaj moj. Banke su bog naš i nema boga iznad njih.
Otišla sam frizerki Jasmini. Kad si u depresiji, preciznije, histeriji, ošišaj se. Danas sam totalno u kurcu ali bar imam odličnu frizuru. Salon Zen na Trsatu. Cura čuda radi. Ručno.
