Krešo ide za Beograd
“Krešićuuu…” “Šta?” “Kako šta? I ne kaže se šta nego što. Drago mi je da te vidim.”
Category: Tekstovi
U moje vrijeme
Ne razumijem vrijeme u kojem živim. Nerviraju me influencerice, pravilnije je napisati influenserice ali to zvuči uvredljivo zbog onoga seri u riječi.
O mačkama i ljudima
Neki ljudi imaju noćne more pa se probude pa osjete olakšanje. Obični građani Hrvatske, kad zaspu uz nadljudske napore, probude se i uđu u dnevnu moru.
Krešo zove nonu
“Alo, nona?” “Alo! Što ti treba?”
Zaustavljeni Reuters
Kad smo živjeli u Jugoslaviji rijetko ali ipak do nas običnih stigla bi poneka istinita vijest. Onda bismo slavodobitno rekli, ne možeš zaustaviti Reuters. Reuters je firma koja je …
Krešo i frendica
“Bok, nona.” “Dobar dan, Krešo. Baš mi je drago da te vidim. A tko je ova lijepa cura? Kako se zoveš?”
Jebeš pamet, jebeš šarm!
Naletjela sam na komentar jedne od mojih “obožavateljica”. Zamjerila mi je “lice bez bora” i to što sve činim da ne bih starjela “dostojanstveno”.
Kašlji, kašlji, zlato moje
Ja sam u prizemlju, On je na katu. Kašlje poput vola koji želi nagovoriti mesara da mu zbog bolesti odloži udarac električnim maljem. Strašno je to slušati, a pomoći …
“Besplatna dostava”
U petak u Beogradu kreće Noć knjige.
Ukazao se Krešo
“Krešiću, konačno, zašto češće ne dolaziš?”