Category: Tekstovi
U našem saboru nema oporbe, što ne znači da je dosadno kad s vremena na vrijeme u onu rupu sjednu čudne spodobe.
Gledala sam u bistro more. Sjedjeli smo na rivi.
Jučer sam po tko zna koji put ušla u bolnicu. Jedva sam napravila tri koraka, tri koraka su maraton za ovakve poput mene, i srušila se u stolicu.
Davno sam bila urednica “Primorske poneštrice”, humorističke emisije na Radio Rijeci.
Ministarstvo kulture i medija krajem je prošle godine dodijelilo 3, slovima: tri milijuna eura za izdavačku djelatnost. Tako će pomoći da se objavi više od 800 knjiga.
Dugo sam govorila prijateljima da će se ovo dogoditi.
Ne razumijem ovaj cirkus oko zabrana pjevanja. Ako se ljudi neće radovati oko Božića i slaviti mir i dobro, kad će?
Čitav dan plačem. Znam, znam da smo mi penzioneri mjesecima pripremani da će se desiti Čudo.
“Tko je?” “Ja sam, nona, otvori vrata.”
Danas je u Sydneyu na plaži pobijeno… Sigurna sam da se još ne zna koliko židova.