O sranju, rode, da ti pojem

Moćnici nikako da shvate da i oni imaju vijek trajanja. Da je Gadafi sa Amerima bio kooperativniji, da im je bez frke poklonio naftu, ionako je imao love za stotinu života, danas njegova rasturena lubanja ne bi krasila sve svjetske ekrane.

 Da je Sanader, kad su mu naredili da se povuče i postane profesor na nekom američkom fakultetu poslušao naredbu,  ne bismo mi, njegovi dojučerašnji podanici, u udarnom terminu Hatevea slušali kako ima opakih problema kad krene srati.

 Najme. Austrijanci mu nisu nogu liječili kako treba, a zašto i bi kad nije htio slušati glasove svojih gospodara, pa danas ne može u Remetincu čučnuti i pokakati se kao čovjek. Njegov zgroženi odvjetnik objasnio nam je da su u pritvoru našli nekakvu stolicu, u njoj izbušili rupu pa…

 Ali… Sobičak u kome bi se trebao pripremati za obranu je totalno neprimjeren i još su mu uvalili cimera. Tko je žrtva u ovoj tužnoj i pretužnoj priči? Sanader, svakako. Iako je Sanader Sanader, da je pravde u ovoj zemlji, on bi u pritvorskoj sobi imao školjku, soba bi bila prostrana, za ogromnu količinu dokumenata koje bi morao u miru proučavati u sobu bi mu stavili policu.

 Da je Hrvatska civilizirana zemlja svi bi pred zakonom bili jednaki. I moćnici čija je moć povremeno velika poput one koju su imali faraoni i robovi koji ne bi bili robovi da ne žive u zemlji u kojoj moćnici povremeno imaju moć poput faraona.

 Ali, Hrvatska nije nikad bila i neće biti \”civilizirana zemlja\” jer takve ne postoje. U Americi, Francuskoj, Njemačkoj, Libiji, Turskoj, Izraelu, svagdje na kugli zemaljskoj postoje moćni koji preko noći gube moć pa i pravo na normalno sranje i nemoćni koji nikad ne seru normalno jer nemaju što.

 Zato na \”slučaj Sanader\” treba gledati opušteno. Naš je car vladao našim životima na najgori mogući način, opljačkao je nas, naše unuke i praunuke. Nama nemoćnima i jadnima jedino je sitno zadovoljstvo kad čujemo da ima problema sa stolicom.

 Naravno da nam je jasno da će poslije Sanadera doći Sanader, da nama njegova dugogodišnja robija neće biti ulazak u svijetlu budućnost. Pa ipak, svatko od nas opljačkanih, kad uvečer sjedne na kauč u dnevnom boravku veličine pet kvadrata, pogleda \”Otvoreno\” pa onda trkom krene u zahod, s velikim užitkom može reći: jebiga, nemam budućnost ali imam školjku. Važno je da se čovjek na ovu zemlju može izrigati k\’o čovjek.

19 Comments

  1. mašinac 21.10.2011
  2. Živojin Ivković 21.10.2011
  3. mile tomić 21.10.2011
  4. danko 21.10.2011
  5. Mrgud 21.10.2011
  6. Slaven Hrvatin 21.10.2011
  7. Bg 21.10.2011
  8. ssg 21.10.2011
  9. tona 21.10.2011
  10. Rada 21.10.2011
  11. Abu Salim 22.10.2011
  12. Marinko Radovic 22.10.2011
  13. gordana 24.10.2011
  14. brana 24.10.2011
  15. brana 24.10.2011
  16. Not me 25.10.2011
  17. Gadafijeva Libija 25.10.2011
  18. Aleksandar,Nikšić 25.10.2011
  19. OBPISL 28.10.2011