Ajmo bit’ hladni, kratki i jasni. Što se dogodilo u Riječkom kazalištu Ivana pl. Zajca?
Odigrala se baletna predstava Venezuela židovskog autora Ohada Naharina.
Naharin je, na to su nam skrenuli pažnju “ugledni” hrvatski kolumnisti, veliki umjetnik i strastveni neprijatelj fašističke države Izrael.
Zadržimo hladnoću. Neprijatelji fašističke države Izrael ne primaju nagrade iz ruku trenutno najgorih spodoba na Kugli, oni od njih dobivaju metak u glavu.
Tko je Naharin? On je ambasador fašističke države Izrael, ništa više ni manje od toga.
Negdje sam pročitala iz pera jednog od naših naci kolumnista, umjesto da smo sretni što nam je došao, traže ga na sve strane, neke budale ga napadaju…
Tko ga traži, gdje daje prostačke intervjue, kako se zovu te zemlje…
Naša ministrica kulture, ime žestoko nebitno, otvorila je usta i blebnula, “ovi koji napadaju Naharina su ‘antisemiti’ jer ga napadaju samo zato što je ‘židov’ “. Sancta simplicitas!
Riječki mladi antifašisti pokušali su posjetiteljima kazališta reći tko je Naharin.
I, što se dogodilo. Ministar policije, za vrijeme Jugoslavije bio je referent za ONO i DSZ, rekao je da riječke antifašiste treba “primjereno kazniti”. Pretpostavljam da je mislio da se s njima treba obračunati grublje nego s ostalim njihovim “kolegama”.
Nazovimo stvari pravim imenom. Referenti za ONO i DSZ su u moje vrijeme bili jedinica za glupost. Besposleno su se vukli od šanka do šanka i trkeljali pizdarije.
Jedan od njih to čini i danas. Da naš ministar policije nije glup, znao bi da je u ovom slučaju stranka u postupku i da mora šutjeti.
On koji je bio referent za Ono. Kako bi on, koji je nekad bio referent za Ono, mogao znati bilo što?
Ajmo opet biti jasni. Svi vi koji ćete otići gledati ovu predstavu morate znati da vaš dolazak plaćaju ubojice djece iz Gaze.
Plješćite, plješćite, urlajte dok vas gledaju mrtve oči mrtve dječice.
Ekipo, ruke su vam krvave.
Foto: Wikipedija
