huligani

Otvoreno pismo hrvatskim navijačima svih boja

Dečki!

Godinama mi idete na živce. Neopisivo. Pijani se u hordama valjate ulicama hrvatskih gradova obučeni u “svoje” zastave. Kud vi prolazite, tu trava ne raste. Što je s vama?

Zašto baš svaki sudac na svakoj utakmici mora pušiti vaš kurac? Što to ima tako neodoljivo u vašem kurcu? Ili je vaš kurac prijetnja sucu? Ako jest, zašto prijetite čovjeku koji radi svoj posao? On ga loše radi, čujem kako me prosvjećujete. Pa? Morate li zbog toga razvaliti grad? Zaustavljati promet na cesti? Razbijati benzinske crpke? Prijetiti pandurima razbijenim bocama?

Tko ste vi, dečki? Što vas zapravo muči? Težak život u Hrvatskoj? Promijenite sistem, odite u Irsku. Nemate u džepu prebijene kune? Ozbiljno? Ljudi koji nemaju love do nje dolaze radeći. Znam ih jako mnogo.

Nerviraju vas “oni” jer su “purgeri”, “tovari”… “Oni” su jednostavno divljaci iz “tuđeg” grada, nebitno je što su iz hrvatskoga grada, jebiga, nema više četnika u Hrvatskoj, zato, ubi, ubi… Pa onda krećete u boj u boj i ubijate boga u onim “drugima” s jednakom strašću kojom oni “drugi” ubijaju boga u vama.

Mi, da se razumijemo, pišem samo u svoje ime, dakle ja ne razumijem zašto, kad vi dođete u moj grad, na televiziji govore o “utakmici visokog rizika”? To znači da ja ne mogu na miru u centru svoga grada popiti kavu ili čaj dok uz mene sjedi pas ili unuk.

Jebote! Ubijte me, ne razumijem. Vama se digao iz tko zna kojih razloga, ja se zbog toga moram sakriti u mišju rupu ili moliti boga da me ne umlatite, slučajno, na nekoj cesti dok čekate da se na horizontu ukaže “njihov” autobus.

Ne, ne bih vam pisala iako mi godinama žestoko idete na kurac da danas nisam na Indexu vidjela video. Indeks me nekoliko puta upozorio da je sadržaj “uznemirujući”. Čitala sam o tome kako ste se sukobili s policijom pa sam zainteresirana otvorila sadržaj.

Ja znam da ste vi prije svake utakmice, za vrijeme svake utakmice i poslije svake utakmice nadrkani maksimalno, ali vi pojma nemate kako se ja osjećam dok gledam “uznemirujući sadržaj”. Reći ću vam. Bila sam potpuno neuznemirena. Tri policajca ili više makljali su jednog od vas, on je pištao i zazivao pomoć. Nekoliko sam puta odgledala video. Aleluja, pomislila sam, aleluja! Ako se ovako nastavi ja ću, ma tko trčao za loptom u mom gradu moći na miru piti kavu i češkati psa nasred Korza.

Kad… Dečki? Ne kužim. Znam da niste puno u životu pročitali i da nikad niste čuli za onu, tko se mača laća, od mača će i poginuti. Prevest ću vam. Tko uznemirava nas većinu mlaćenjem, razbijanjem, ranjavanjem “protivnika”, urlanjem, moralo bi mu biti jasno da će doći “panduri” kako im vi tepate.

Pandure ja plaćam, zato od njih očekujem da mi osiguraju mir i red. Vi od “pandura” očekujete da vas ne vide jer ste vi borci za pravdu i istinu i pravo na ispijanje jeftine cuge i zajebavanje prolaznika i mlaćenje pajserom onih iz susjednoga grada i pretvaranje moga ili nekog drugog grada u ratnu zonu iako velika većina nas želi živjeti u miru.

Kad dobijete po kurcu koji na svakoj utakmici gurate sudiji u usta, kad dobijete po rebrima, onda pišete ministru policije pismo jer je policija “prekoračila ovlaštenja”. Koja su vaša ovlaštenja? Da me zajebavate godinama i ne da te mi da pijem kavu u miru božjem? Tko vam je dao ta ovlaštenja?

Čitam da se čudite da je policija pucala. Policija ime pendreke, lisice i pištolje da bi ih upotrijebila. Za to ja plaćam policiju. Čitam kao brejkingnjuz da je policija “pucala u zrak” da bi vas smirila i da je to vas jako uznemirilo.

Nešto ću vam reći. I mene je uznemirilo. Kad policija najzad krene pucati kamo treba smirit ćete se i vi i mi.

Dečki, doći će i taj dan. Zajebavate, izazivate, prešli ste svaku mjeru. I ne, da sam ja policija vaša prijetnja policiji preko Mreže kako ćete vi ovo “zapamtiti” nju ne bi trebala uznemiriti. Dapače. Netko bi tim potplaćenim sirotanima trebao reći neka samo rade svoj posao.

Dečki! Ohladite se da ne biste bili ohlađeni.

 

(Ilustracija: Midjourney)