Naš krvavi Božić

Evropa postaje dosadna. Na ekranima, na portalima, u novinama, stalno iste fotke. Mrtvi leže na cesti, preživjeli histerično urlaju u kameru, vozači kamiona-bombi pogođeni u glavu odnešeni nekamo, vođe evropskih zemalja mole u nekoj crkvi za duše nevinih, uvijek direktan prijenos, hrpe cvijeća na mjestu zločina ili “zločina”, kako tko na sve to gleda.

Jesu li mrtvi u evropskim metropolama “civilne žrtve” ili su oni ipak na neki način vojnici svoje zemlje? Jesu li nevini svi ti komadi mesa koji leže okruženi božićnim jelkama? Jesu zato jer nisu znali čime im se bave Merkel i kompanija? Nisu jer ne vladaju državom u kojoj žive ma koliko ona, danas je to Njemačka, “demokratska” bila. Mi “civilizirani”, mislim na nas Evropljane, morali bismo uvijek prije nego krenemo kukati, plakati, moliti se, polagati cvijeće na cestu i čuditi se nad divljaštvom onih “kojima smo pružili novi dom”, sebi priznati neke stvari.

“Podivljali teroristi” nisu u Evropu došli svojom voljom, iz njihovih ih je domova otjerao rat. Rat? Zvuči nekako bezlično. Čovjek može postaviti pitanje, tko ih je natjerao da međusobno ratuju, neka se smire, neka odjebu svoje plemenske mržnje ti “kozojebi”, kako Evropljani nadahnuto znaju nazivati muslimane.

Ne suosjećam sa Nijemcima ni sa Francuzima, neću ni sa Hrvatima. Sve su dobili, dobit ćemo i mi, što su, što smo, zaslužili. Ajmo krenuti od sebe. Hrvatska spada među 25 najvećih izvoznika vojne opreme u svijetu. Prošle smo godine izvezli opreme i oružja u vrijednosti od 1,5 milijardi kuna, najviše u SAD. Znamo gdje SAD ratuju a oni koje ubijaju čuli su za visoku kvalitetu hrvatskog oružja. Zašto bi ti “kozojebi” zaboravili da im je dijete poginulo od metka ispaljenog od “svjetski respektabilnog proizvođača pištolja.” Naši su pištolji, tko je rekao da su Hrvati nesposobni, toliko kvalitetni da se njima služi američka policija, američka vojska i FBI. Pa vi vidite. Naši pištolji ne ubijau samo u Afanistanu, od njih se raspadaju glave i nemirnim crncima u Čikagu. Tako smo mali, a opet, tako veliki. O tome se premalo zna.

Do boli tužna gospođa Merkel upravlja zemljom koja je u prvih šest mjeseci 2015. godine izvezla oružja u vrijednosti od 3,5 milijardi eura. Znamo gdje se danas ratuje, znamo da su “kozojebi” najveći problem. Potpuni laik ne može znati ali može naslutiti koliko se stotina tisuća muslimana može pobiti za 3,5 milijardi eura. Pa kad te njemačke milijarde pretvorimo u mrtve muslimane a onda ta brda leševa usporedimo sa desetak ili ne znam koliko mrtvih Nijemaca, možemo li vjerovati Merkelici da zaista žali za nastradalima? Sve je to ipak samo veliki biznis.

Amerika je na rat u Afganistanu potrošila 100 milijardi dolara. Krenuli su u treći svjetski rat nakon napada na “Blizance”. Tom se “napadu” danas ruga čak i stručnjak CIA-e koji nam korak po korak objašnjava kako je napad bio “napad”. Kao da to normalan čovjek ne zna već od 2002. Amerika izvozi samo dugove, ratove i oružje. Kad su “napadnuti” Blizanci Amerima je trebao alibi da bi svojim fašiznom zagrlili svijet. Danas se više ne trude. Ubijaju bez objašnjavanja a u tome im pomaže i jedan “od 25 najvećih izvoznika vojne opreme u svijetu.”

Treba naglasiti, “teroristi” nikad nisu ušli u Ameriku jer je Amerika izmislila terorizam pa se zna od njega obraniti. Zato podivljali “kozojebi” biraju dostupnije mete. Ovih je dana to bila Njemačka, Francuska je u trajnom ratnom stanju što joj neće pomoći, “jedan od 25 najvećih izvoznika vojne opreme u svijetu” će također sigurno i s pravom doći na red.

Zato se opustimo, mi Hrvati koji ni o čemu ne odlučujemo, i u miru Božijem dočekajmo Božić. Ako na nekom od hrvatskih “adventa” dobijemo metak u glavu možda će to biti respektabilni hrvatski metak “svjetske kvalitete.” Kud ćeš veće sreće? Umrijeti svoj na svome od svoga.